Koji nam je krajnji domet u prihvatanju tuđih vjerskih načela i običaja? Jedno od čestih opravdanja koje čujemo je želja da se bivstvuje u skladu sa modernim postulatima. Šta to znači biti moderan i cool? Ostaviti svoju vjeru i ubjeđenja, slaviti Djeda Mraza i Sv. Valentina, činiti nemoralna djela, pokazivati golo tijelo? Uistinu su se obistinile riječi Božijeg Poslanika a.s, koje prenosi Ebu Seid El- Hudri: “Zaista ćete slijediti običaje onih prije vas, stopu po stopu, korak po korak, dotle, da kada bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi bi za njima!“ „Allahov Poslaniče“, upitan je: Je li jevreje i kršćane?“ „A koga drugog!“- odgovorio je.

Svakako da moramo poštovati drugu i drugačiju vjeru i običaje. Poštovati, ali ne i usvajati i slijediti ju. Čudno i licemjerno je vjerovati u jednog Boga, biti pripadnik islama, isticati ljubav prema Poslaniku, a.s., a istovremeno obilježavati praznike koji nemaju nikakvo uporište u našoj vjeri, baš kao što je licemjerno svjedočiti islam, a odbijati i ismijavati mahramu smatravši je primitivnim i zaostalim činom vezanim samo za doba Poslanika, a.s.

Kao putokaz ostavljen nam je Kur'an, ali i Sunnet koji koji nam daje objašnjenje i uputstvo za svaki čin. Ashabi – drugovi Božijeg Poslanika su uvijek bili svjesni činjenice da se ljubav prema Poslaniku ne zasniva samo na riječima. Prije svega, uvjetovana je slijeđenjem njegovog puta i praktičnom primjenom njegovih savjeta, uputa i poruka u svim segmentima života. Voljeti Poslanika znači oponašati ga i slijediti njegov odnos prema Allahu, njegov moral i ponašanje, postupke pri obavljanju vjerskih dužnosti i svakodnevnih aktivnosti: obilježavanju blagdana, jelu, piću, spavanju, trgovini, odnosu prema roditeljima, rodbini, nemuslimanima itd. Nedopustivo je isticati da volimo Poslanika, a pri tome zanemarivati i ignorirati Sunnet, i kao vodilju uzimati druge (bez)vrijednosti, prihvaćene i preuzete od onih koji ga i ne priznaju za Božijeg Poslanika. U hadisu kojeg bilježi

Muslim navodi se da je jedne prilike neki čovjek u prisustvu Poslanika, a.s., jeo lijevom rukom, pa mu je Poslanik, a.s., naredio da jede desnom rukom kako Sunnet nalaže, ali je iz oholosti i drskosti odbio poslušati. Jednostavno je rekao:“Ja ne mogu“! Zatim je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“I ne mogao“. Nakon te dove čovjeku se ruka ukrutila i nije je više mogao podići do usta.

Šta bismo mi rekli Poslaniku, a.s na mnogobrojne, prethodno spomenute pojave i postupke koje su u suprotnosti sa njegovim Sunnetom? Naravno da ne možemo biti savršeni, to nije odlika ljudi. Ali, moramo svakodnevno crpiti upute iz Poslanikove riznice, te na taj način uljepšavati i poboljšavati svoju ličnost, karakter i djelovanje. Kao takvi donosimo dobro i zajednici, ali i sebi, naročito na Danu suda kada malo djelo može biti presudno u trenutku kada Uzvišeni Allah upita Džehennem:“Jesi li se napunio?“ U želji da u njemu bude što više stanovnika, Džehennem će odgovoriti:“Ima li još?“ (Kaf, 30.)

Mudri Hasan el-Basri je rekao: „A kako ne bih plakao? Kad bi nam se na vrata ove džamije pojavio jedan od drugova Allahova Poslanika, kod nas od islama ne bi raspoznao ništa osim ovu našu Kiblu, kuda se okrećemo u namazu! Prazne su želje svijet uništile. Šta je to? Vidim ljude, ali ne vidim pameti, čujem šum, ali prijatelja ne vidim. Ovaj svijet je ušao u vjeru, pa iz nje izišao. Znaju šta je dobro, ali dobro ne rade. Znaju šta je zabranjeno, ali ga čine. Vjera im je samo na jeziku.“

Ne dopustimo da budemo dio ove kategorije ljudi. Slijedimo Pravi put, Poslanikov put i upravimo svoje djelovanje prema Sunnetu. Budimo pod zastavom Muhammeda, a.s.

Autor: Hfz. Nermina Čakić
preporod.com