Iziđe Ahmed u bašču i vidje mrave kako pažljivo sakupljaju hranu. Dugo je razmišljao o mravima koji su prevaljivali veliku udaljenost radi hrane i slamki za svoj mravinjak.

Vidio je također i to da mrav, kad nađe nešto što ne može sam ponijeti, traži pomoć od drugih mrava. Kad ih se sakupi dovoljan broj,odnesu hranu u skladište, na sigurno mjesto. To njihovo međusobno potpomaganje zadivilo je Ahmeda.

Njegovu pažnju privuklo je i nastojanje mrava da iskoriste vrijeme. Čak se i postidio. Ta, on često traći vrijeme i ponekad se sukobi sa svojim prijateljima iz razreda umjesto da se međusobno paze i pomažu, kao što to čine mravi.

Začudo, mravi su gotovo nevidljive životinjice i nemaju razum, ali su složni , a on i njegovi prijatelji nisu. Vratio se kući naučivši važnu lekciju o međusobnom pomaganju i zajedničkom djelovanju.

Shvatio je i to da mravi koje je posmatrao pokazuju da su, iako su izuzetno malehne i nerazumne životinje, pametniji od njega.

I, odluči Ahmed praktično primijeniti naučenu lekciju.

Iz knjige 50 priča za djecu, Tarik el-Bekri