Muhamed al-Tahir ibn'Āshūr (puno ime i prezime محمد الطاهر ابن محمد ابن محمد الطاهر ابن عاشور Muhammad al-Tahir ibn Muhammed ibn Muhammad al-Tahir ibn'Āshūr; 1879 - avgust 1973) je diplomirao Univerziteta u Ez-Zitouna i poznati Islamski učenjak. Studirao je klasičnu islamsku nauku kod reformski nastrojenih učenjaka. Sudija je postao šeik al-Islām 1932. godine. Bio je pisac i autor na temu reforme islamskog obrazovanja i jurisprudencije. Najviše ga pamte po svojoj kur'anskoj egzegezi (kritici), al-Tahrir wa'l-tanwir (Provjera i prosvjetljenje).

RANI ŽIVOT

Muhammad al-Tahir ibn Ashur rođen je u Tunisu 1879. godine u imućnoj porodici i umro 1973. godine u dobi od 94 godine. Bio je andaluzijskog porijekla. Porodica je generacijama pokazala predanost u potrazi za znanjem. Njegov djed je bio posebno poznat. Kada je ušao u Zaytuna, vodilo se računa da mu se pruže najbolji učitelji. Čitav je život bio učitelj u Zaytni. Njegovo remek-djelo je Maqasid al-Shari'ah al-Islamiyyah, The Intents ili Viši ciljevi islamskog prava, objavljeno 1946. Poznat je po tome što je odbio zahtjev Habiba Bourguibe (predsjednika Tunisa) za fetvom kako bi opravdao napuštanje posta mjesec ramazan jer je štetio produktivnosti. Odgovorio je izjavom "Propisuje vam se post", i objavio na radiju, "Bog je rekao istinu, a Bourguiba laž." Kao rezultat toga, smijenjen je sa svoje funkcije. Pod utjecajem posjeta Muhameda Abduha Tunisu, Ibn Ashur kombinirao je znanje klasika sa željom da oživi islamsku civilizaciju. Pozicionirao se kao most između klasičnog islamskog pravnog nasljeđa i potreba modernog svijeta. Njegove reference na velika pravna djela su s poštovanjem, ali on se ne libi ukazati na nedostatke. Odgovarajući na savremene izazove islamskim tradicijama, Ibn Ashur pozvao je na suštinske reforme u islamskom obrazovanju. Njegov rad na krajnjim svrhama šerijata predstavljao je pokušaj oživljavanja maqasid teorije Shatibija i pokušaj obnove islamske pravne teorije.

Ibn Ashur namjeravao je da njegovo djelo bude relevantno za savremeni svijet. Tvrdio je da je disciplina usul al-fiqh dosegla svoje granice i postala preopterećena metodološkim tehničkim detaljima. Odgovarajući pravni odgovori na situacije u savremenom svijetu ne mogu se naći udubljivanjem sve dublje u značenje riječi.

NAUČNI RADOVI

Ibn Ashur je ustvrdio da je jezik u osnovi dvosmislen i da nije dovoljan za utvrđivanje namjere govornika. Dalje, iako su napisane riječi manje podložne izobličenju, izgovorena riječ je vjerovatnije da će prenijeti namjeru govornika. Mora se uzeti u obzir cijelo polje koje okružuje riječ. Suprotno tome, povratak generacija u Medinu kako bi se procijenilo značenje izjave pokazuje važnost razumijevanja konteksta. Ibn Ashur je dovodio u pitanje pravnu težinu izoliranog hadisa u određivanju zakona. Umjesto toga, zakonodavnu vrijednost treba tražiti iz ukupnog šerijata. Predložio je da komentari koji naizgled izgledaju suprotno od Imama al-Shafi'ija i Imama Ahmada ibn Hanbela moraju predstavljati iskrivljenje njihovog rada. Brinuo se da će uzimanje osamljenog (ahad) hadisa izolirano od tijela šerijata završiti potragu za razumijevanjem u kontekstu. Problematično bi bilo davanje prednosti osamljenom hadisu pred racionalnim zaključivanjem zasnovanim na kontekstu. Ibn Ashur vjeruje da je al-Shafi'i pogrešno shvaćen kao prihvatanje usamljenog hadisa u širem kontekstu i da je Ahmad ibn Hanbel pogrešno predstavljen kao prihvatanje slabog hadisa o kija (qiya). Ibn Ashur kaže da je slab hadis otvoren za greške, a kija za grešku, ali pored toga, slabi hadis može biti laž i posljedica njegove upotrebe bila bi gora od upotrebe kija. Ibn Ashur je tvrdio da osnova šerijata mora biti racionalna. Rekao je, "Jedna od najvećih stvari koje zahtijeva univerzalnost šerijata je da njegova pravila budu u najvećoj mogućoj mjeri jednaka za sve zajednice koje ga slijede, jer sličnost u toku pravila i zakona pomaže u postizanju jedinstvo grupe u zajednici. "

qiya: princip analogije primenjen u tumačenju tačaka islamskog zakona koji nisu jasno obuhvaćeni Kuranom ili sunnom: analoško zaključivanje ili odbitak.

Budući da je šerijat univerzalan, on se ne smije ograničiti na jednu kulturu. Šerijat se na arapskom jeziku sročio arapskom narodu, pa su stoga njegova boja i stil arapski. Međutim, njegova je namjera univerzalna i zato mora biti razumljiva svugdje. To nam govori da se zakon temelji na razumu. Na primjer, mandat držanja soka od grožđica u određenim vrstama kontejnera dolazi iz činjenice da bi u vrućini hidžaza sok brzo fermentirao. U hladnoj klimi to ne bi vrijedilo. U stvari, tvrdoglavo se držati površnosti bez razumijevanja namjere znači "izložiti šerijat prezirnom odbacivanju". Ibn Ashur je vidio da ovo doslovno razmišljanje predstavlja Zahirijeva pozicija. Njegov najjači argument protiv toga je da su doslovne prilike koje Zahiri drže prilično ograničene, ali da se ljudi širom svijeta susreću s mnogo više. Zbog toga se moraju angažirati makasidi šerijata. Ibn Ashur je najoštrije pozvao na idžtihad. Rekao je, "Idžtihad je kolektivna dužnost (fard al-kifayah) zajednice prema mjeri potrebe u zemljama i situacijama zajednice." Kažnjavao je Muslimane zbog zanemarivanja idžtihada uprkos činjenici da su kapaciteti i sredstva na raspolaganju. Želio je vidjeti muslimane kako izlaze na prakticiranje idžtihada za globalnu zajednicu. Bilo mu je jasno da je nedostatak idžtihada imao ozbiljne posljedice. Pozvao je grupu mudžtehida iz zemalja širom svijeta, iz različitih madhahiba (škola), da odgovore na potrebe zajednice, kao osnovu za obnovu civilizacije.

Ibn Ašur na Kur'an 2:256

Jedan od najfascinantnijih pristupa pitanju koherentnosti između Kur'ana 2: 256 (bez prisile u religiji), 3:83 (voljno ili nevoljno), 9:29 (platite džizju), 9:73 (borba protiv nevjernika i licemjera) i 2: 193 (i borite se protiv njih dok ne bude fitne), jeste Ibn 'Ashur-a. Razumije ajete 9:73 i 2: 193, a hadise (meni je (Allah mi naredio) da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha) povezani s borbama s agresivnim arapskim paganima i nakon osvajanja Meke (Fath Makkah) stih 2: 256 stupio je na snagu. Obično se 2: 256 smatra poništenim (Mansukh) 9: 5/73, 66: 9 ili određenim (Khass) za ljude knjige. Međutim, u Ibn 'Ashur-ovoj interpretaciji, 9: 73/66: 9, 2: 193 i spomenutom Hadisu specifičan je za historijsku borbu s arapskim paganima i nakon osvajanja Meke stih 2: 256 postao je apsolutni i presudan u značenju ( Mutlaq wa Muhkam) i stoga se ne može ukinuti. Stih 9:29 oduzeo je svaku mogućnost borbe protiv nevjernika. Tako preokreće klasično čitanje, istovremeno povezujući proročku historiju s kur'anskim tekstom na logičniji način. Povijestio je kur'anske stihove na isti način na koji su to učinili klasični učenjaci kroz koncept ukidanja (Naskh) i prilike otkrovenja (Asbab al-Nuzul), ali uzima Maqasid al-Shari'ah (ciljevi blagostanja islamskog zakona) u račun da bi ograničenje slobode vjeroispovijesti kršilo očuvanje vjere i intelekta (Hifz al-Din wa al-'Aql).

RADOVI

Ibn 'Ashur napisao je više od trideset knjiga, među kojima su:

- Ciljevi islamskog prava (مقاصد الشريعة الإسلامية)
- Temelji društvenog sistema u islamu (أصول النظام الاجتماعي في الإسلام)
- Zar nije zora blizu? (أليس الصبح بقريب)
- Vakuf i njegovi učinci u islamu (الوقف و آثاره في الإسلام)
- Rođenje Poslanika (قصة المولد)
- Istrage i perspektive u Kur'anu i Sunnetu (تحقيقات و أنظار في القرآن و السنة)
- Principi islamske jurisprudencije (التوضيح و التصحيح لمشكلات كتاب التنبيح)    
-Ugovor o islamskoj jurisprudenciji (النوازل الشرعية)
- Mišljenja i idžtihad (آراء اجتهادية)
- Podrijetlo napretka u islamu (أصول التقدم في الاسلام)
- Fatāwā (الفتاوى)
- Provjera i prosvjetljenje (تفسير التحرير و التنوير): egzegeza (kritika) Kur'ana od 30 tomova.

POČASTI

Veliki oficir Nichan Iftikhar (Tunis)
Veliki oficir Reda za građanske zasluge Tunisa

PRIZNANJA

Član Arapske akademije u Damasku
Član Akademije za arapski jezik u Kairu

Priredio i preveo – Ernad Dedović

dzematrahic.ba