U ponedjeljak 21.septembra u Domu Islahijeta je upriličeno otvaranje 20 foto izložbe dokumentarne fotografije pod nazivom „Stare čaršije u BiH“ u režiji brčanskog fotografa Ataha Mahića. Ovu izložbu kao i mnoge druge koje su se održavale su podržali između ostalih BZK Preporod Brčko i Medžlis IZ Brčko tu su još mnogi pojedinci koji su dali nesebičnu podršku. Izložba sadrži 200 fotografija iz 70 gradova i mjesta u BiH, a moramo istać između tih sedamdest nalazi se i naše mjesto Gornji Rahić sa slikom iz perioda 1910. godine sa naslovom „Pozdrav iz Rahića, čaršija“. Na otvaranju izložbe pored Ataha Mahića su govorili još mr.Muhamed Mujkić, mr.Omer Zulić direktor arhiva iz Tuzle i domaćin Ćazim Suljević.

  Atah o nastanku dvadesete foto  izložbe dokumentarne  fotografije

Sa ovom mojom 20. foto izložbom dokumentarne fotografije nastavlja se lijepa tradicija Medžlisa IZ Brčko i BZK „Preporod“ Brčko, da se u poovodu jednog od bajrama organizira kultruna manifestacija na temu kulturno-historijske baštine našega grada, regiona i naše BiH.

Izloženo 200 fotografija o čaršijama

Ovom prilikom izloženo je 200 fotografija iz 70 gradova i mjesta BiH na temu „Stare čaršije u BiH“. Čaršije, ili na truskom ČARŠI, je riječ koja označava ulicu ili četvrt grada ili mjesta u kojoj su dućani, odnosno trgovine, radionice, hanovi, aščinice, dakle riječ kojom se označava trgovačka četvrt. Žitelji čaršija zvali su se ČARŠINLIJE. Čaršija je bila žila kucavica grada ili mjesta. Tu se trgovalo, kupovalo, prodavalo, tu su se sklapali kupovno-prodajni ugovori, razni poslovi, oni pismeniji su narodu pisali pisma, molbe, žalbe, a moglo se vidjeti i berbera kako na čaršijskim ulicama brije ili šiša svije mušterije, zubare kako vade zub, prodaju ljekovito bilje. U čaršiji su se rađale prve ljubavi, saznavale novosti, bile u ono vrijeme modne piste na kojoj su se mogle vidjeti nova odijela i haljine. A da bi sve to, kako narod kaže, išlo pod konac, u tursko doba o tome se brinuo ČARŠIĆEHAJA, odnosno tržni nadzornik, koji se u austrougarsko doba zvao PLACMEISTER.

O nastanku čaršije u gradu Brčko

U tursko doba u Brčkom su bile dvije čaršije:Gornja ili glavna čaršija, koja se nalazila na prostoru današnje centra grada i Donja čaršija na prostoru Konačkog brda. U rano austrougarskog doba formiraju se još dvije:Kolobarska čaršija na prostoru Džedid-bijele džamije i Mala čaršija koja se nalazila na prostoru oko zgrade Privredne banke Sarajevo a koju su Brčaci, u ono vrijeme, zvali i Ali-agina čaršija, jer je tu Ali-aga Kučukalić imao nekoliko svojih dućana.

Šta se nalazilo u čaršijama

U brčanskim čaršijama su, sem ĆEBEDŽIJA, ABADŽIJA, HALAČA i drugih majstora svoje mjesto imale su tkalje. One su tkale bez koje su davale trgovkinjama da ga prodaju uz određenu proviziju. Trgovkinje su, obično, bile Cincarke/Aromunke/, koje su dolazile iz Zovika koje su uz bez prodavale i jako lijepe izrađene ručne radove kao što su vez, kere, vezene mahrame i odjeću. Trgovkinje  nisu smjele kazati čija je to roba, jer se radilo većinom o imućnijim ženama muslimanske nacionalnosti, koje su na taj način željele da imaju nešto „vlastitog novca“. Ali su zato imale obavezu da tim ženama kažu kome su robu prodale.

Čaršije su opjevane kroz pjesme

Čaršije su, sjetimo se, u pjesmama opjevane-„U čaršiju poslala me nana“, „Ja prošetah čaršijom“, „Kolika je u prijedoru Čaršija“.

Gdje su brčanske nekadašnje čaršije i njihov izgled?

Brčanskih, kao i ostalih 70 sa ovih  fotografija više nema. Nema više čuvene aščinice Jakuba Menzildžića iz koje su se širili aromatični mirisi bosanskih specijaliteta. Nema više buregdžinice Ibrahima Ahmetbašića čiji su mirisi svježih bureka prolaznicima otvarali apetite. Nema više kahvane Čomića gdje je kahvedžija Dervišević u udubljenom deblu ćuskijom tucao kahvu a miris se širio širom Gornje čaršije. Sve je to porušeno do temelja. A bile su identitet jednog naroda. Njegova kulturno-historijska baština. Neke od njih su porušene poslije 1945. godine kada se pod parolom „Rušimo staro-gradimo novo“, a mislilo se na društveni napredak, sve staro rušilo, da bi na tim mjestima nicale nove građevine.

Na uništenja starina vlasti i političari šute

Prošetate li danas kroz Brčko, stičete dojam da je grad nastao dolaskom austrougarske. Vijećnica je bila i ostala simbolom grada, hotel „Posavina“, zgrada fehim-agine palate, Brčacima poznatija kao knjižara „Veselin Masleša“, apoteka Gustava Proha, poznatije kao Šemperova apoteka... to je grad... ovdje se dešava grad. Pa i do sada svi urbanistički planovi i programi za zaštitu kulturno-historijske baštine vrte se oko tog austrougarskog perioda. Kao da grad nikada nije postojao prije njihovog dolaska. Na sve to naši političari oči drže širom-zatvorene. Aferim im bilo. To je dobar razlog, pa i izgovor, da se poruše stare zgrade izgrađene još u tursko doba i u orijentalnom stilu ili da se prikriju podaci o njihovom postojanju. Nedavno je srušena jedna od najstarijih zgrada u Srpskoj varoši koja je bila pod zaštitom. Nekome je smetao stil gradnje. Ili ovaj podatak. Kada je država komisija BiH od brčanske Vlade tražila podatke o zgradama koje se trebaju proglasiti Nacionalnim spomenicima, 2012. godine vladini „stručnjaci“ im šalju podatke o prvoj pošti u Brčkom. Ma nije to, bolan, prva pošta u Brčkom nego treća po redu. Prva je bila još u tursko doba i zvala se „Postahane Brčki“, tako je pisalo na njenom pečatu. A tu vašu zgradu je još u austrougarsko doba napravio Ali-aga i izdao je tadašnjoj vladi pod kiriju.

Starog duha čaršije više nema

Kažu da su stare fotografije djelić ljudkse duše. Ali duha stare brčanske čaršije više nema... ne postoji. Danas neki novi duh lebdi nad gradom koji briše vizualna sjećanja iz naših glava. I sve se to ne dešava spontano, jer su sada na sceni novi političari koji nemaju ideale nego vode politiku interesa, prije svega svojih a onda nacionalnih. Eto, dragi moji sugrađani, zbog toga ovo radim, sakupljam istorijsku građu, pišem, pa i opominjem.

Našim generacijama koje dolaze treba nešto ostaviti u amanet. Jer njim će biti mnogo teže to uraditi.

Haram je prodati grunt !

 Jedne prilike upitali su Ali-agu Kučukalića, zašto ne prodaje svoju imovinu nego je poklanja Vakufu-narodu. Odgovorio im je:

-Haram je, bolan, prodati svoj grunt... time si zauvijek isknjižio sebe i svoje pretke iz grunta. Kao da nikada nisi ni postojao na ovom dunjaluku. A time, ne samo da prodaješ taj komad zemlje ili kuću, nego prodaješ i dio Bosne. Eto, zato ja svoje gruntove vakufim. Ja ih ne prodajem. Mislim da je ovom Ali-aginom odgovoru pametnom dosta kaže Mahić.

Brčaci zaboravljaju svoju historiju i korijene

Mi Brčaci to zaboravljamo. Kao što smo zaboravili i nekoliko veoma značajnih historijskih datuma za naš grad i našu BiH. Eto, 29.avgusta navršilo se je 586 godina od izdavanja Povelje Kulina bana. Njegova vladavina Bosnom i danas se pamti onom narodnom uzrečicom: Za Kulina bana i dobrijeh dana.

O značajnim datumima grada ništa ne znamo i ne obilježavamo

Prije četiri dana, 17.septembra, navršilo se je tačno 370 godina od izdavanja carske Maufname kojom je Brčko proglašeno slobodnim gradom a Brčaci slobodnim građanima. Maufnama je izdata 17. septembra 1645. godine. Zaboravili smo i da je 7. aprila navršilo se 70. godina od oslobođenja Brčkog 1945. godine i 70. godina od pobjede nad fašizmom.

A naši političari nam trube da se zalažu i vode brigu o zaštiti i obilježavanju značajnih datuma iz brčanske historije. A od te njihove brige diže mi se i ovo malo kose na mojo glavi.

Za kraj izlaganja Mahić ističe

Na kraju izlaganja Mahić se zahvalio svima koji su pogli u ovom projektu firmi „Belamionix“ i tvornici namještaja“Oglavina“ kao i obitelji Mehmedagić na financijskoj podršci oko postavke izložbe. Isto se zahvaljujem štampariji BAMM gospodinu Belmiru Murseloviću. Posebnu zahvalnost zaslužuju moji dobri prijatelji prof.dr. Izet Šabotić,mr. Omer Zulić i mr.Muhamedu mujkiću koji su izdvojili svoje vrijeme te prisustvovali mojoj jubilarnoj svečanosti 20. izložbi dokumentarne fotografije.

Inače izložba na temu „Starih čaršija BiH“ u Islahijjetu, biće postavljena narednih 30. dana te se pozivaju svi zainteresovani građani da je posjete jer zahvaljujući velikom entuzijasti i zaljubljeniku u fotografiju gospodinu Mahiću, koji slijedeće godine slavi 70. godina rada, ima se mnogo toga pogledati i viditi.

Značajan je podatak koji je vezan za Mahića da je pred posljednji rat u svojoj arhivi imao stotinu i dvadeset hiljada fotografija što govori mnogo o ažurnosti, posvećenosti i ljubavi ovog cijenjenog brčanskog fotografa, prema samom gradu kao i fotografiji. Naravno u ratu mu je stradao dobar dio te građe koja je opljačkana i odnesena. 

dzematrahic.ba