Nije prošla ni godina dana od preseljenja na ahiret našeg sugrađanina pisca Ažikić Saliha iz Gornjeg Rahića koji je napisao nekoliko knjiga, i koji je bio član Književnog kluba Brčko distrikt BiH, rodila se nova nada u liku pisca sa naših prostora Ernada Dedovića. Čija je prva knjiga "Savršenstvo tame" nedavno izašla iz štampe.

Tim povodom smo obavili kratki razgovor sa mladim piscem čija budućnost tek dolazi.

Za početak našeg razgovora koji  vodimo kao jedan mali intervju reci nam nešto o sebi

Rođen sam 28.6.1996. godine u Bietigheim-Bissingen (Njemačka). Nakon samo jednu godinu vraćam se sa svojim roditeljima u Bosnu i Hercegovinu, u grad Brčko, tačnije u selo Gornji Rahić, gdje i trenutno živim.
Tu sam završio Sedmu osnovnu školu, te u Brčkom Tehničku školu. Poslije upisujem Inženjersku informatiku u istom gradu i počinjem se baviti poezijom ozbiljnije nego prije. Autor sam knjige „Savršenstvo tame“.

Kada si osjetio izraženost smisla prema pisanju?

- Mogu slobodno reći da sam čak u osnovnoj školi spoznao svoju sposobnost pisanja, rimovanja,osjećaja za ritam, ali nikada nisam to ozbiljno shvatao, nisam znao koliko je poezija kao takva moćna, i koliko može uticati na ljude.

Ko te od pisaca inspirisao na tom putu?

- Današnji poznati pisac i muzičar Marko Šelić, poznatiji kao Marčelo.Njegove iskrene emocije u pjesmama uz agresivnu i mračnu muziku me nadahnulo,odnosno probudilo ono što je već oduvijek bilo u meni.
Ali dosta uticaja na mene su imali: Sergej Jesenjin, Miroslav Antić, Tin Ujević, Munian Alfaker,Erik Stimus, Desanka M. Majakovski, i mnogi drugi pjesnici, poeziju sam najviše i čitao, jer mi je ona pružala određenu i potrebnu mudrost, kao i oblikovanje mene i mog stila pisanja kojeg imate priliku danas da čitate.
Međutim, mislim da je moj um finalno oblikovao i zaokružio kao takvog– Meša Selimović.

Kako vidiš današnji svijet oko sebe?

- U svojoj knjizi ,,Savršenstvo tame” sam opisao upravo to. Od uobičajnog jutra, dana i noći, pa do mene među živima i mrtvima. Ovaj svijet najviše gledam sa duhovne strane. Ipak smo mi polu-natprirodna bića. Mnogo je teško gledati svijet ovakav kakav on sada jeste. Gledate kako se sve raspada, propada, sve gubi svoju istinsku vrijednost i svetost, a vi sa strane znate istinu, i ne možete da promijenite ništa, tj. poduzimate i govorite konstantno nešto, i trudite se da budete putokaz pravome putu, ali teško je čekati buđenje ili promjenu ljudi. Ovaj svijet, vidim onakvog kakvog jeste, i to zasigurno jeste najveća bol koju čovjek može da nosi kroz život, ali ujedno i sreća koju čovjek može nositi kroz život.

Ima li nade za društvo da izađe iz devijantnog ponašanja?

- Sve dok društvo bude prihvaćalo zapadnjački i evropski način života, nikada neće izaći iz ove devijantne situacije. Ukotvljeni su u sami nemoral, gordost, retrogradnost. I što je najtužnije, preći će čitav svijet da nađu opravdanje za sve to, ali istinu koja je u samim njima neće da pogledaju. Uočio sam da se nekoliko pojedinaca vratilo istinskim vrijednostima života, i samom smislu, to mi nekako ulijeva iskru nade u srce da ipak društvo može da se iščupa iz Iblisovog načina života. Ali odzvanja mi jedan glas u glavi koji kaže: Može, ali neće!

Kakve su reakcije kritičara na tvoju prvu knjigu?

- Do sada kritike koje sam dobio bile su pozitivne.

Mnogo je bilo onih koji su čak i pogrešno shvatili moju poeziju i perspektivu iz koje sam ja sagledavao stvari da bih prenio nešto inovativno. Ali uglavnom, sve pozitivno, i jako sam zadovoljan kritikama za sad. Očekujem ih mnogo više, strožije, oštrije i direktnije.

Loše kritike su bile upućene samo dizajnu i uređenju knjige, na šta ja nisam ni imao uticaj.

Kada ćemo dočekat sljedeću novu knjigu?

-Novu knjigu sam završio, ostao je još crtež naslovnice, na kojem moja prijateljica radi. Direktor kluba je za sada zadovoljan knjigom i ilustracijama. Kada će biti predana u štampu, zaista ne znam. Ali vjerujem, ako ne ovoga ljeta, do kraja godine zasigurno.

A treću sam već započeo, i nju planiram objaviti u 2021. godini, ako u ovoj ne bude bilo mogućnosti.

Mlad si, je li omladina spremna napravit promjene u društvu, ili bježi od odgovornosti?

- Spremna nije, to je sigurno i očigledno. Ali mislim da ima nade da se i to promijeni. Ono što sam do sada vido kazuje mi da omladina bježi od odgovornosti, promjena, projekata.

Uštogljeni su i uramljeni u jednu rutinu, u jednu te istu petlju. i svaki vid promjene im pada kao teret, ili kako oni to kažu: glupost. Šta će mi to, što bih ja to, itd.

To je samo dokaz duhovne nepismenosti i ljenosti, neljudskosti i prevelik uticaj materijalističkih kvazi filozofa i kritičara koji su posadili iluzije u njihov nezreli i neoblikovani um.

Kako doživljavaš svoju zajednicu, šta bi savjetovao da se popravi?

-Svoju zajednicu vidim kao nedovršenu i nedovoljno aktivnu. Smatram da možemo mnogo toga pružiti, uraditi, pokazati, organizovati i pokrenuti. Ne znam u čemu je problem. Savjetovao bih jedino da se možda postave ljudi na poziciju svega toga, kojima je horizont mašte i kreativnost na ivici svemira, a ne na ivici Majevice. A ako opet, kako kažu, da je problem doprinos novca, onda kada se sakupi novac, da se uloži mudro, u nešto novo i vrijedno, jer mi zaista jesmo nešto posebno i vrijedno.

I za kraj, možemo li očekivat od tebe da pišeš za naš portal?

-Naravno, sa zadovoljstvom bih pisao za vaš portal. Želim da budem tim dobrih, kreativnih ljudi, koji će pokušati nešto promijeniti.

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.