Džemreta su pojam iz narodne meteorologije i kalendara koji potiče iz islamske tradicije i arapske kulture. Vjeruje se da označavaju postepeno otopljavanje i dolazak proljeća. Prema ovom vjerovanju, džemreta su "topli valovi" koji redom pogađaju zrak, vodu i zemlju, simbolizujući kraj zime.
Porijeklo i značenje
Riječ džemre dolazi iz arapskog jezika (جمرة), što znači "žar" ili "ugljen". U islamskoj i turskoj tradiciji, džemreta predstavljaju tri faze zagrijavanja prirode:
- Prvo džemre pada u zrak (oko 19. februara), najavljujući blago zatopljenje.
- Drugo džemre pada u vodu (oko 26. februara), uzrokujući otapanje leda i zagrijavanje voda.
- Treće džemre pada u zemlju (oko 5. marta), čime se završava zimski period i započinje buđenje prirode.
Narodna vjerovanja i značaj
Džemreta su se tradicionalno koristila kao orijentir za poljoprivredu i stočarstvo. Kada posljednje džemre "padne", zemlja postaje pogodna za sadnju i obrađivanje.
Iako moderna meteorologija ne priznaje postojanje džemreta kao stvarnog fizičkog fenomena, ona i dalje žive u narodnom predanju i mnogi ih povezuju s promjenama vremena krajem zime i početkom proljeća.
Ovaj vid tradicije najviše se pojavljuje u zemljama s osmanskim naslijeđem i islamskom tradicijom, poput Turske, Bosne i Hercegovine, Srbije (Sandžak), Crne Gore, Albanije, Azerbejdžana i dijelova Bliskog istoka i Srednje Azije.
Džemreta su posebno poznata u Turskoj, gdje su dio narodnog kalendara i kulturne baštine. U Bosni i Sandžaku starije generacije ih često spominju kao znak dolaska proljeća, dok su u arapskom svijetu manje poznata jer su vjerovatno potekla iz turske verzije islamskog kalendara pa tako imamo spominjanje narodnog kalendara kod nas u takvimu koji izlazi godišnje gdje se objašnjavaju ti pojmovi i pojave i u kojem dijelu godine one se dešavaju. Tako imamo u narodnom govoru spominjanje pored džemreta i hamsina, baba kao huke, Rozi-Hidr ili mi ga zovemo Jurjev, Aliđun i dr.
Dakle, precizan broj ljudi koji žive u svijetu a da zna za ovaj narodni kalendar nije poznat, ali se može reći da milioni ljudi u Turskoj, na Balkanu i dijelovima Azije i dalje koriste ove nazive kao dio narodne meteorologije u svojim svakodnevnim životima.
