Da u našem okruženju postoje ustrajne osobe u činjenju dobrih djela te da su dobri primjeri ostalima govori naš sledeći prilog kojeg je napisao student Asmir Bekrić.

Naime jedna od priča iz naših džemata je posebna,ona iz koje se mogu crpiti pouke i poruke. 16 kilometara južno od grada Brčkog,na lokalnom putu između G.Rahića i Ćoseta nalazi se džemat Čande,koji ima oko 90 domaćinstava,i jedan je od džemata MIZ Brčko. U Čandama živi i boravi hadži Salih Bekrić,sin Bege i Fate,rođen 1936.godine. svoju penziju koju je zaslužio radeći u Austriji,provodi u rodnom mjestu. Prije dvije godine zbog dijabetesa ljekari su mu amputirali jednu nogu do ispod koljena,a nakon nekog vremena mu umire i vjerna ssupruga rahmetli Zineta Bekrić. Godinu dana nakon toga amputirana mu je i druga noga do ispod koljena.

Ali,bez obzira na ta životna iskušenja,hadžija Salih,akšama u džematu ne izostavlja. Kilometar ga dijeli do džamije,ali on naslanjajući se na štake,ide od džamije da bi obavio svoju dužnost. U putu do džamije i u povratku kući ne dopušta da mu vrijeme prođe uzalud,nego koristi trenutke tako što prouči suru Jasin i u tome ustraje svaki dan. Već dvadeset godina je siguran da namaza nije propustio, osim kada je imao operacije amputiranja nogu.

Otkada mu je žena preselila na bolji svijet hadžija,već dvadeset mjeseci pored dnevnih namaza i sunneta,svaki dan klanja osam rekata dodatnih nafila-namaza, te je tako u tom periodu obavio 4800 nafila,i proučio sedam puta Kur'an.

Jedan od znakova da su vjernička djela primljena kod Uzvišenog Allaha jeste i ustrajnost u tim djelima.

Kada pogledamo kako ovaj džematlija pored raznih musibeta,bez svojih nogu,u starosti ustraje u svojim obavezama,nafilama,ne preostaje nam ništa drugo nego li da dovimo Uzvišenom da mu primi njegova dobra djela i podari mu zdravlja,a nama da uzmemo pouku i da izgovore stavimo iza sebe,a predanost i ustrajnost na Allahovom Putu ispred sebe.

dzematrahic.ba