Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se vjernici čuvaju proklinjanja i ovako je kazao:  „Kada rob prokune nekoga, njegova kletva se uzdiže do nebesa. Potom se vrata nebesa za nju zatvore i ona se vraća nazad prema Zemlji. Zatim se za nju zatvore i vrata Zemlje, pa ona kruži lijevo- desno, tražeći mjesto kroz koje bi ušla. A kada  ga  ne nađe, odlazi do osobe na koju se odnosi. Ako je osoba uistinu zaslužila kletvu, onda pri njoj i ostaje. A ukoliko nije, onda se kletva vraća onome ko ju je izrekao.“ (Ebu Davud, Edeb 53)

Hadis je eksplicitan i jasan  trebamo se čuvati da bilo koga i bilo šta proklinjemo jer kako vidimo iz hadisa kletva nije dobra ni po koga ni po onog koga se klete ni po onog ko klete ako nije upravu.

Zato izbjegavajmo  ovu vrstu govora jer u našem narodu je prisutno u govoru često za malu stvar nešto i nekoga kletemo za ništa što bi rekli. To nije istinski odgoj i odlika ljudi koji slijede Allahovog Poslanika s.a.v.s. Naročito je to opasno ako roditelj proklinje dijete, a isto tako znamo ako dijete psuje drugoj osobi majku ili oca da on tim činom ustvari proklinje svoje roditelje što je veliki grijeh. Nama je postalo ko uzrečica (dobar dan reći) prokleti nekog ili opsovati nekom roditelje. Da li smo svjesni koliko smo na samom dnu morala i duhovnosti sa tim lošim svakodnevnim govorom psovkom.