Uzvišeni Allah kaže:

“Ono što žele  vjernici će postići, oni koji namaze svoje ponizno obavljaju.”  (el-Mu’minun, 1–2) Jedna grupa učenjaka poniznost (el-hušu‘ )  ubraja u djela srca, kao što su strah i nada, a druga grupa poniznost vezuje za djela organa, kao što su smirenost  tijela, ne okretanje, ne igranje u namazu i tako dalje. Učenjaci su se također  podijelili po pitanju da li je poniznost jedna od strogih dužnosti (farz ) u namazu ili je jedno od njegovih pohvaljenih radnji (fedâ’il ), na dva mišljenja. Oni koji su zauzeli prvi stav svoje mišljenje argumentuju hadisom:

“Rob od svog namaza ima samo onoliko koliko u njemu shvati!”  Kao i Allahovim riječima:“I namaz obavljaj– da bi Me se sjećao!” (Ta-Ha, 14)A nemarnost je suprotna sjećanju(zikr ). Zato je Uzvišeni naredio:“I ne budi nemaran!” (el-Ea‘raf, 205)

El-Bejheki bilježi da je Muhammed bin Sirin rekao: “Obaviješten sam da bi Poslanik, a.s., u namazu podizao svoj pogled prema nebu,pa je objavljen ajet “Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaze svoje  ponizno obavljaju.” Abdurrezak  još dodaje: “Pa mu je naredio poniznost (el-hušu ‘), a on je onda usmjerio svoj pogled prema mjestu sedžde.” El-Hâkim i el-Bejheki bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., podizao svoj pogled u namazu prema nebu, pa kada jeobjavljen ovaj ajet pogeo je glavu.

Hasan el-Basri prenosi da jePoslanik, a.s., rekao: “Primjer pet namaza je kao primjer rijeke s obilnom vodom koja protječe pored kuće nekog od vas koji se u njoj kupa pet puta dnevno. Pa da li na njemu može ostati išta od prljavštine?!” 

 Znači da namazi čiste grijehe i da ne ostavljaju ništa, izuzev velikih grijeha ( kebair ). A ovo biva kada klanjač obavlja namaze ponizno (bi hušû‘in) i srčanim prisustvom (huduru’l-kalb ). U suprotnom, namazi su mu odbijeni.
Poslanik, a.s., je rekao:“Ko klanja dva rekata, i u njima nikakve misli o dunjaluku ne veže, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.”

I rekao je Poslanik, a.s.:
“Namaz  je propisan, hadž i tavaf su naređeni i obredi su uspostavljeni da bi se uzvišeni Allah spominjao  (liikameti zikrillahi te‘ala )!
Pa ako u tvom srcu prema Onome Koji se spominje  (mezkûr ) , a On je cilj i ono čemu se teži, nema poštovanja niti  poštivanja, onda tvoje spominjanje nema nikakve vrijednosti.” 

 I još je, a.s., rekao:
“Koga njegov namaz ne sprječava od ružnih riječi i loših djela, on mu neće povećati ništa drugo osim udaljenosti od Allaha!” 

Bekr bin Abdullah je kazao: “Čovječe, ako želiš da uđeš kod svog Gospodara bez  traženja dozvole za ulazak i da s Njim govoriš bez prevodioca,  možeš to uraditi!” Na upit: “Kako to?”, odgovorio je: “Lijepo uzmeš abdest i uđeš u svoj mihrab,i eto; ušao si kod svog Gospodara bez traženja dozvole za ulazak i s Njim govoriš bez prevodioca!” Aiša, r.a., je ispričala: “Obraćao bi nam se Allahov Poslanik, a.s., i mi bismo njemu govorili sve dok ne bi došlo vrijeme namaza. Pa kada bi nastupilo namasko vrijeme, kao da nas nije poznavao i kao da mi nismo njega poznavali. A to je bilo zbog obuzetosti veličinom uzvišenog Allaha!”

Allahov Poslanik, a.s., je rekao:
“Allah ne gleda u namaz čovjeka čije i srce nije prisutno s njegovim tIjelom!” 
 Ibrahim el-Halil, a.s., kada bi stao na namaz, lupanje njegovog srca bi se čuo na daljinu od dvije milje. Sve dok bi Seid et-Tennûhi bio u namazu, suze bi mu neprestano padale na njegovu bradu. Poslanik, a.s., je vidio čovjeka koji se u namazu igrao sa svojom bradom, pa je rekao: “Da je srce ovog  čovjeka ponizno, bili bi ponizni i njegovi organi!”

Hazreti Alija– pred namaz

Prenosi se da bi se hazreti Alija zatresao kada bi nastupilo namasko vrijeme. Boja njegovog lica bi semijenjala. Kada je bio upitan: “Vođo pravovjernih, šta je s vama?”, odgovorio je: “Došlo je vrijeme emaneta kojeg je Allah ponudio nebesima, Zemlji i planinama, pa su se usteglii pobojali da ga ponesu, a ja sam ga ponio!” Lice Alije ibn Hasana bi požutjelo kada bi uzimao abdest. Kada su ga ukućani upitali: “Šta te to spopane dok uzimaš abdest?”,odgovorio im je: “Znate li pred Kim želim stati?!”

Hatem el-Esamm je upitan o svom namazu, pa je rekao: “Kada se približi namasko vrijeme lijepo uzmem abdest. Potom odem na mjesto gdje ću obaviti namaz i na njemu sjednem dok mi se organi ne smire. Zatim ustanem i zamislim Kâbu ispred sebe, sirat-ćupriju ispod svojih nogu, džennet s desne, a džehennem s lijeve strane. Meleka smrti iza sebe i zamislim da mi je to posljednji namaz u životu. Tako, u stanju između straha i nade, donesem tekbir. Učenje Kur’ana obavim polahko i tačno (tertîl ), pregibanje obavim skrušeno i padanje ničice sponiznošću. Sjednem na lijevo stopalo, a desno uspravim podavijajući prste prema kibli. Trudim se da sve bude iskreno, radi Allaha. Na kraju, ne znam da li mi je namaz primljen ili odbijen!”

Ibn Abbas, r.a., je rekao: “Dva rekata umjerene dužine, koje klanjač obavi razmišljajući, bolja su od cjelonoćnog namaza obavljenog nemarnim srcem.” Poslanik, a.s., je rekao:
“U posljednjem vremenu dolazit će u džamiju ljudi iz moje zajednice koji će, sjedeći u grupama, spominjati dunjaluk iz ljubavi prema njemu. Nemojte s njima sjediti! Allah za njima nema nikakve ‘potrebe’!”

 El-Hasan prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:“Hoćete li da vas obavijestim ko je najgori kradljivac?!”
 “Ko je to, Allahov Poslaniče?”, upitali su prisutni. Odgovorio je:
“Onaj ko krade od svog namaza!” “Kako krade od svog namaza?”, upitaše ponovo. “Ne upotpunjava svoje pregibanje niti svoje padanje ničice!” , odgovori Poslanik, a.s. Poslanik, a.s., je rekao: “Na Kijametskom danu rob će prvo biti pitan za svoj namaz. Pa ako ga bude upotpunjavao, polaganje računa će mu biti olakšano; a ako od njega bude nešto izostavljao, uzvišeniAllah će melekima kazati: ‘Ima li Moj rob nafila, pa da njima upotpunite njegove farzove?’”
Poslanik, a.s., je rekao: “Robu nije dat bolji dar od toga da se proučiikamet pa da klanja dva rekata!”

 Hazreti Omer– pred namaz

Kada bi Omer, r.a., htio stati na namaz, njegovi organi bi se zatresli a zubi zacvokotali. Kad je u vezi stim bio upitan, rekao je: “Približilo se vrijeme ispunjavanja emanetai obavljanja farza, a ne znam kako ću ih obaviti!”Priča se da je Halefa ibn Ejjuba dok je bio u namazu ugrizla osa.

Zbog toga mu je potekla krv. Međutim, on to nije osjetio. Nakon namaza rekli su mu šta se desilo, pa jeotišao oprati svoju košulju. Potom su mu rekli: “Ugrize te osa, i potečeti krv, a ti ništa ne osjećaš?!” “Zar tako nešto može osjetiti onaj ko stoji pred Vladarem, Silnim, dok su melek smrti iza njega, vatra sa lijeve strane, a sirat-ćuprija ispod njegovih nogu?!”, prokomentarisao je.

Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB

foto ilustracija