Na fotografiji je najstarija zgrada u brčanskoj i široj regiji, a spada i u najstarije zgrade sjeveroistočne Bosne pa i u Bosni i Hercegovini, Brčacima je poznata kao Šemsi-begov a onoj malo mlađoj generaciji kao Hajribegov konak i pripada begovskoj obitelji ZaimoviĆ iz Brčkog.

Interesantan je i podatak da ovu zgradu, neprocjenjiv objekat bošnjačke kulturno-historijske baštine, Vlada Brčko Distrikta nije uvrstila u program zaštite kulturno-historijske baštine Brčkog. Vjerujem da je ovaj veliki propust učinjen zbog toga što zaposleni u Odjeljenju za urbanizam i prostorno planiranje Vlade Brčko Distrikta nedovoljno poznaju historiju ovoga grada, a možda i zbog toga što neke od njih srce vuče nekom drugom kraju.

Zgrada koju vidite na ovom snimku, zvana Ženski konak, jer su u njoj odsijedala samo ženska čeljad, je jedna od tri zgrade koje su se nalazile u krugu jedne kule opasane debelim zidinama. Kula i zgrade po-dignute su davne 970 godine po Hidžri, odnosno 1563. godine. Dakle, prije 449 godina. Dvije zgrade, a radi se o muškom konaku i musafirskoj zgradi /musafirhani/, izgorjele su u jednom velikom požaru dok se treća, Brčacima poznatija kao Hajribegov konak, još nalazi u Zoviku, nedaleko od Brčkog.

Kula je srušena u trećoj deceniji XX vijeka i od njezinog klesanog kamena sagrađena je katolička crkva u selu Boću, nedaleko od Brčkog.

Inače, sama zgrada je prilično očuvana zahvaljujući, prije svega, obitelji Zaimović iz Brčkog. Prizemlje zgrade je od kamena na kojem se još vidi dvanaest puškarni, otvora kroz koje se po potrebi pucalo radi odbrane Konaka. S druge strane ulaza je mljekara od hrastova drveta i ostava od kamena. Pod je od riječnog kamena, a sprat Konaka drže debele hrastove grede. Na ulazu u Konak još su uvijek masivna i dotrajala vrata koja se po potrebi, radi zaštite, podupiru debelom hrastovom gredom. Iz prizemlja se na sprat ide strmim basamacima na čijem se kraju nalaze dvokrilna vrata, čija je svrha da štite od nasilnog upada na sprat ali i da sprečava dolazak mirisa iz kuhinje koja se nalazila u prizemlju.

Na spratu Konaka je divhana /prijemna soba/ gdje se pila kahva, sjedilo na sećijama i eglenisalo uz kahvu i koja je imala čak osam vrata i to od saraćhane /spremišta za oružje, municiju, sedla.../, velike i male sobe, sobe od kule itd. Svaka je soba imala hamame, oivičene izrezbarenim drvetom. U sobama su se nalazile stalažice za razne ukrase. I nekim od soba, sve do 1991. godine, još su uvijek postojali prostori za posteljinu, a nalazili su se i veoma stari i skupocjeni tepisi. Nekada su sobe imale i kaljeve oeći koje su bile bogato ukrašene ali su od njih ostale samo četiri čulhane /ložišta/. Interesantan je i podatak da se ispred Konaka jos uvijek nalazi originalan binjač-kamen sa kojeg su uzjahivani konji.

Ali, da se vratim na staru kulu Zaimovića. Kula je sagrađena 1563-godine, a sagradio ju je Osman-beg Zaimović, rodoslovnik brčanske begovske obitelji Zaimović. Više ulaznih vrata kule bio je isklesan tarih /kronogram/ na turskom jeziku koji u prijevodu znači:

-               Ovim dvorcem sve postade ukrašeno,

   Ovaj gost, ugodno i u miru dođe,

-       Tko god dođe, dobro došao.

Dočim, Brčacima je   nepoznato da begovska obitelj Zaimovića iz Brčkog i Tuzle potiču od srednjovjekovne kraljevske obitelji Altomanović. Nikola Altomanović je   bio gospodar Užica i užičke oblasti, a njegov brat Cvjetko gospodar Usore i Soli. Dolaskom Turaka u Bosnu Altomanovići primaju Islam. Tako od Cvjetka Altomanovića potiču tri obitelji: Tuzlapaše /Tuzlići/, Muratbegovići i treća obitelj Zaimovići. Zaimovići Sultanovim beratom /poveljom/ dobijaju begovski status pa prema tome i velike spahiluke /feudalne posjede/ u Bosanskoj Posavini. Ove posjede, najvjerovatnije, su dobili I55O.- 1560. godine, jer je kula sa odžakom /dvorom/ u Zoviku sagrađena 1563. godine. Ti  posjedi su, u stvari, bili zijameti - vojnički feudo posjedi, koji su dodijeljivani samo istaknutim vojskovođama zbog njihovih zasluga.

Pocetkom 19.vijeka neki predstavnici begovske obitelji Zaimović iz Zovika odlaze u Tuzlu, Brčko i neka druga mjesta. Zanimljivo je da su Zaimovići iz Zovika nazivani i Zovičani.

Ogranak begovske obitelji Zaimović iz Zovika i Rahića imao je veliku historijsku ulogu u političkom, kulturnom i trgovačkom životu Bosne na prijelazu iz 19. u 20.vijek, ponajviše zahvaljujući Šemsi-begu Zaimoviću, sinu Emin-bega.

Šest obitelji Zaimović iz Zovika raspolagalo je znatnim zemljišnim posjedima na prostoru sjevero-istočne Bosne, a najviše u kotarevima Brčko i Bijeljina. Tako su Šemsi-beg, Emin-beg, Ešrefa i Džemila, kćerke Osman-bega Zaimovića, Mehmed-beg i Zaim-beg raspolagali sa ukupno 8.589,298 dunuma zemlje, od toga 5.664,32 dunum obradive zemlje i 2.924,988 neobradive i pod šumom. Ovi posjedi su se nalazili u Mrtvicama,Zoviku Gornjem, Zoviku Kalajdžijama, Palanci, Rahiću Gornjem, Brezovom Polju, Ražljevu, Zoviku Donjem, Kozjaku, Vršanima i Dragunju. Ovi posje-di begovske obitelji Zaimović počeli su se osipati najprije 1878., potom 1918. godine i na kraju oduzimanjem posjeda dolaskom komunističkog režima.

Sadašnji vlasnik ovog Konaka je Mehmed Zaimović, sin Hajribega Zaimovića, koji je dobio ime po svom djedu Mehmed-begu. Konak je naslijedio poslije smrti svoga oca Hajribega, /umro 7.marta 1983.god. u 75  godini života, i majke Ajše, koja je umrla u aprilu 1993. godine u 71 godini života/.

Iz historije Brčkog i okoline

dzematrahic.ba