/Uz 105 godišnjicu muslimanskog KUD-a i potpornog društva "Islahijjet"/

Evo, nevršava se 105 godina od osnivanja brčanskog Gajreta, odnosno kulturno-umjetničkog i potpornog društva "Islahijjet". U želji da dam osobni doprinos ovom vrijednom jubileju, dugo sam se dvoumio da, osim prikupljanja foto-dokumentacione i arhivske građe o ovom Društvu, nešto i napišem o njegovom radu. Ali, šta napisati a da to več nije poznato ili objavljeno. Ipak, jedan segment iz rada Društva nikada nije dovoljno duboko i široko istražen i obrađen. A o tom periodu "Islahijjetovog"rada se i te kako zna. Naročito je poznat našim još uvijek živim sugrađanima, bivšim članovima KPJ,SKOJ-a i sindikata iz tog vremena.Ali, nažalost, o tom periodu njegovog rada se nije dovoljno pisalo, ili je, pak, vrlo malo rečeno i napisano u namjeri da se "Islahijjetove" zasluge u borbi protiv pohmanitalog fašizma marginiziraju. Dakle, radi se o ulozi "Islahijjeta" u Radničkom pokretu i antifašističkoj borbi,odnosno o periodu od 1937. pa do 1945. godine, Mislim, a možda i griješim, da se po prvi puta u "Islahijjetovoj”   historiji donekle pokušava rasvijetliti taj period. A ta uloga i čast pripala je meni kao jednom od sakupljača arhivske građe o Brčkom i Brčacima.

Kada sam ovaj tekst pročitao nekolicini mojih prijatelja, u želji da čujem njihovo mišljenje i komentare, neki od njih su mi rekli da to možda i nije dobra ideja s obzirom da se radi o jednom nacionalnom Društvu. Rekoše mi: em nacionalno, em u njemu komunisti i SKOJEVCI. Kada sam im rekao da je period koji obuhvata ovaj feljton vrijeme kad sav napredni i pošten svijet vodi ogorčenu borbu protiv pomahnitalog fašizma i njegovih neviđenih zločina i da je to period "Islahijjetovog"rada kojeg se ne treba ama baš  nimalo stidjeti i čije zasluge bi neki drugi vrlo rado voljeli sebi prepisati, složili su se samnom da to treba i zaslužuje da bude objelodanjeno.

Dvoumio sam se od kojeg perioda početi, odnosno koji datum uzeti za početak. Odlučio sam se od 6.januara 1929- godine, datuma kada kralj Aleksandar ukida Ustav iz 1921. godine, raspušta Skupštinu i tako svu vlast uzima u svoje ruke. Odmah potom slijedi i drugi niz uredbi, kao onih o zabrani rada svih sindikata, političkih partija, osim onih vjernih monarhiji, radničkih sportskih klubova, kulturno-umjetničkih dru¬štava pa do naredbi o hapšenju istaknutih  sindikalnih funkcionera, članova KPJ i njihovih simpatizera, istaknutih članova URSOVIH sindikata itd. U Brčkom, u to vrijeme, uhapšeni su mnogi članovi sindikata, a sindikalni funkcioner Safet Salihodžić je osuđen na dvije godine teške robije, a zatvoren je i Radnički dom. Neposredno pred zatvaranje Radničkog doma nekoliko sindikalnih aktivista cjelokupni knjižni fond radničke knjižnice sklanjaju na sigurno mjesto. Od tog vremena, punih sedam godina, knjigu su tajnim kanalima doturane do čitatelja. Bilo je to vrijeme kada organizovaniji rad KPJ i sindikata u Brčkom nakratko zamire,odnosno sve do 1937. godine, kada dolazi do obnavljanja rada ovih organizacija, koje počinju djelovati u  dubokoj ilegali. Policijske vlasti u Brčkom su budno pratile svaki korak partijskih i sindikalnih aktivista i nisu dozvoljavale nikakvo okupljanje. Isto tako nisu olako davale nikakva odobrenja za registriranje i rad radničkih klubova i kulturno-umjetničkih društava, a naročito ako su se na spiskovima osnivača  nalazila imena istaknutih partijskih i sindikalnih aktivista. Brčanski načelnici i policijski službenici su znali navoditi na hiljade razloga kako bi spriječili osnivanje radničkih sportskih klubova i društava, knjižnica itd., vraćajući njihove pravilnike i statute na doradu, izmjenu ili prilagodbu.To bi trajalo mjesecima.

Zbog toga je KPJ u Brčkom donijela odluku o uključivanju u sportska i kulturno-umjetnička društva koji su već javno i legalno radili u gradu. Pokušaji da se uključe u hrvatski KUD "Napredak" i srpsko KUD "Vijenac", odnosno "Prosvjeta", naišao je na potpuni neuspjeh. Ostao je pokušaj u muslimanskom KUD u potpornom društvu "Islahijjet". Prvi se upravi "Islahijjeta" obratio brčanski URS-ov sindikat.

Hamid Berbić,Milan Marinković i Sulejman Kladnjak, zvani Sindikara, obratili su se za savjet doktoru Abdulah-begu efendiji Bukvici, u to vrijeme jednom od visokih funkcionera u "Islahijjetu", i zamolili ga da im "Islahijjet" dodijeli jednu prostoriju za rad Sindikata. Doktor Bukvica ih je saslušao i preporučio im da se pismenom zamolnicom obrate upravi Društva. Bilo je to koncem 1935.godine.

Uprava "Islahijjeta", iako je   znala O čemu se radi, udovoljila je zamolbi URS.ovih sindikata i dodijelila im je jednu prostoriju koju su sindikalni aktivisti lijepo uredili. Omer Burić i Sulejman Kladnjak Sindikara su bili zaduženi za sakupljanje dobrovoljnih priloga i od tih sredstava su okrečili prostoriju i nabavili početni inventar. Odmah su iz podruma Milana Marinkovića prenesene knjige, koje su do tada bile sklonjene, te se tako otvara i radnička knjižnica. Taj posao su obavili Mehmedalija Dervišević, Milan Marinković, Sulejman Kladnjak-Sindikara, Hamid Berbić i Dragoljub Marković. Uprava "Islahijjeta" je iz svoje knjižnice kao poklon izdvojila pedesetak knjiga, tako da je  knjižni fond radničke knjižnice raspolagao, prema riječima Dragoljuba Markovića i Mehmedalije Derviševića, sa oko tri stotine naslova. U knjižnici se nalazila klasična djela poznatih pisaca, a po potrebi su se, iz podruma Milana Marinkovića, donosile knjige Maksima Gorkog, Mihaila Šolohova,Apone Sinklera, Viktora Igoa i drugih poznatih i zabranjenih pisaca koje su davane samo određenim čitateljima. A upravo te 1935- godine u Brčkom je oformljen Mjesni strukovni odbor sindikata, naravno u poluilegali, u koji su ušli građevinari,, krojači, drvodelje i živežari. Za rad ovog Mjesnog odbora sindikata svakako su bili najzasluzniji Hamid Berbić, Dragoljub Marković, Galib Terzić, Tihomir Vraštanović, braća Beker i drugi.

/Nastavlja se/

Iz historije Brčkog i okoline

Za dzematrahic.ba piše Atah Mahić