Pojavit će se iznenada pored čovjeka, iznenada, čovjek kad ga vidi pored sebe, zapitat će se u sebi: “Od kud ti, odakle si se pojavio, ko je te pustio unutra, pozvat će nekog od ukućana koji su u drugoj sobi, daj mi minutu da završim nešto…“

Ko je zadnji gost koji će nas posjetiti na ovom svijetu (Dunjaluku)? Nije problem odgovoriti ko je on, manje više nam je to poznato, nego je problem odgovoriti, u kavom stanju će nas zateći kad nam dođe!? Kad nam se bilo ko najavi da će nas posjetiti, posebno ako je neko ugledniji, gledamo da ga što ljepše dočekamo, uredimo se, sredimo kuću i avliju, namirišemo sebe i djecu, napravimo najbolja jela, sve to radimo kao bi se gost osječao udobno i kako nam ne bi zamjerio nešto. Međutim, ovaj gost dolazi bez najave, ovaj gost ne očekuje da ga nečim lijepim ili ružnim dočekaš, on jednostavno dođe da obavi svoj posao kojim ga je njegov Gospodar zadužio.

Dakle, dolazi bez najave, može te posjetiti u spavačoj sobi, u kuhinji, u automobilu dok voziš, dok se igraš sa djecom, može ti doći dok jedeš, predaješ…u svakom trenutku. Da li češ ti biti u pokornosti ili grijehu, to njega ne zanima, on će ti doći u određeno vrijeme kako bi obavio svoj zadatak a to je uzimanje tvoje duše. Njega ni tvoje tijelo ne zanima, ni tvoj status u društvu: bogat, glumac, sportista, šejh, siromah, starac, dijete..ništa njega to ne zanima, njega zanima samo vrijeme prestanka tvog života i tvoja duša. Zato naši stari kažu:“Smrt ne bira godine ni pol.“

On je biće koje ćeš zadnje da vidiš od ovog svijeta! Ko je on? On je Melek Smrti! To je njegovo pravo ime i njegovo ime sve govori, samo spominjanje njegovog imena, podsjeća na strah i ulijeva nemir u srca. Svako od nas će ga vidjeti, vidjet će ga pored svoje glave, prije nego mu duša napusti tijelo.

Pojavit će se iznenada pored čovjeka, iznenada, čovjek kad ga vidi pored sebe, zapitat će se u sebi:“Od kud ti, odakle si se pojavio, ko je te pustio unutra, pozvat će nekog od ukućana koji su u drugoj sobi, daj mi minutu da završim nešto..?“

Pojavit će se brzinom jednog pogleda i istom brzinom će da obavi svoj posao kojeg mu je naredio Allah, s.wt., nema tu neke filozofije niti mudrovanja, on je Melek Smrti. Prenosi se da ga se ostali meleci boje, nisu ljudi, nego meleci, on izaziva strah i nervozu. Rekao je Mudžahid, rahimehullah: “Nema kuće (u kojoj žive ljudi), drveta, biljke, životinje na planeti Zemlji, a da ih ne obiđe Melek Smrti svaki dan dva puta, ujutro i naveće.“

Milijarde stanova i kuća, da milijarde, ali ih svaki dan dva puta sve obiđe i posjeti, pa ako bude neko kome je isteklo vrijeme, uzme mu dušu i ostavi ga mrtvog njegovim ukučanima. Sigurno se pitate, samo jedan melek da to sve uradi? Da, samo jedan, ima takvu moć i sposobnost koju mu je Allah dao, da dođe svakom insanu u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu iznenada i da mu uzme dušu. Samo on…

Bez najave, nema polako, nema dio po dio duše uzimaj, ne, dođe odjednom i tijelo pada. Neko pjeva na koncertu i odjednom pada mrtav, neko igra fudbal i odjednom pada mrtav, neko je pijan i tokom vožnje umire…neko je na sedždi i u tom trenutku naiđe Melek Smrti i uzima dušu, neko je postač pa pred iftar padne mrtav…Njega zanima samo duša i ništa više a kakvu če on dušu odnijeti Gospodaru, s.w.t, to zavisi od tebe prijatelju moj.

Dok bude sjedio sa svojm ženom i djecom, dok se bude sa njima šalio i smijao..odjednom pored sebe vidi Meleka Smrti. U tom trenutku će da posmisli da ga svi oko njega vide, ali nisu, vidi ga samo on i niko više. On će mu kazati: “Ja sam Melek Smrti!“ Njegovi će ga dozivati, zbog čega teško dišeš, zbog čega vrištiš, zbog čega ti ide pjena na usta..zbog čega, ali uzalud ga dozivate, on vas više ne čuje. Gdje je sad njegova sila, gdje je sad njegovo psovanje Allaha, gdje je sad ismijavanje sa namazom i sa Kur’anom, gdje su sad njegovi kafanski ahbabi…postaješ obična lešina a duša ide Onome ko ju je stvorio, položit češ račun za svaki sekundu svog života.

Pogledat će i vidjet kolone meleka drugih koji idu prema njemu, ako je bio dobar, biće bijele boje, ako je bio griješnik, biće crnih lica koji će kod njega izazvati veliki strah. Pokušat će ovi oko njega da ga povrate, disanje, masiranje srca, hitna pomoć..uzalud, nema nazad! Njegovo dijete če mu pasti na prsa plačuči i govoreči:“Ne idi oče, na napuštaj nas..!“ Ali uzalud, on je u drugom svijetu, uopšte ne gleda u svoje dijete, nego gleda samo u Meleka Smrti.

Ako je duša dobra, meleci je obavještavaju da se raduje Allahovoj milosti i nagradi, a ako je pokvarena, crna od grijeha, obavještavaju je o Allahovoj kazni i srdžbi…subhaAllah…

Poslušaj riječi Uzvišenog i dobro o njima razmisli: “Pazi! Kada duša dođe do ključnih kosti, i vikne se:“Ima li vidara (liječnika, otklanjača nevolje)?“. I on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, tog dana češ Gospodaru tvome priveden biti: Nije vjerovao i nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao a onda svojima bahato odlazio.“ Teško tebi, teško tebi!“ (Al-Qijama, 26 – 34)

Piše: Saudin Cokoja