Davno su kazali u poslovici: ako vrijeme ne sluša tebe, slušaj ti njega.

S onom rukom koju ne možeš oboriti (savladati), ti se rukuj!

Ako se ne naviknemo na opraštanja i popuštanja u nekim stvarima, odnosno, ako se ne budemo pravili da neke stvari ne vidimo, te izbjegavali opširna pojašnjenja i povođenje za pretpostavkama, mnogo ćemo se u životu namučiti.

Došao je neki mladić svom šejhu i zamolio ga da mu pomogne oko izbora supruge koja će mu biti životni saputnik sve do smrti.

Šejh reče:"Koje su to karakteristike koje želiš da budu prisutne kod tvoje supruge?"
On reče:"Lijep izgled, visok stas, svilena kosa, miris šafrana, ukusna hrana, sladak govor, kad pogledam u nju, usreći me, a kad sam odsutan od nje, čuva moj obraz, poslušna, da se ne bojim za nju lošeg, te da u srcu nosi vjeru koja je uzdiže i mudrost koja joj koristi."
Nastavio je nabrajati svojstva savršenstva koja bi trebala odlikovati njegovu izabranicu, pa šejh, kada mu je dojadilo, reče:"Sinko, ima ono što tražiš!"
"Gdje?", upita mladić.
Šejh odgovori:"U Džennetu, ako Bog da. A što se tiče dunjaluka, navikni se na opraštanje."
Da, na dunjaluku se navikni na opraštanje i nemoj sam sebe mučiti traganjem za problemima kako bi ih potaknuo i raspravljao oko njih....