Česta su pripovijedanja prenošena s koljena na koljeno kroz generacije  predaja /priča koja se vezuju za  velike islamske učenjake  poput  Ebu Lajsa es-Semerkandija ili Sufjana es-Sevrija. Naravno priča  kao u vidu odgojnog karaktera o bogobojaznosti i pravednosti mladog insana koji  je odrastao u lijepom ambijentu gdje je stekao edeb šta je ispravno a šta nije . Evo njene suštine:

Priča o jabuci i iskušenju

Jednog dana, mladić je šetao pored rijeke i ugledao jabuku koja je plutala po vodi. Bio je gladan, pa ju je uzeo i pojeo. Međutim, odmah nakon toga osjetio je grižnju savjesti – nije znao odakle jabuka dolazi i da li ima pravo da je pojede.

Odlučio je da pronađe vlasnika voćnjaka i zatraži oprost. Nakon dugog traganja, došao je do starog čovjeka, vlasnika voćnjaka, i priznao mu šta je učinio. Starac je bio pobožan i rekao mu da mu neće oprostiti tek tako, već pod jednim uslovom: da se oženi njegovom kćerkom, koja je, kako je tvrdio, slijepa, nijema i nepokretna.

Mladić je bio iznenađen, ali je, iz straha od Allahove kazne i želeći čistu savjest, prihvatio ponudu. Kada su se vjenčali, mladić je ušao u sobu i ugledao prelijepu i potpuno zdravu djevojku. Zbunjen, upitao je njenog oca zašto mu je rekao da je bolesna.

Otac mu je odgovorio:

Moja kćerka je slijepa jer nikada nije gledala haram, nijema jer nikada nije govorila ono što nije dozvoljeno, i nepokretna jer nikada nije kročila na zabranjeno.

Tako se mladić, zbog svoje bogobojaznosti i pokajanja, oženio čestitom i pobožnom djevojkom, a iz njihovog braka rodio se veliki islamski učenjak.

Pouka priče

Ova priča naglašava važnost iskrenosti, bogobojaznosti i povjerenja u Allahovu mudrost. Govori o tome kako Allah, kroz iskušenja i ispravne odluke, može čovjeku podariti neizmjerne blagodati.

 Ova priča  često se pripovijeda i kazuje u islamskim krugovima i druženjima kao inspirativan primjer.

Napomena:

Pošto smo spomenuli dva islamska učenjaka  na početku priče ukratko o njima ćemo reći sledeće;

Obojica su poznati islamski učenjaci, ali su djelovali u različitim kontekstima i imali različite doprinose islamskom znanju. Evo kratkog pregleda svakog od njih:

Ebu Lajs es-Semerkandi (umro oko 983. godine)

• Bio je poznati islamski učenjak iz Semerkanda (današnji Uzbekistan), specijalizovan u fikhu (islamskom pravu) hanefijske škole.
• Njegovo najpoznatije delo je "Tefsir Ebu Lajs", tumačenje Kur'ana koje je bilo vrlo cijenjeno u islamskom svijetu.
• Takođe je napisao "Tenbihul-Gafilin" (Opomena nemarnima), knjigu o ahlaku (moralu), islamskim vrijednostima i poučnim pričama.
• Bio je poznat po svom mudrom i jednostavnom načinu prenošenja islamskih učenja.

Sufjan es-Sevri (umro 778. godine)

• Bio je znameniti muhaddis (proučavalac hadisa) i fakih (pravnik) iz Basre, a kasnije iz Kufe.
• Poznat je po svojoj pobožnosti i asketizmu (zuhdu), kao i po kritikama vlasti i korumpiranih vladara.
• Imao je veliko znanje iz hadisa i fikha, a neki su ga smatrali osnivačem posebne pravne škole koja kasnije nije opstala.
• Njegova djela nisu sačuvana u cjelosti, ali se mnoge njegove izreke i hadisi prenose u kasnijim zbirkama.