Ubrzan razvoj genetike u posljednjih dvadesetak godina, zasigurno će neke razočarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza sa Turskom, sve su to teorije kojima se već uveliko klima pod nogama.

I DO 70% HERCEGOVACA PRIPADA BALKANSKOJ HAPLOGRUPI I1b ("Ilirski gen") ŠTO PREDSTAVLJA NAJVEĆU KONCENTRACIJU ILIRSKO-DINARSKE GRUPE U EUROPI! SLAVENSKA GRUPA R1a NAJUSTUPLJENIJA JE U HRVATSKOJ!

Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u našoj Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju.

Početkom devedesetih godina hrvatski su historičari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpočeli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeni su grbovi, slični nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata.

S druge strane srpski su istoričari uvjeravali ne samo svoje, već i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo različite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pričaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju
zabetonirale u glavama naroda.

Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Čak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su činili da kod Bošnjaka stvore averziju prema drugim narodima, što su donekle i uspjeli. Na nesreću Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeći svoj identitet Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je Islam došao tek početkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katoličanstva i pravoslavlja.

U takvoj jednoj višestoljetnoj atmosferi nije ni čudo što neki poznati svjetski sociolozi govore o „Balkanskom sindromu“, gdje se sve rasprave završavaju ratom, a u kojima nikada nije bilo pobjednika. Ne radi se samo o našem zadnjem sukobu, već o sukobima koji traju već stoljećima. Nije tajna da su se mnogi pitali, pa čak i duboko u sebi sumnjali, o tome kako je bilo moguće razdvojiti ljude na Bošnjake, Hrvate i Srbe, a pogotovo na katolike, pravoslavce i muslimane, jer ipak se radi o jednom tako malom i kompaktnom teritoriju na kojem se nije znalo „ni ko pije ni ko plaća“? Čak i u današnje, moderno doba transporta, komunikacije, medija i drugih tehnoloških pogodnosti, teško je jednom građaninu znati što se sve zbiva u drugom selu, a kamoli tamo negdje dalje.

cvijecerz6

Saznanja koja će okrenuti svijet naopačke

zablud3Krajem devedestih godina u svijetu niče znatan broj firmi koje se bave genetikom (Nauka o nasljeđivanju – nastala od grčke rijeci genno – rađati). 1997. godine profesor Karl Skorecki u Haifi (Izrael) prvi donosi teoriju o porijeklu Židova. Jedan od prvih projekata antropološke genetike (antropologija = nauka o čovjeku) je imao za cilj otkrivanje potomaka židovske porodice Kohanim (Kohen, Cohen ili Kohane) i to po muškoj liniji. Po hebrejskoj Bibliji radilo se o Aronu, Mojsijevom bratu. 2007. godine otkrića pokazuju vjerovatnost postojanja dvije haplogrupe koje su najzastupljeniji je kod Židovske populacije, J linija Cohanim i J2 Cohen.

 

Šta su to haplogrupa i marker?

Svako od nas nosi kombinacije gena koje nasljeđujemo od našeg oca i majke, a koji nam određuju naše lične karakteristike – boju očiju, boju kose, našu konstituciju, sklonosti ka određenoj bolesti, visinu i druge detalje. Postoji jedan izuzetak, a to je informacija u kromozomu Y, koja se prenosi bez bilo kakve izmjena s oca na sina, iz generacije u generaciju. Bez izmjene, osim u slučaju mutacije, što je prirodno i najčešće bezopasno.

Upravo ta mutacija se naziva marker, a koji genetičarima služi kao svjetionik za njihova genetskoantropološka istraživanja. Ovaj marker, tj. informacija o mutaciji se prenosi od prve osobe kod koje je došlo do mutacije, pa sve do svih potomaka hiljadama godina unaprijed. Ponekada se unutar jedne loze desi više mutacija, tako da se jedna loza širi kao krošnja u više grana, gdje su grane, ustvari, nastale mutacije. Treba naglasiti da svaka osoba u svome kromozomu ima zapisane sve mutacije od nastanka covjeka, što uveliko olakšava praćenje i migracije populacija.

Dakle glavna grana se zove Haplogrupa, a ona se dalje širi u podgrupe koje su definirane markerima, tj. naknadnim mutacijama. Kada genetičari pronađu novu granu, tj. mutaciju, oni nastoje pronaći mjesto gdje je ona nastala, i tada nastaje nova linija ljudske rase. Pronalazak ovih linija nam pokazuje kako je od jednog malog plemena u Africi, naseljena cijela zemaljska kugla. Nije trebalo dugo čekati da se istraživanje u domenu antropološke genetike proširi i na ostalu populaciju.

Danas je vrlo teško znati koliko različitih linija, tj. haplogrupa postoji, a još teže detektirati sve mutacije, tj. markere. Upravo zbog toga postoje firme u svijetu koje ubrzano testiraju svjetsku populaciju, a sve u cilju da se dobije kompletna slika migracije ljudi.

Neki od najpoznatijih projekata su: The Genographic Project (http://genographic.nationalgeographic.com), Family Tree DNA (http://www.familytreedna.com), iGENEA (http://www.igenea.com). Sva testiranja se vrše anonimno.

Svi potičemo od jednog čovjeka

Istraživanjem ovih firmi, a i drugih nekomercijalnih projekata, dokazano je da naš najdalji predak nosi marker M168. Marker M168 se pojavio kod „Adama“. Ovdje se ne radi o Biblijskom Adamu ili Ademu, već o simboličnom nazivu muškarca od kojega potiču svi stanovnici ovoga svijeta (Homo Sapiens).

Prije 50.000 godina u Africi, nakon ledenog doba, postajalo je sve vruće i vlažnije. Pretpostavlja se da broj stanovnika na Zemlji tada nije prelazio 10.000. Također je pretpostavka da je naš najdalji predak, figurativno nazvan Adam, živio na teritoriju sjeveroistočne Afrike u dolini Rift, a u blizini današnje Etiopije, Kenije ili Tanzanije, i da je rođen prije 50.000 godina. Neki dijelovi sjeverne Afrike postajali su ugodni za živjeti, ali za vrlo kratko vrijeme. Vrućine su počele stvarati pustinje, tako da naši preci iz Afrike polako sele prema sjeveru prateći životinje koje love.

Tada počinje njihovo dugo putovanje i naseljavanje svih kontinenata zemaljske kugle, put koji i danas traje. Naravno, svatko od nas, bez izuzetka, u svojih genima nosi isti marker, što potvrđuje teoriju da svi potičemo od jednog pretka. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Romi, Kinezi, Indijanci, Crnci, sve su to naša braća po krvi.
Ovo se nekima neće svidjeti, ali radi se o egzaktnoj nauci, a ne pukim naglabanjima onih kojima istina nije najvažnija stvar.


Stvarni nastanak Balkanskih naroda

Potomcima našeg najstarijeg pretka, koje simbolično nazivamo Adam ili Adem, je trebalo 5.000 godina kako bi migrirali iz Etiopije, pa do momenta kada se rodila osoba s genetskom mutacijom M89 koju nazivamo Haplogrupa F. Ovo se dogodilo prije 45.000 godina. Mjesto rođenja tog potomka je teritorij sadašnje Saudijske Arabije.

Interesantno je to da ovu mutaciju, tj. marker, u svojim genima imaju i naši preci čiji je put završio čak u Australiji. Prije 20.000 godina od potomaka haplogrupe F rada se osoba koja u sebi nosi mutaciju M170, a koju koju nazivamo haplogrupa I. Pretpostavlja se, da je mjesto gdje je rođen naš prvi predak upravo Balkan, tačnije dinarski planinski masiv.





Haplogrupa I1b – popularno nazvana „Ilirski gen“


Dolazi do ekspanzije naših potomaka prema sjeveru Europe. Rađaju se osobe s mutacijama: M253 (I1a), P37 (I1b ili po novijem I2a) i M223 (I1c), koje predstavljaju dalje mutacije haplogrupe I. Za našu teritoriju, tj. teritoriju balkanskih država, najvažnija grupa je I1b ili mutacija P37.2, koja, kako ćete dalje pročitati, mijenja u potpunosti sve dosada objavljene teorije porijekla naroda Balkana, a pogotovo novonastalih država bivše Jugoslavije.

Haplogrupa I1b je definirana markerom P37.2. Pojava ovog markera vodi nas 15.000 godina unazad na Balkan, gdje mu je koncentracija i najveća. Radi se o populaciji koja se sklonila u vrijeme zadnjeg ledenog doba na područje dinarskog planinskog lanca (Dalmacija, Hercegovina i Crna Gora). U to vrijeme većina europskog teritorija je bila pod ledom. Svi oni koji su se nalazili izvan ove zone bili su osuđeni na smrt. Nakon otopljavanja, populacija s dinarskom haplogrupom I1b, polako ali sigurno, naseljava sjevernu i istočnu Europu.

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize zadnjih sedam godina. Pojavljivanje naših potomaka na teritoriju Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene.




Narodi Balkana najstariji u Europi

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog centra u Beogradu, Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciju na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije.

Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području bivše Jugoslavije: I1b, R1a, R1b i E3b1. Haplogrupa I1b ili poetično zvana Ilirsko-Dinarska grupa, kao najzastupljenija haplogrupa u svim zemljama bivše Jugoslavije, otkriva sasvim novu istinu o narodima Balkana. Haplogrupa R1a, R1b i E3b1 predstavlja slavensku grupu koja se doselila s Crnog Mora i jednim dijelom sa Mediterana.

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima, zastupljena čak i do 70%. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Europi.


Ova grupa dominira, osim u bošnjačkoj i hrvatskoj, i u srpskoj populaciji u Bosni i Hercegovini. U Beogradu, Zagrebu i Skoplju ova grupa je zastupljena do 30%. Interesantno je vidjeti da je slavenska grupa R1a najzastupljenija u Hrvatskoj sa 34,30%, u Bosni sa 24,60%, a najmanje u Srbiji gdje procenat slavenske grupe iznosi 15,93%.












Genetika ne poznaje administrativne granice

Ove kratke analize istraživanja poznatih svjetskih firmi i genetskih istraživanja na području Balkana od domaćih i stranih stručnjaka, dovodi u sumnju podjelu naroda Balkana uz pomoć administrativnih granica novonastalih država, a ponajviše podjele koje nameću aktuelna politika i vjerske ustanove.

Pojedini historičari, zbog neinformiranosti, i danas promoviraju teoriju velikih seoba Slavena, a koju su najnovija istraživanja antropološke genetike bukvalno srušila kao kulu od karata. Veliku koncentraciju haplogrupe I1b (po novom I2a) u glavnim gradovima Hrvatske i Srbije neki antropolozi dovode vezu sa migracijom, što se vidi iz priloženih karti koje su utemeljene na naučnim činjenicama.

Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Srbija, Makedonija su zemlje u kojima živi jedan narod koji nikada nigdje nije odlazio niti dolazio u zadnjih 15.000 godina, a čiji se predak rodio upravo na obroncima Dinare. Dakle svitalo se to nekome ili ne, Bosanski Hrvati, Bošnjaci i Srbi su vjerovatno prvi došli na područje Europe i od njih porijeklo vuče 20% Evropljana. Sačekajmo da naučnici dovrše posao koji su započeli i budimo ponosni na svoje porijeklo.

Piše: Petar Jasak

orbus.be