RIJEČ DVIJE O DJELU
Upravo ovih dana iz štampe je izašlo, jedno novo, pažnje vrijedno djelo, uvaženoga hafiza dr.sc. Midhata ef. Beganovića, pod nazivom „Suvremeni trendovi razumijevanja Sunneta u BiH“. Djelo je produkt dugogodišnjeg naučno-istraživačkog rada autora, koji se usko posvetio proučavanju ove problematike. Nakon uspješno odbranjenoga doktorata pod ovom temom, djelo će sada biti posvećeno široj publici. Rad je nasto pod mentorstvom dekana i šefa katredre za hadis Fakulteta islamskih nauka u Srajevu, prof.dr. Zuhdije Hasanovića, koji je ujedno bio i recenzent. Čitalačka javnost će imati priliku da se detaljno upozna s ovom temom na više od 350 stranica knjige, gdje se iznose i nude rješenja za pitanja koja sve više zaokuplju institucije IZ i njene pripadnike. Stoga možemo smatrati da je ovo djelo i jedan vid priručnika gdje će se svaki Bošnjak, musliman, moći upoznati s pokretima (alternativnim) koji su se pojavili na tlu BiH, a koji su unijeli konfuziju, razilaženja i verbalne sukobe (ali i sukobe druge prirode), a u pogledu teoloških rasprava i učenje na našem tlu.
Ukratko o sadržaju
Modernizacija bošnjačkog društva osigurala je neophodne uslove za pojavu i širenje ideja Islamskog reformizma koji tokom XX. stoljeća biva transponiran na tlo Bosne i Hercegovine. Suočeni sa izazovima evropskih/zapadnih ideja i pitanjem autentične i efikasne društveno-historijske realizacije islama, Bošnjaci su započeli kritičko preispitivanje vlastite intelektualne tradicije i društvene zbilje u čijem je središtu smješteno pitanje re/interpretacije Sunneta odnosno re/aktuelizacije islamskog intelektualnog naslijeđa u modernoj historiji. Postmodernizam otvara konfrontaciju divergentnih tumačenja islama naspram tradicionalnog interpretativnog toka u okviru teološke i pravne misli.
U proteklih dvadeset godina bosanskohercegovački muslimani su se susreli sa brojnim i različitim tumačenjima islama, islamske ortodoksije i ortoprakse, a samim tim i divergentnog pristupa u poimanju Sunneta. Pored tradicionalnog koncepta poimanja Sunneta, dolazi do etabliranja različitih ideoloških interpretativnih koncepata, učenja i praksi koji, historijski gledano, ne korespondiraju bosanskohercegovačkom tradicionalnom obrascu islama.
Uz postojanje tradicionalnih sufijskih redova javljaju se novi ideološki pravci koji sebe oslovljavaju kao selefistički, tj. neoselefije, a među njima i neoharidžije, potom šiizam kao ideološki pravac nepoznat našemu tlu, ili, pak, drugi, poput ahmedija, koji su zbog svog učenja, iako sebe oslovljavaju muslimanima, od strane ehli-sunneta vel-džema'ata ekskomunicirani iz kruga pravovjernih učenja i sljedbi. Djelo implicira spoznaju jedne nove paradigme odnosa domaćih orijentalista naspram interpretacije Sunneta uz činjenicu zloupotrebe orijentalistike od strane srpskih orijentalista u kontekstu agresije na Bosnu i Hercegovinu i njihovog nastojanja da Sunnet pozicioniraju kao kulturnu činjenicu.
Također, djelo pruža prikaz re/interpretacije Sunneta od navedenih tendencija kao i njegov status unutar teološkog učenja svake od alternativnih sljedbi. Interpretacije Sunneta od različitih tokova razvijaju se na matricama koje oslovljavaju određenu tendenciju. Ovakav šaroliki vjerski pluralizam sa svojim različitim, pa i dijametralno suprotnim učenjima reflektirao se na mnoštvo vjerskih sadržaja i praksi unutar bošnjačkog korpusa. Iz perspektive metodoloških, ali prije svega ideoloških, pozicija različito se pristupa razumijevanju Sunneta, odnosno praksi Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Razlika u pristupu Sunnetu ovih različitih grupa može se vidjeti iz njihovog ekskluzivističkog odnosa prema nekim važnim pitanjima koja su predmet javnih debata unutar bošnjačke javnosti, a kao rezultat djelovanja prisutnih tendencija jeste pojava jedne vrste „islamske alternative“ koja je u procesu formiranja tokom posljednje dvije decenije.
Pomenute tendencije nemaju razumijevanja za zvanični stav Islamske zajednice, jer se u akaidsko-doktrinarnom smislu razlikuju od islamske tradicije Bošnjaka i zvaničnog akaidskog učenja na kojem je utemeljena Islamska zajednica. Osnovna karakteristika njihovog djelovanja u Bosni i Hercegovini jeste vaninsitucionalno djelovanje i izazivanje konflikata na terenu, putem raznih fetvi, tumačenja, tekstova i opservacija u određenim časopisima i na internetskim portalima.
Forma i sadržaj ovih, za Bosnu i Hercegovinu netradicionalnih tumačenja Sunneta i načina na koji ga njegovi sljedbenici prakticiraju uvode razdor i konfrontiraju iznutra bošnjački nacionalni korpus, ali nose i potencijal za širu konfrontaciju unutar bosanskohercegovačkog društva. Različit spektar re/interpretacije Sunneta izazvao je frustracije kako kod prosječnih muslimana, tako i kod bošnjačke intelektualne elite.
Bošnjački intelektualci insistiraju na kontinuiranoj valorizaciji naše prakse i misaonog naslijeđa unutar islamskog referentnog okvira ostajući vjerni temeljnim principima Kur'ana, Sunneta i bošnjačke tradicije, odnosno nastojanju da se islamska misao razvija u okvirima legitimnog islamskog pluralizma čvrsto usidrenog u najprimjerenijoj tradiciji islamskog reformizma orijentiranog ka islamskom centru (vesatijja). Djelo, također, problematizira odnos tendencija koje djeluju u Bosni i Hercegovini i tumače osnovna vrela islama i njihove teološke i društveno-političke implikacije, tj. njihov odnos prema krovnoj vjerskoj instituciji Bošnjaka, Islamskoj zajednici, te odnos Islamske zajednice prema njima.
Ova knjiga prvenstveno ima za cilj da se bosanskohercegovačka javnost upozna sa novim paradigmatičnim konceptima u tumačenju Sunneta na tlu Bosne i Hercegovine gdje svaka od tendencija pledira ka ekskluzivizmu, pri čemu nekritički i bezuvjetno osporavaju legitimitet jedni drugih. Također, između ostaloga, djelo ima zadaću da podstakne naše teologe i muslimanske intelektualce da se odlučnije i hrabrije uhvate u koštac sa najezdom alternativnih opcija u cilju odbrane tradicionalnog obrasca islama na početku trećega milenijuma. Samo u ovakvoj optici moguće je očekivati izgledniju budućnost za umjerenijom interpretacijom islama koju bosanskohercegovački muslimani baštine stoljećima. Vjera predstavlja univerzalno dobro i kao takva, po svojoj unutarnjoj naravi, ne podnosi bilo kakve ideološke ekskluzivizme, jer su oni za bosanskohercegovačke muslimane i ovo geografsko tlo njena sušta suprotnost. U protivnom, IZ-a i Bošnjaci će trpiti sve snažnije izazove alternativnih opcija.
Piše: dr.sc. Mirsad Arnautalić