U našem kraju kao i svugdje ima interesantnih stvari koje nas znaju polijepo odvesti  u neko prošlo vrijeme. Stvari koje su bile i koje počinju da nestaju postaju pravi unikat i prava vrijednost u čemu god to bilo. Tako u našem mjestu Gornji Rahić često susretnem Arifa Muratovića penzionera , tihog čovjeka koji  se prilikom svakog susreta nasmješi  od sveg srca. I u razgovor s njim povod je njegovo vozilo crvene boje oblog lima na krovu, riječ je o zastavi 750 „starom fići“ koji je prema svim indicijama dobro očuvan za sve prohujale ove godine.

Proizveden je 1985. godine i prema tome ima sada pune 33 godine od kako je ugledao svjetlo dana u Kragujevcu bivšoj Jugoslaviji. Arif je inače svoj život proveo kao vozač u Študgartu (Njemačka) kada ga je životni put odnio te daleke 1969.godine što bi naši stari rekli trbuhom za kruhom.

Iako je već 23  godine u penziji unazad dvije godine je zaišćilio da pored svog redovnog vozila koje posjeduje ima kao hobi fiću. I tako našeg Arifa put nanio u okolinu Lopara gdje je uspio naći fiću crvene boje orginalna njegova boja  i što je najvažnije osoba od koje je kupio je prva ruka tog fiće. Prema  kilometraži fićo je od svoje proizvodnje kod prvog kupca prešao 28 hiljada kilometara da bi domaćin tokom posljednjeg rata parkirao i eto dočekao Arifa kao novog gazdu.

Arif mi priča da je on za ove dvije godine s njim prešao oko hiljadu i dvjesta kilometara tako da danas fićo ima ukupno 29 hiljada i 200 kilometara pređenog puta. Na fići je sve orginalno i funkcioniše bez problema. Prema riječima Arifa u dosadašnjoj vožnji  sa fićom najviše je išao brzinom  od 100 kilometara na sat. Ističe naš sagovornik kako je fićo  šezsedetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bio pojam domaćeg auta i omiljen među svijetom.

Kako nam kaže bio je ove godine na dvije izložbe oldtajmera sa fićom i to u Brčkom i Orašju i svi ga begenisali,a prema njegovim riječima na naš upit imali na području Brčkog još ovakvih starih očuvanih vozila on je rekao da je sreo još jednog čovjeka u Brčkom koji ima isto fiću ali ga nismo priupitali u kakvom je stanju kod te osobe.

Fićo kao vozilo uvijek je bio na pogon benzina a prema njegovoj priči pored fiće poznata su bila isto tako Jugo i Stojadin (zastava 101 i 128) sva proizvedena u fabrici „Zastava“ Kragujevac  u Jugoslaviji.

Interesantno je kaže Arif da kada prođem bilo kojom ulicom dali u Gornjem Rahiću ili u Brčkom sa svojim uobičajenim vozilom niko se ne okreće za mnom, a jesam li krenuo sa „starim fićom“ sva se raja da li to bila mlađa ili starija okreće i zuri u mom pravcu. Kaže mlade razumije jer su slušali od svojih starih o tom vozilu ali kaže da mnogi stari eto iz neke nostalgije uzdahnu za mladošću i fićom koji tada u ta vremena šezdesetih i sedamdesetih je bio vozilo za prosječnog čovjeka kako za mlade tako i stare, jer kad je tako to bilo naravno da je fićo i policiju služio i dobar bio.

Pa neka i ova naša stvarnost sa starim očuvanim fićom bude naš podsjetnik na nešto što se zbilo,bilo i eto fićo i danas traje a mnogih nema živih među nama. Fićo je preživio što šta i eto doživio novog gazdu da ga voza po brčanskim ulicama koje ko on stari prozvod, a lijep i očuvan baš kao u čovjeka obraz ne isprljan i očuvan.

Piše:Hamid Hasikić