Večer islamske duhovnosti Hafizi u Brčkom u posljednjih 150 godina održana je u subotu 18.oktobra u Islahijetu u organizaciji BZK Preporod Brčko.

Prostor je bio ispunjen u potpunosti,interesovanje za hafize Brčkog je kroz ovu manifestaciju iznjedrilo pozitivan publicitet,voditeljica ovog programa je bila profesorica islamske teologije Almira Alić čiji tekst prenosimo u cjelosti. Kao što je poznato u programu su učestvovali sledeći brčanski hafizi:

 

-       kurra hafiz Samir Hodžić

-       hafiz Ismail Čehić

-       hafiza Zahida Čehić

-       hafiz Omer Šabanović

 

Dame i gospodo, poštovani hafizi, dragi gosti,

Es-selamu 'alejkum, dobra Vam večer i dobro nam došli na ovo druženje na koje smo Vas pozvali s ciljem da vam predstavimo segment iz riznice bošnjačkog vjerskog i kulturnog blaga u ovom gradu.

Ponosni na činjenicu da posljednjih godina u Brčkom žive i djeluju trojica mladih hafiza i jedna hafiza, a nezadovoljni što se o njima malo zna, priredili smo ovaj susret kako bismo ih predstavili, upoznali, a tako iskazali i naše poštovanje i diku što potiču i pripadaju ovom gradu.

Inspirisani njima posegnuli smo i u historiju učenja hifza u ovom gradu i našli da Brčko ima zavidnu duhovnu prošlost pa ćemo se večeras i na nju osvrnuti.

Na početku ovog druženja upoznat ću vas sa fenomenom i razvojem hifza na izvorištu islama i kod nas, a druženje sa hafizima ćemo upriličiti u drugom dijelu programa.

 

Šta je hifz i ko su hafizi?

Božije javljanje ljudima počinje sa prvim čovjekom i ženom na Zemlji. Tako sveta povijest uči da nije bilo naroda kojem nije dolazila objava, kojem se Bog nije objavio. Vremenom i Božijom mudrošću ranije objave su dolaskom novih stavljane van snage, nadograđivane ili inkorporirane u nove. Historijski to je značilo da one nisu sačuvane, ili da su sačuvane djelimično ili da je u njima bilo ljudske intervencije.

Sa Kur’anom je završeno Božije javljanje ljudima. Objava je upotpunjena time što joj je data savršena forma i savršena suština dostatana da važi dok je čovječanstva. Kako je u našoj realnosti sve podložno propadanju, izmjeni i doradi i Kur’an ne bi ostao netaknut da nije bilo i da nema Božije intervencije u tom domenu. Naime, Bog za Kur’an kaže: Mi Kur’an objavljujemo i zaista žemo Mi nad njim bdjeti. (Kur’an)

Sačuvanost kur’anske sadržine do posljednjeg slova i znaka od početka njegovog objavljivanja 610. godine do danas svjedoči o ovoj božanskoj zaštiti. Svejedno u materijalnom svijetu ovo čuvanje se odvija kroz forme pojmljive čovjeku: zapisivanjem i pamćenjem.

Mi večeras govorimo o ovoj drugoj formi kroz koju Bog očituje svoje bdijenje nad objavom. Sačuvanost objave garant ja očuvanosti savršenstva islama kao takvog.

Ova druga forma o kojoj govorimo u stručnoj terminologiji se zove hifz, što podrazumijeva učenje Kur’ana napamet. Osoba koja nauči Kur’an u cjelosti napamet zove se hafizul-Kur’an, u narodu skraćeno hafiz. Sintagma hafizul-Kur’an u prijevodu sa arapskog znači čuvar Kur’ana. Sa aspekta vjere i kao jedna od formi kroz koje Bog čuva objavu, hafizi su vjerski fenomen, ali sa aspekta čovjekovog duhovnog pregnuća da to postigne i sa aspekta djelovanja i doprinosa ovih ljudi zajednici, oni su i spečifican društveni fenomen.

Posebno mjesto u procesu učenja Kur’ana napamet imaju mentori odnosno muhaffizi. Tako svaki hafiz je imao svog muhaffiza. Ta linija mentorstva vodi do prvog hafiza, koji je bio sam Poslanik islama Muhammed, a.s., koji je u potpunosti pamtio ono što mu je melek donosio. Tako je od samog početka Objave, njeno čuvanje išlo dvosmjerno, i zapisivanjem i pamćenjem. Hafizi su u tom smislu dio jedne mreže čuvara Objave koja pokriva Zemljin teritorij i vrijeme.

Da bi hifz bio realno moguć kur’anski tekst je učinjen pamtljivim u potpunosti, što se smatra dodatnim pokazateljem kur’anskog svetog porijekla. Naime, nijedna druga knjiga nije pamtljiva u svom totalitetu. O tome Bog Dragi kaže:

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku… (Kur’an)

Kako održavanje Kur’ana u memoriji zahtijeva obavezno svakodnevno ponavljanje, stalno druženje s Božijim govorom svakako da ostavlja traga i na samom hafizu. Otuda su hafizi oličenje moralnih uzora, duhovnih veličina i društveno angažiranih ljudi. Srce zaokupljeno ovim svijetom i brigama o dunjalučkim dobrima nema kapacitet da ponese svjetlo Kur'ana. Stanje srca je ključni faktor uspjeha ili neuspjeha u hifzu, a taj uspjeh podrazumijeva ne samo pamćenje teksta nego i njegovo provođenje u praksu. Na osnovu navedenoga možemo zaključiti da osoba koja želi postati hafiz Kur'ana ne može živjeti kao većina ljudi, u pretjeranoj brizi za ovim svijetom i učestalo griješeći. Bitno je napomenuti da učiti hifz može svako, bez obzira na svoje primarno obrazovanje i službu, koje nije nužno da bude vjerskog karaktera. Jedino što je bitno jeste želja i iskrena namjera. Kasnije žete vidjeti da hafizi nisu uvijek bili i vjerski službenici, a i danas u Bosni ima hafiza kojima je primarno zanimanje npr. medicina, politika, privreda i sl.

U Bosni i Hercegovini je praksa da kandidat nakon završetka hifza pred mentorom, polaže ispit pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice na način da prouči čitav Kur'an pred članovima Komisije za minimalno petnaest dana, učeći dva džuza (četrdeset stranica) dnevno, što ukazuje na ozbiljnost i posvećenost praksi učenja Kur'ana napamet na našim prostorima. Običaj je da se nakon polaganja hifza pred Komisijom upriliči svečana hafiska dova, tj. svečanost na kojoj se novom hafizu zvanično uručuje diploma u hifzu, nakon čega dotični postaje legalni i legitimni nosilac časnog zvanja hafizul-Kur'an.

 

Učenje hifza u Bosni

Odmah po dolasku Osmanlija u Bosnu i sa prihvatanjem islama polovinom 15. st. Bošnjaci su se posvetili učenju Kur'ana, a osnivanjem vjerskih škola učenje i izučavanje kur’anskih nauka s ciljem temeljitijeg upoznavanja islama, i učenje hifza je dobilo zamaha. Prvi bošnjački hafiz koga bilježe historijski izvori je Ahmed-beg (rođen nakon 1482.), sin Ahmed-paše Hercegovića (1455-1517), a unuk Herceg Stjepana Kosače i sultana osmanskog Bajezida II. U nastupajućim stoljećima hafizluk i učenje kiraeta (načina izgovora kur'anskih riječi) se raširilo Bosnom, tako da je ona sredinom 19. st. bila važniji centar hifza i kiraeta nego Damask naprimjer. Od tada do danas Bosna nikad nije bila bez hafiza.

       

HAFIZI U BRČKOM U POSLJEDNJIH 150 GODINA

Hafiz Osman Mulamehmedović    

        Pisani izvori bilježe u Brčkom hafize od dalekih 1830.-ih godina spominjanjem hadži hafiza Osmana Mulamehmedovića rođenog u ovom gradu 1823. Ovaj hafiz nije bio vjerski službenik već trgovac te je u ovom prelaznom vremenu bio vođa otpora Brčaka protiv austro-ugarske vojske. Zbog toga će ga kasnije Prijeki sud osuditi na smrt 1878.

 

        Polovinom 19. stoljeća u Brčko, u grad i okolna mjesta, iz raznih djelova Bosne dolazili su hafizi na vjerske službe:

Hafiz Durić (ime nepoznato), postavljen 1888. u neku službu u Brčkom, dekretom Ulema medžlisa u Sarajevu.

Hafiz Hasan-ef. Beširović, postavljen 1888. u neku službu u Brčkom, dekretom Ulema medžlisa u Sarajevu.

Hafiz Saban-ef. Kantarić, postavljen 1888. u neku službu u Brčkom, dekretom Ulema medžlisa u Sarajevu.

 

Hafiz Salih-ef Dobojlić

        Kada je krajem 19. stoljeća počeo progon muslimanskog stanovništva iz Srbije, u Brezovo Polje je došlo nekoliko uglednih porodica koje će dati plejadu hafiza ovom gradu. Od njih je i hafiz Salih Dobojlić koji je 1862. iz Šabca došao kao muhadžir. O ovom hafizu nema više podataka, ali je ostao poznat kao otac muderrisa hafiza Sulejman-ef. Dobojlića.

 

Hafiz Sulejman-ef. Dobojlić

        Od hafiza Saliha je njegov sin, hafiz Sulejman-ef. Dobojlić. Nakon što je u Sarajevu završio Darul-muallimin, preuzeo je dužnost imama u Brezovom Polju. Džematlije ga s ponosom spominju kao cijenjenog muderrisa koji je teološko znanje stekao u Istanbulu. Imao je bogatu biblioteku orijentalnih rukopisa (djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku). Posebno ga spominju kao dobro vaiza. Džematlije također prenose da je bio dobar poznavalac Irtife, sprave za utvrđivanje tačnog vremena po "ala turko" satu, te da je prema objektima u prirodi znao odrediti dužinu dana i noći, kao i vremena namaza. Na Ahiret je preselio 1901., a ukopan u haremu Azizije dzamije.

 

Hafiz Šaban-ef. Kantardžić-Rašidović

        Iz Šapca u Brčko je došao i hafiz Šaban-ef. Kantardžić-Rašidović 1862. U Brezovom Polju je službovao kao imam i zasnovao porodicu pa je otuda porodica Rašidovića u ovom kraju.

 

Hafiz Sulejman-ef. Piskavica

        Rođen je 1894. od Mehmeda i Hanumice koji su također došli iz Šapca. Hafiz Sulejman je predavao vjeronauku u osnovnoj školi u Brezovom Polju. Kratko je radio kao imam u Srednjoj Trnovi kod Bijeljine da bi na insistiranje džematlija Begove džamije u Brezovom polju, zbog njegovog lijepog glasa kada bi učio Kur'an, došao tu za imama i ostao na službi sve do odlaska u penziju, odnosno honorarno radeći sve do smrti 1973.

 

Hafiz Salih-kadija Hadžiegrić

        Od ugledne i bogate familije Hadžiegrića koja se za vrijeme progona i genocida nad Bošnjacima u Srbiji 1862. godine doselila u Brezovo Polje iz Šapca potiče i hafiz Salih-kadija Hadžiegrić. Svoj radni vijek je proveo kao kadija u Vlasenici i Prozoru da bi se po odlasku u penziju vratio u rodni kraj gdje se aktivno bavio politikom kao član JMO. Izvori bilježe sljedeće: „Iako oronula zdravlja redovno je u toku ramazana prisustvovao učenju mukabele u Aziziji džamiji koju su učili hafizi Abdurahman Smajić i Sulejman Piskavica.“

 

Hafiz Abdurahman-ef. Smajić

        Rođen je 1888. u Brezovom Polju od oca Zahira i majke Behare. Bio je drugi muallim i mujezin Salih-ef. Dobojliću u Aziziji džamiji od 1919. do 1922. Nakon smrti prvog imama predvodio je brezopoljski džemat sve do smrti 1966.

 

Hafiz Mustafa-ef. Ibrišimović

        Na drugom kraju Brčkog, u Gornjem Rahiću je rođen hafiz Mustafa-ef. Ibrišimović, koji je nakon završene Brčanske medrese više teološko znanje stekao u Istanbulu gdje je završio i hifz. U Gornjem Rahiću je rođen, ali je imamsku dužnost obavljao u Aziziji džamiji u Brezovom Polju. Pored ugleda kojeg je imao među džematlijama kao veoma obrazovan i vrijedan hafiz, imam, vaiz i muallim, u dokumentima koji se nalaze u Arhivu BiH stoji da je muderris Mustafa-ef. bio i muallim u Narodnoj osnovnoj školi u Brezovom Polju. Za vrijeme njegovog službovanja u džematu naučio je učenju Kur'ana veliki broj djece, što su džematlije izuzetno cijenile. Pred njim je početne islamske nauke i hifz završio i hafiz Abdurahman-ef. Smajić, kasnije imam u istoj džamiji. Džematlije pamte i zanimljive detalje iz njegovog života: da je postio Davudov post, bez obzira na vremenske uvjete abdest uzimao na Savi, da je u vazovima bio kao "britka sablja" i da se nije libio osuđivati ružne pojave bez obzira od koga dolazile pa je zbog toga dolazio u sukob i sa brojim uglednicima.

 

Hafiz Bekir-ef. Mulahalilović

        Također u Gornjem Rahiću, 1849., od oca Emina rođen je hafiz Bekir-ef. Mulahalilović, koji je hifz i medresu završio u Brčkom i bio poznat kao dobar učač Kur'ana. Primarno se bavio trgovinom a povremeno mijenjao imama u džamiji, tokom ramazana učestvovao u učenju mukabela ili vršio muallimsku dužnost u Mektebi ibtidaijji u Rahiću. Solidno je poznavao turski i arapski jezik. Imao je šestero djece, od toga su mu dvojica sinova također bili hafizi: Mehmed Hulusija i Zakerija.

 

Hafiz Abdullah-ef. Imamović

        U Gornjem Rahiću je 1840. od oca Mula Osmana a djeda Abdulvehab-ef. rođen hafiz Abdullah-ef. Imamović koji je nakon osnovnog obrazovanja u Rahiću svoje srednje i visoko obrazovanje stekao u Istanbulu. Uporedo s tim je završio i hifz i izučio sedam kiraeta te stekao zvanje kurra hafiza. Po završetka studija se jedno vrijeme zadržao u Istanbulu gdje je na američkom koledžu predavao orijentalnu filologiju. Po povratku u Brčko ponuđeno mu je mjesto kadije, što je on odbio. Službovao je kao muderris u Koraju a poslije u Gornjem Rahiću. Za vrijeme svog boravka i rada u Gornjem Rahiću, pored dužnosti muderrisa i muallima, obavljao je i dužnost imama. Bio je poznat i mnogo je doprinio duhovnoj i obrazovnoj izgradnji svojih džematalija. Pored dobrog poznavanja orijentalnih jezika bio je i veliki poznavalac šerijatskog prava, odličan vaiz i nadaleko poznat i izvrstan hafiz i tumač Kur'ana. Njegova šerijatsko-pravna rješenja poštivale su i kadije. Pred njim je više njegovih učenika završilo hifz i postali dobri hafizi i učači Kur'ana. Hafiz Abdullah Imamović je imao bogatu biblioteku na orijentalnim jezicima. Pred kraj života je ostavio zanimljivu oporuku u kojoj je iskazao želju da se poslije njegove smrti djela iz biblioteke daju podijeliti ljubiteljima knjige koji ih nisu u stanju kupiti objasnivši da je on, kao veliki ljubitelj knjige, s velikim teškoćama i samoodricanjem došao do svoje biblioteke i da je njegova želja da knjige dođu u ruke onih ljudi koji će ih znati cijeniti, koristit i iz njih studirati. Hafiz Abdullah je bio posljednji imam i hatib iz porodice Imamovića u rahićkoj džamiji. Poslije njegove smrti ovu dužnost je preuzeo hafiz Mehmed Hulusi-ef. Mulahalilović.

 

Hafiz Mehmed Hulusi-ef. Mulahalilović

        Hafiz Mehmed Hulusi-ef. Mulahalilović je hifz završio pred svojim ocem Bekir-ef. Po završenoj Čačak medresi nastavlja učiti koristeći se očevom biblitekom koju je nastavio proširivati 1912. u čemu mu je pomagao i mlađi brat, hafiz Zekerija za vrijeme svog školovanja u Sarajevu. Za vrijeme života hafiza Abdullah-ef. Imamovića je radio kao drugi muallim u Mektebi ibtidaijji u Gornjem Rahiću, a poslije hafiz Abdullahove smrti je postavljen na mjesto prvog imama i hatiba 1919. Osnivanjem matičnih ureda za muslimane, postavljen je za džematskog imama-matičara u julu 1928.

 

Hafiz Zekerija-ef. Mulahalilović

        Drugi sin hafiza Bekira-ef. Mulahalilovića, Zekerija-ef. Mulahalilović završio je Kuršumliju medresu u Sarajevu i Šerijatsku sudačku školu 1916. Zbog ratnih prilika nije prihvatio ponuđeno mu mjesto šerijatskog sudije već se posvetio opismenjavanju mektepske djece i pripremanju preraslih dječaka za nastavljanje daljnjeg redovnog školovanja.

 

Hafiz Mustafa Sidki-ef- Čokić

        Brčanskim hafizom se vodi i hafiz Mustafa Sidki-ef. Čokic, sin Muhammed-ef., muderrisa Behram-begove medrese i tuzlanskog muftije. Rođen je 1875. u Brčkom i tu završio hifz i Čačak medresu. Školovanje je nastavio na Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu. Kao kadija je službovao u više gradova po Bosni i u Mitrovici na Kosovu.

 

Hafiz Ahmed-ef. Burić

        Obavljao je dužnost imama Atik džamije u Brčkom. Godine 1910. bio je član Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Brčkom, a predsjednik je tada bio Salih-aga Kučukalić

 

Hafiz Husein-ef. Ramić

        Hafiz Husein-ef. Ramić koji je preselio na Ahiret 1938. vršio je dužnost trećeg muallima i mujezina u Rahiću.

Hafiz Abdullah-ef. Mulaibrahimbegović

        Rođen je u Brčkom krajem 19. stoljeća. Pohađao je Gračaničku medresu 1901. Poslije toga je obavljao imamsku, hatibsku i muallimsku dužnost u Hadži-pašinoj džamiji u Brčkom.

 

Hafiz Mehmed-ef. Ćorhodžić

        Živio je u prvoj polovini 20. stoljeća. Bio je imam i muallim 1936. u Omerbegovači.

 

Hafiz Hasib-ef. Imamović

        Od rahićkih hafiza je i hafiz Hasib-ef. Imamović, sin Halilov, koji je pored muallimske dužnosti dugo godina bio i vjeroučitelj u osnovnoj školi u Gornjem Rahiću i mujezin u džamiji. Umro je 1942.

 

Hafiz Abdulkadir-ef. Hasanefendić

        Obavljao je dužnost imama i hatiba u Bijeloj džamiji u Brčkom. Bio je oženjen Zumretom Mulahalilović sa kojom je imao sinove Hasana i Huseina, koji su također bili hafizi. Inače, kako smo saznali iz prve ruke od potomka hafiza Mulahalilovića, ova porodica je u posljednjih 360 godina Brčkom dala devet hafiza.

 

Hafiz Husein-ef. Hasanefendić

        Po završetku niže medrese i hifza u Brčkom školovao u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula je obavljao u Brčkom razne dužnosti, među kojima je i dužnost imama i hatiba Bijele džamije, a od 1928. bio je imam-matičar u Brčkom. U Čačak medresi je predavao kiraet i još neke predmete. Hafiz Husein je bio izuzetno obrazovan i učen čovjek. Dobro je poznavao noviju tursku svjetovnu književnost. Posjedovao je bogatu biblioteku, posebno literaturu na turskom jeziku. Gotovo za cijelo vrijeme svoje imamske dužnosti, klanjao je namaze hatmom. Kur'an je učio redom, od početka do kraja. Poslije određenog broja hatmi, iz svojih vlastitih sredstava je pripremao skromne svečanosti. Pored visoke naobrazbe, hafiz Husein-ef. je bio i veliki humanista i aktivan kulturno-prosvjetni radnik. Ljudi su ga poštovali i voljeli.

 

Hafiz Hasan-ef. Hasanefendić

        Rođen je 1882. u Brčkom. Radni vijek je započeo kao mujezin, a od 1937. je zamjenjivao hafiza Ahmed-ef. Burića, a kasnije i sam obavljao imamsko-hatibsku dužnost u Atik džamiji. 

 

Hafiz Bajram-ef. Ramić

        Rođen je oko 1881. u Ograđenovcu. Hifz i početne nauke je završio u Gornjem Rahiću. Imamsku dužnost je obavljao preko četrdeset godina, od toga većinu u rodnom Ograđenovcu.

 

Hafiz Abdullah-ef. Jašarević

        Rođen je u Palanci 1914.

Učio je u Čačak medresi pred muderrisom Abdulgani Abdullah-ef. i bio najbolji učenik u generaciji koji je ljepotom svoga glasa pri učenju Kur'ana privlačio pažnju svih mještana u gradu. To su bili razlozi da ga muderris postavi za mujezina i muallima Bijele džamije. Tu je radio punih dvanaest godina uz svog muderrisa. Iako je Ulema medžlis 1940. donijela odluku da se hafiz Abdullah postavlja za imama, muallima i hatiba Dizdareve džamije u Brčkom, na insistiranje džematlija odluka je povučena pa je hafiz Jašarević ostao raditi kao imam u Bijeloj džamiji sve do 1982. godine kada je premješten za imama Savske džamije poslije smrti imama Ejub-ef. Avdića. Više nego ijedan imam u gradu, uspijevao je naći zajednički jezik sa muslimanima Romima koji su ga izuzetno voljeli i poštovali što govori i činjenica da su u velikom broju prisustvovali njegovoj dženazi. Hafiz Abdullah-ef. Jašarević na Ahiret je preselio 1989., a dženazu mu je u punom haremu Bijele džamije klanjao Ahmed-ef. Avdić.

 

Hafiz Abdullah-ef. Hadžisulejmanović

        Rođen je u Gornjem Rahiću i tu obavljao imamsku, hatibsku i muallimsku dužnost.

 

Hafiz Sulejman-ef. Tabaković

        Živio je u prvoj polovini 20. stoljeća i obavljao dužnost muallima u Mektebi ibtidaiji u Brčkom.

 

Hafiz Ramo-ef. Ahmetbašić

Živio je u džematu Palanka, a možda je tu obavljao i imamsku i hatibsku dužnost.

 

Hafiz Bahrija-ef. Mulabdić

        Rođen u Brki 1906., a po završetku školovanja službovao u nekoliko džemata u Sarajevu gdje je po preseljenju na Ahiret i ukopan.

 

Hafiz Salih-ef. Dedić

        Rođen je 1901. u Gornjem Rahiću. Nakon završetka medrese u Brčkom radio je kao imam i vjeroučitelj u Gornjem Rahiću. Za vrijeme Drugog svjetskog rata napušta imamsku službu i bavi se poljoprivredom da bi 1948. bio ponovo postavljen za imama u džematu Rašljani gdje je ostao raditi do 1953. a nakon toga je radio kao imam u selu Srednja Trnova kod Bijeljine, džematima Ograđenovac i Brod te penziju dočekuje u džematu Omerbegovača. Hafiz Dedić je bio dobar hafiz, imam, muallim i pedagog. Zapamtio je dva svjetska rata kao i agresiju na domovinu gdje ga je 1993. u porodičnoj kući i zatekla smrt. Tokom svoga burnog života hafiz Salih je uspio završiti prepis Mushafa i napisati više radova vezanih za vjersku pouku.

 

Hafiz Zaim-ef. Huskanović

        Rođen je 1915. u Doborovcima kod Gračanice. Školovao se u Gračaničkoj medresi a nakon toga u Svirac medresi u Gradačcu. Hifz je završio za nepunih šest mjeseci pred hafizom Muhammedom-ef. Muftićem. Radni vijek je započeo u Gradačcu (Mionica), a 1955. je došao u Brčko za imama Hadži-pašine džamije u Brčkom. Nedugo zatim je premješten za imama Bijele džamije i tu radio sve do penzionisanja 1980. U tom periodu je obnašao razne dužnosti, počevši od dužnosti džematskog imama, vjersko-prosvjetnog referenta, sekretara Medžlisa IZ Brčko, člana Sabora IZ-e, a na svome radnom mjestu je radio sa puno entuzijazma, do kraja savjesno i odgovorno. Ostavio je iza sebe dosta radova u rukopisu, a samo neki od njih su objavljeni. Za života je vodio dnevnik kojeg je pisao u stihu jer je imao dosta dara za poeziju. Opisao je školovanje, nedaće rata i zarobljeništvo, svoj rad u IZ-i, odlazak na hadž i dr. Posjedovao je veliku kućnu biblioteku, u kojoj su se nalazile i neke knjige stare nekoliko stotina godina. Njegov rad je bio cijenjen pa je svojevremeno dobio i pismenu pohvalu Sulejman-ef. Kemure. Povodom jubilarnog četrnaestog stoljeća po Hidžri, reisul-ulema Naim-ef. Hadžiabdić dodijelio mu je priznanje za predan rad u Islamskoj zajednici.

 

Hafiz Šemsudin-ef. Kavazović

        Hafiz Šemsudin Kavazović svjedoči da je kada je on došao za imama u Brčko, u četiri brčanske džamije i imam i mujezin je bio hafiz.

Kako je hafiz Kavazović bio među nama do ljetos većina se vjerovatno hafiza i živo sjeća. Ipak, spomenut ćemo nekoliko bitnih momentata iz njegovog života.

Hafiz Šemsudin Kavazović je u Jelovče Selu rođen, od oca Ibrahim-ef. i majke Hanife, 1922.

Familija Kavazovića inače slovi za uglednu familiju čiji su članovi mahom pohađali medrese i visoke teološke škole u domovini i velikim centrima u svijetu. Od ove familije je i naš sadašnji reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.

Poslije završene osnovne škole, hafiz Kavazović se školovao u Čačak medresi u Brčkom i pripada pretposljednjoj generaciji učenika Čačak medrese. Nakon što je završio medresu odličnim uspjehom, vratio se u rodno mjesto i radio kao vjeroučitelj i drugi imam u Jelovče Selu. U to vrijeme iz Trebinja u taj kraj dolazi hafiz Asim-ef. Zubčević pred kojim počinje učti hifz u jeku Drugog svjetskog rata i završava 1946.

Nakon odsluženja vojnog roka, dolazi u Maoču na mjesto džematskog imama, hatiba i muallima. Hafizu su dolazile ponude da bude imam u drugim većim gradskim sredinama koje je odbijao zarad poštovanja koje je uživao u Maoči i predanosti svojim džematlijama.

U radu hafiza Kavazovića prioritet je imao mekteb i rad sa djecom i mladima jer je, kako je i sam govorio, tako sebi odgajao džemat i izvršavao svoj emanet hafiza učitelja. Da je to činio s velikom ozbiljnošću i predanošću govori i činjenica da je hafiz dugi niz godina proglašavan za najboljeg muallima na Medžlisu Brčko. U intervjuu za Preporod, kao uspjehe u svom radnom vijeku i ono na šta je naročito ponosan, izdvojio:

- svoj dobri dzemat i vrijedne džematlije,

- generacije svršenika mekteba,

- adaptaciju Nožinagine džamije izgrađene 1794.,

- slanje na hadž prvih hadžija poslije Drugog svjetskog rata.,

- otvaranje nove džamije 1983. i izgradnju imamskog stana, čime je kako kaže zaokružio svoju imamsku misiju.

Za razultate svog rada dobio je brojne odlike i priznanja.

Pored rada u džematu hafiz je volio i najviše vremena provodio u čitanju, pisanju i prevođenju. Sliku hafiza s knjigom pamte i njegove komšije i oni koji su svraćali u njegovu avliju. Da je bio ljubitelj knjige govori i njegova biblioteka koja broji preko hiljadu različitih djela. Po odlasku u penziju hafiz se kao dobar poznavalac arapskog jezika posvetio prevođenju. Četiri knjige, prevodi sa arapskog, su izdate dok je nekoliko ostalo u rukopisu.

Tokom svog života hafiz je, u svojim javnim i privatnim nastupima, govoreći o sebi redovno spominjao svoje učitelje, a naročito s velikim poštovanjem i zahvalnošću, Abdulgani-ef. Ibrahimbegovića. Stoga je, kada je izdat prvi hafizov prevod, djelo Munebbihat od Ibn Hadžera el Askalanija, hafizova omiljena knjiga iz medresanskih dana, prihod koji je njegovom prodajom ostvaren usmjerio na podizanje novih nišana ovom svom učitelju. "On je moj muderris. Ja sam njegov učenik. Zahvaljujući Allahu, dž.š., i ilumu mog muderrisa ja sam stekao određeno znanje i završio Čačak medresu. Osposobljen sam za posao imama, hatiba i muallima. Moj rahmetli muderris kojeg sam izuzetno poštovao, kao i sve moje nastavnike, nije imao svoga poroda, svoje djece. Mi njegovi učenici smo njegova djeca."

Ovim emocijama vođen hafiz je učinio ovaj izvanredni gest za svoga učitelja a svojim učenicima a i nama ostavio divnu lekciju.

I po odlasku u penziju, džematlije su cijenile hafiza i njegove savjete. Brčko se do ljetos ponosilo najstarijim hafizom u Bosni.

        Uz ovo lijepo sjećanje i dovu da se Dragi Bog smiluje svim našim hafizima molim Vas da proučimo Fatihu.

 

        Napravivši ovaj mali izlet u historiju Brčkog vidimo da je Brčko čak i u ovim burnim vremenima imalo plejadu visoko obrazovanih hafiza, da su Brčaci cijenili učenost i aktivno insistirali da ti isti djeluju u njihovom gradu odnosno džematu. Da se težilo da na mjestima imama i vjerskih predvodnika budu hafizi, učeni, ugledni i reprezentativni. Da su brčanske porodice marile za obrazovanje djece te da su ona školovana na tada prestižnim centrima učenosti i sačuvali niti mreže čuvanja objave i islama na ovim prostorima.

 

Hafizi u Brčkom danas

Danas u BiH imamo oko 300 hafiza, uglavnom mladih ljudi. Među tim hafizima posebno se ističu kurra hafizi, tj. oni koji poznaju Kur'an na sedam odnosno deset kiraeta, načina izgovora kur'anskih riječi.

  Što se tiče bošnjačkih kurra hafiza njih ima pet, a jedan od njih je i naš brčanski hafiz, hafiz Samir Hodžic.

 

Kurra hafiz Samir Hodžić

Rođen je u Brčkom 3. septembra 1988. godine. Osnovnu vjersku pouku stekao je pred imamom Esad ef. Avdićem u rodnim Šatorovićima gdje je završio i osnovnu školu. Po završetku osnovne škole, 2003. godine upisuje Behram-begovu medresu u Tuzli. U medresi se pridružuje sekciji za hifz. Nakon nepune dvije godine, dok je još bio učenik drugog razreda, završava hifz pred muhafizom hfz. Mirnes ef. Spahićem. U periodu od 20. maja do 2. juna 2005. godine hifz je proučio pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Hafiska dova mu je proučena 20.6.2005. godine u džamiji Behram-begove medrese. Hafizu Hodžiću je diplomu uručio tadašnji direktor Behram-begove medrese Vahid ef. Fazlović, a dovu je proučio rahmetli hafiz Abdulah Budimlija. Nakon završetka medrese 2007. godine hafiz Samir odlazi na studije na renomirani kairski univerzitet El-Azhar. Vrijeme studiranja u Kairu iskoristio je i za učenje kiraeta. Diplomirao je na Fakultetu arapskog jezika na El-Azharu. Nakon toga je ostao u Egiptu jos godinu dana kako bi mogao završiti izučavanje kiraeta, a nakon toga se vratio u Brčko sa titulom kurra hafiza.

 

Hafiz Ismail-ef. Čehić

Rođen je 14. decembra 1988. u Brčkom od oca Ibrahima i majke Asmire. Osnovnu školu je završio u Brčkom, a srednje obrazovanje u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Hifz je učio devetnaest mjeseci pred muhaffizom hfz. Edinom Dedićem, a kada je završio imao je devetnaest godina. Nakon okončanja studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu hafiz Ismail je angažiran na mjestu imama, hatiba i muallima u džematu Rijeke. Uporedo s tim na postiplomskim studijama na FIN-u u Sarajevu izrađuje magistarsku tezu iz oblasti kiraeta. Hafiz Ismailova supruga Zahida je također hafiza. Kao imam hafiz Ismail je naročito posvećen radu sa djecom i mladima, posebno u domenu učenja Kur’ana. Kao muhaffiz hafiz Ismail već ima jednog učenika koji je dobio diplomu hafiza. Drugi hafizov učenik je također na dobrom putu. Pored redovnih dužnosti, hafiz Ismail stalno usavršava svoj hifz i učenje Kur’ana. Učešćem na takmičenjima hafiza u posljednje dvije godine pokazao je da pripada trojici trenutno najboljih učača u Bosni. Objavio je i nekoliko članaka iz domena kiraeta. Otac je jednog djeteta.

 

Hafiza Zahida Čehić

Rođena je 27. juna 1988. u Sarajevu od Mustafe i majke Ismete. Završila je medresu Osman-ef. Redžović u Visokom a nakon toga upisuje studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i završava ga kao jedna od najboljih studentica u generaciji sa prosjekom ocjena 9,32. Učestvovala je na Evropskom takmičenju učača Kur'ana u Zagrebu. Hifz je završila kada je imala devetnaest godina. Njena sestra blizankinja Zubejda je također hafiza a hifz su završile u isto vrijeme.

 

Hafiz Omer Šabanović

Rođen je 25. marta 1995. godine u Tuzli od oca Azema i majke Munire. Osnovnu školu završio je u Omerbegovači u Brčkom a potom upisao i veoma uspješno završio Behram-begovu medresu u Tuzli. Prve harfove naučio ga je njegov muallim, Hilmo ef. Zlatić. Već tada se isticao kao vrijedan i marljiv učenik ostvarujući zavidne rezultate. U tom periodu je u nekoliko navrata osvajao prvo mjesto na mektebskom takmičenju iz kiraeta na nivou Medžlisa IZ Brčko. Po završetku drugog razreda Medrese započinje proces učenja hifza. Muhaffiz mu je bio hafiz Ismail ef. Čehić. U periodu od 2-17. septembra 2013. godine, hafiz Omer uspješno je okončao polaganje hifza pred Komisijom za hifz Rijaseta IZ-e u BiH. Školovanje je nastavio na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i trenutno je student druge godine.

 

NAPOMENA

Svi podaci o hafizima iz prošlosti su preuzeti djela hfz. dr. Fadila Fazlića, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010), El-Kalem, Sarajevo, 2011.

Večer islamske duhovnosti u čast brčanskih hafiza održana 18.10.2014. u Islahijetu je bila revijalnog karaktera i nikako ne predstavlja zaokruženo i završeno istraživanje o svim hafizima koji su živjeli i djelovali u Brčkom. Otuda je moguće da su imena nekih hafiza izostavljena.

Zato je ovo ujedno i poziv na prikupljanje i dostavljanje podataka i vijesti o hafizima koji nisu spomenuti kako bi se u budućnosti uradila konačna monografija svih brčanskih hafiza.

dzematrahic.ba