Jedno od svjedočastava kontinuiteta duhovne kulturne baštine u Gornjem Rahiću i okolini  sačuvano je u narodnoj pjesmi -  sevdalinci i baladi. Tematski fokus i zavičajni okvir  usmenih lirskih pjesama,  koje se dovode u vezu sa Gornjim Rahićem, općenito mogu se ilustrirati primjerom repertoara pjesama pjevača Selima Salihoviću iz Janje kod Bijeljine (1910 - 1988). Naime, istaknuti istraživač usmenog pjesništva Bošnjaka Munib Maglajlić u svom radu povećenom ovome tradicionalnom umjetniku istakao je da „Među četrdesetak pjesama zabilježenih od Selima Salihovića - koje sigurno ne obuhvataju njegov čitav repertoar - najviše je sevdalinki (tridesetak), dvije se mogu svrstati u romanse, sedam spadaju u balade, dok pet lirskih pjesama izmiču ovoj klasifikaciji. Jedna od njih je šaljiva "Putem kasa lisičica" - pjesma živog ritma, uz koju se igralo u kolu.“

Među sevdalinkama koje je Salihović pjevao prominentno mjesto zauzimaju dvije pjesme koje se tematski vežu za gradić Gornji Rahić kod  Brčkog. Ukazujući na to Maglajlić posebno ističe: „Među sevdalinke iz Salihovićevog repertoara, kojima je pjesnički zavičaj u sjeveroistočnoj Bosni, spadaju svakako i dvije kraće pjesme vezane za negdašnju kasabu Rahić: Tri Rahićke šetale sokakom i Ja pošetah rahićkim sokakom. Obje prve spomenute su, prema Maglajliću, u osnovi vedra ljubavna alegorija. U prvoj se, u razgovoru djevojaka, izriče pohvala momcima: „brčanskim bekrijama“, „tuzlanskim delijama“, i osobito „mladim Sarajlijama“, a u drugoj je profinjena erotska poenta skrivena u lirskom iskazu muškog glasa. Prastari, u osnovi poravni napjev, ukrašen skladnim pripjevom, ukazuje na znatnu starost ove pjesme, ili naslijeđene pjesničke građe koja je njome baštinjena:

Ja prošetah rahićkim sokakom,

Kad Rahićke beru šeftelije.

Ja zaiskah jednu šefteliju,

Draga meni – dvije iz njedara !“

Maglajlić još dodaje da „s obzirom na zajednički pjesnički zavičaj, spomenutim sevdalinkama treba pridružiti i pjesme: Štono nejma sa Drine vedrine i Mujo đogu po Mejdanu voda, koja se nastankom veže za Tuzlu. Naravno, dodaje Maglajlić, suvišno je isticati činjenicu da se u središtu ovog kruga pjesama nalaze sevdalinke: Gornju Tuzlu opasala guja i Pod Tuzlom se zeleni meraja...“

Doda li se spomenutim pjesma Đugum kuje đugumdžija Aljo upotpunjuje se uži krug sevdalinki koje su opjevale grad Tuzlu.1)

Ove pjesme uklapaju se u sadržajni raspon pjesama koje je izvodio i pjevač  i sazlija Hamdiji Šahinpašić (1914-2003,) porijeklom iz Sandžaka, vjerni baštinik ove vrste tradicijskog umjetničkog izraza. Aiša Softić u svom prilogu o ovom umjetniku podsjeća o kakvoj tematskoj orijentaciji tih pjesama je riječ:

1.Sevdalinke koje počivaju na ljudskoj igri, koja najčešće ima za cilj priznanje ljubavi,

2. Sevdalinke koje pjevaju o ljubavnoj ukletosti,

3. Sevdalinke koje se zasnivaju na odbojnom odnosu prema tuđini i tuđincu,

4. Sevdalinka koja iskazuje djevojački ili momački prkos (nećkanje),

5. Sevdalinke koje pjevaju o ljubavi sa preprekama,

6. Ljubavni rastanak i s tim povezano dugo čekanje,

7. Ostavljena djevojka i ostavljeni momak,

8. Sevdalinka kao svjedočanstvo ljubavnog susreta,

9. Sevdalinka šaljivog sadržaja,

10. Sevdalinka sa naglašenom ljubavnom žudnjom. 2)

Ova klasifikacija može poslužiti za tematsko razvrstavanje pjesama koje dolaze i iz drugih krajeva Bosne Hercegovine: Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Travnika, Tuzle i  slično,

U ovu shemu (posebno u posljednje dvije natuknice) skladno se uklapa nekoliko naniže navedenih lirskih pjesama, koje su tematski orjentisane na zavičajni i društveni habitus Gornjeg Rahića i kontekst u kojem se odvijala svakidašnja zbilja njegovih nekadašnjih, posebno mladih, protagonista. Živahna poruka ovih pjesama došla je do nas nošena snagom još uvijek živog usmenog predanja koje i danas čuva sjećanje na često bezimene likove iz ove lokalne sredine i njihove međusobne odnose (načešće ljubavne) koje ni snažni naleti prolaznosti ljudske egzistencije nisu uspjeli da izbrišu iz kolektivnog i pojedinačnog pamćenja ovog civilizacijskog ambijenta.

TRI RAHIĆKE ŠETALE SOKAKOM

Tri Rahićke šetale sokakom,

Između se mlade govorile:

„Ko li će nam obrat' šeftelije ?

Prva veli: Brčanske delije,

Druga veli: Tuzlanske bekrije,

Treća veli: Mlade Sarajlije.“

                                  (Izvor: Vehid Gunić. Sevdalinke. 2. Tešanj: „Planjax“, 2003. Str. 149)

JA POŠETAH RAHIĆKIM SOKAKOM

Ja pošetah rahićkim sokakom,

Kad Rahićke beru šeftelije.

Ja zaiskah jednu šefteliju,

Draga meni - dvije iz njedara.

                                      (Maglajlić, M. Usmena lirika Bošnjaka, 2006. Str.173)

JA POŠETAH, HANO

Ja pošetash, Hano,

Ja pošetah, dušo,

Ja pošetah, ime moje

Rahićkim sokakom.

Kad Rahićke, Hano,

Kad Rahićke dušo,

Kad Rahićke, ime moje,

Beru šeftelije.

Ja zaiskah, Hano,
Ja zaiskah, dušo,

Ja zaiskah, ime moje,

Jednu šefteliju.

Draga meni, Hano,

Draga meni, dušo,

Draga meni, ime moje,

Dvije iz njedara.

                       (Belyavski-Frank, Masha, 2018. Ovu verziju poznate lirske pjesme pjevao je   i Safet Isović)

JA POŠETAH ŠEFTELI SOKAKOM

Ja pošetah šefteli sokakom,

Kad Rahićke beru šeftelije.

Među njima moja Hana bješe,

Baš i ona braše šeftelije. 

Zaiskah joj jednu šefteliju,

A ona mi hašarija reče :

“Ja bih tebi i desetak  dala,

Kad bih znala da si mi suđeni.”

JA PROŠETAH RAHIĆKIM SOKAKOM

Ja prošetah, Hano, oko moj' janje,

Ja prošetah, dušo,

Ja prošetah ime moje,

Rahićkim sokakom.

Sve djevojke, Hano, oko moj' janje,

Sve djevojke, dušo,

Sve djevojke, ime moje.

Prozor otvorile.

Samo moja, Hano, oko moj'  janje,

Samo moja dušo,

Samo moja mila draga,

Pendžer zatvorila.

                  (Izvor: Šahbaz Jusufović. 1001 sevdalinka i pjesme za sva vremena.

                  (Tuzla:  Bosanski kulturni centar, 2016.). Knjiga 1: str. 196)

Priredio: dr. Enes Kujundžić 

Foto ilustracija radiosarajevo.ba/Avlija / Behar