Sinija predmet ili pomagalo koje služi ljudima u raznim prigodama u nekim prošlim i prohujalim vremenima. Ova vrsta predmeta i danas je prisutna u narodnim masama pretežno se koristi prilikom pravljenja raznih pita, a ima krajeva gdje se i danas zna jelo postavit na nju sa koje se jede.

1. "Sinija" bukvalno znači predmet kineske izrade, a inače označava niski okrugli drveni sto, nisku okruglu trepezu - sofru sličnu starogrčkim niskim stolovima... Šimšir-sinija je sinija (trpeza, okrugli niski sto) izrađena od šimširova drveta koja okolo ima pervaz (ćemer) ukrašen sedefima. Sinija je u Bosni simbol dobrog domaćinstva u kojem se suču pite. Ona stoji (visi) obješena na vanjskom zidu mnogih bosanskih kuća.(A. Lakišić. Bosanski kuhar..., 2015. str.94). Ovo tumačene preuzeo je i Alija Isaković u Rječnik karakteristične leksike... (Sarajevo: Svjetlost, s.a. Str. 371).

2."Sini" u osmansko-turskom jeziku označava "sini", ili veliku tepsiju., b) stvar kineske izrade. Osmanlica turkce ansiklopedik lugat ( Ankara, 1998. str. 955).

3. Na arapskom "sini" označava da je nešto kinesko, porculan, naprimjer,  dok "siniya" pl. "sawani" označava veliku metalnu tepsiju sa uzdignutim rubom posebno  napravljenu od bakra, ili lima a koristi se kao posluživnik. Hans Wehr. A Dictionary of modern written Arabic. (Ithaca N.Y.: Cornell U. Press, 1966. Str. 533).

4. "Za malu se sofru na selu postavi sinija, oko koje se pomeću tronožni niski stolovi  na koje čeljad posjedaju. U više slučajeva nema stolova, nego čeljad onako posjedaju oko sinije i to muški prekrštenih nogu , a ženska čeljad ili  čučnu  na oba koljena ili podaviju poda se samo lijevu nogu.... Poslije jela se svako čeljade prekrsti i reče: "Bože, tebi lijepi hajir i berićet i u srce i u kuću." Muhamedovci najpre reku "Elhamdulilla", a poslije te riječi: "Bože, tebi lijepi hajir i berićet." (Luka Grđić Bjelokosić. Srpska narodna jela u Hercegovini i u Bosni. (Beograd: SKA, Srpski etnografski zbornik, 1908. Str. 105-106).