Plebiscit srpskog naroda u BiH

 Nemiran san imali su i srpski planeri. Naime, Slovenija, a kasnije Hrvatska i Makedonija, proglasile su samostalnost i suverenitet te se tako razdužile od SFRJ. Htjeli ili ne, planeri velike Srbije morali su priznati da su Srbija i bivša JNA u Sloveniji i Hrvatskoj izgubili rat.

 Velilosrpski planeri zbog toga nešto reduciraju svoje megalomanske teritorijalne ambicije, pa stoga izdaju naređenje da se jugoarmada povuče iz Slovenije i Hrvatske i locira na prostorima Bosne i Hercegovine. Tako već 1991. godine, godinu dana prije izbijanja rata u BiH, nastao je odlučan i sudbonosan trenutak za ovu republiku, jer su se većim dijelom korpusi JNA iz Slovenije i Hrvatske našli na tlu Bosne i Hercegovine čime je već, praktično,izvršena agresija na našu republiku.

 Paralelno s tim Srbija je inicirala i organizirala, preko SDS-a u Bosni i Hercegovini, stvaranje nekoliko autonomnih srpskih područja u ovoj republici kako bi, u slučaju da ne dobije cijelu Bosnu, i ova područja bila pripojena velikoj Srbiji. Milošević i njegova planerska svita računali su da će i međunarodna zajednica, na kraju krajeva, prihvaćajući kontinuiet SFRJ s tom novom Jugoslavijom, prihvatiti ostanak Bosne i Hercegovine u toj državnoj tvorevini.

 Međutim, Bosna i Hercegovina odlučila je krenuti putem Slovenije i Hrvatske te računajući na blagonaklonost međunarodne zajednice koja je obećala da će priznati nezavisnost svake ex jugoslovensk repubike u kojoj se građani izjasne za takvo rješenje, bosanskohercegovačko rukovodstvo donosi odluku o pripremama za sprovođenje referenduma o nezavisnosti.

 Srpska demokratska stranka BiH preduhitrila je, međutim,rukovodstvo ove republike i donosi odluku da se u novembru organizira plebiscit srpskog naroda o ostanku u Jugoslaviji. Pripreme su počele odmah i u vrlo kratkom vremenu se plebiscit zakazuje za 9. i 10. novembar 1991. godine.

 U Brčkom su 7. novembra boravili članovi promatračkih ekipa Evropske zajednice s ciljem,kako su sami rekli, da daju doprinos u zaustavljanju rata u Hrvatskoj i srpečavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. U našem gradu obavili su pojedinačne i skupne razgovore sa predstavnicima lokalne vlasti i čelnicima vladajućih i opozicionih stranaka. Pozdravljajući prisutne na zajedničkom dogovoru, na kome je utvrđen i plan rada, gospoda Viktor Fereira i Urban Ekerman istakli su posebno interesovanje za izbjeglice, ratne zarobljenike i zarobljene oficire.

 Devetog i 10. novembra, na području brčanske općine održan je plebiscit (svenarodno glasanje, referendum) srpskog naroda za ostanak i zajednički život u državnoj zajednici Jugoslaviji sa Srpskom autonomnom oblasti  SAO Kninskom krajinom, Baranjom, Zapadnom Slavonijom i Sremom kao i ostalim republikama koje to žele.

 Naime, još 1990. godine SDS je shvatila da neće moći mirnim putem BiH uvući u Jugoslaviju. Zbog toga je odmah počela da proglašava svoje srpske općine pa je već u novembru 1991. godine imala svoje srpske autonomne oblasti: SAO Bosansku Krajinu, SAO Hercegovinu, SAO Zapadnu Bosnu (ova posljednja SAO mslim da se tako zvala). Eto, s tim srpskim autonomnim oblastima SDS je mislila ući u Jugoslaviju. Ovo je, zaista, bilo jedno perfidno pitanje. Brčanski Srbi su itekako znali da jugoslovenske republike više ne postoje, da od te Jugoslavije nema ništa i da je to samo paravan iza kojeg se naziru granice buduće velike Srbije.

 U pripreme za održavanje ovog plebiscita u Brčkom, kao i samo njegovo održavanje, uključili su se brčanski SUBNOR - Savez udruženja boraca NOR-a, Savez Komunista - Pokret za Jugoslaviju i brčanski SDS. Nije stoga čudo da ste u brčanskim komisijama za plebiscit mogli vidjeti Dušana Delića, predsjednika brčanskog SUBNOR-a, Radivoja Kovačevića, prvoborca i glavnu sponu SDS-a i SK-Pokreta za Jugoslaviju i koji je i u Brčkom i u Beogradu imao komforne stanove, te Milisava Milutinovića, Milu Sabojlović,predsjednicu "Kola srpskih sestara", Stanka Pajkanovića, Nadu Gajić, Radislava Rogana itd., aktiviste brčanskog SDS-a, inače brčanske došljake u ovaj grad koji im je širom otvorio vrata, dao im posao, stanove,kredite za placeve i kuće, ugled u društvu... a oni su po izbijanju rata vratili nožem u leđa.

 Dva dana nakon plebiscita, 12. novembra, brčanski SDS organizira press konferenciju na kojoj iznosi rezultate ovoga glasanja. Prisutnim novinarima Miodrag Pajić, predsjednik Izborne komisije, saopćio je da je na glasanje izašlo 15.843 građana srpske nacionalnosti što ukupno iznosi 96,2 posto od ukupno upisanih glasača. Od izašlih, njih 3.003 glasali su na osnovu lične karte.

 Govoreći na ovoj konferenciji dr. Milenko Vojinović Beli, predsjednik brčanskog SDS-a, istakao je da se i letimičnom analizom podataka sa ovoga plebiscita može doći do zaključka da gotovo svi Srbi sa brčanske općine imaju isto mišljenje u pogledu budućnosti, a to je ostanak u zajedničkoj državi Jugoslaviji. Dodao je da i podaci o broju Srba koji su izašli na plebiscit ukazuje da u brčanskoj općini zasigurno živi mnogo više pripadnika srpske nacionalnosti nego što to pokazuje popis stanovništva i da će SDS stoga te podatke provjeriti jednim blic-popisom koji će organizirati.

 Vojinović nije tom prilikom istakao da se "višak Srba" pokazao među  onim glasačima koji nisu bili na glasačkom popisu u maju 1991. godine i da se radi o Srbima koji su u Brčko došli kao izbjeglice sa kriznih područja i koje je SDS već proglasio Brčacima. S druge strane, na plebiscit je izašao i jedan broj Bošnjaka koji nisu bili upoznati o kakvom se referendumu radi. U svakom slučaju, nelogičan je i sam broj izašlih Srba na plebiscit. Ako znamo da je po popisu iz 1991. godine na brčanskoj općini bilo 18.128 ili 20,69 posto stanovništva srpske nacinalnosti, a da ih je samo šest mjeseci kasnije na plebiscit izašlo 15.843 nemoguće je da samo njih 2.285 nije imalo pravo glasa, odnosno da se radilo o maloljetnim osobama. 

JNA Brčacima garantira sigurnost!?

 Pred Skupštinom Bosne i Hercegovine u Sarajevu 12. novembra održan je veliki radnički protestni miting kojem je prisustvovalo nekoliko desetina hiljada radnika iz cijele republike. Radnici su uputili protest protiv rata, za mir i posljednji put upozorili republičku vladu i Skupštinu da je krajnje vrijeme za prestanak svađa i podjela po nacionalnoj pripadnosti.

 Na ovaj veliki protestni miting iz Brčkog je otišlo 160 naših sugrađana koji su se sakupili ispred zgrade Općinskog vijeća Samostalnih sindikata i delegacijama iz "Bimeksa", "Bimala", "Interpleta", "Izbora" i drugih poduzeća koji su krenuli u tri autobusa za Sarajevo.

 I dok se radnici i građani širom Bosne i Hercegovine bore protiv međunacionalnih podjela i svađa, za rad, mir, hljeb, deblokadu svih cesta u Republici kako bi se omogućio nesmetan protok ljudi i roba, što hitnijeg donošenja socijalnog programa, dotle čelnici nacionalnih stranaka SDS-a i HDZ-a rade "svoj posao", pletući mrežu za razgradnju Bosne i Hercegovine. SDS je donio odluku o proglašenju srpskih autonomnih oblasti po cijeloj Bosni i Hercegovini, a HDZ je svojom odlukom konstutirao zajednicu općina Bosanske Posavine kojoj pripada i Brčko.

 I jedna i druga odluka donesene su uprkos protivljenju građana naše općine i ogromnog broja građana diljem Bosne i Hercegovine, jer im nije u interesu stvaranje bilo kakvih etničkih oblasti ukoliko to nije zasnovano, prije svega, na ekonomskim, kulturnim i drugim osnovama. A podjele koju čine SDS i HDZ samo još više doprinose produbljavanju međunacionalnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Vlastodršci iz reda nacionalnih stranaka to moraju imati na umu. Nacionalno pomiješanu Bosnu i Hercegovinu nije moguće podijeliti na bilo čije etničke torove. Snovi o etnički čistim prostorima i zajednicama na bosanskohercegovačkim prostorima završit će se krvavim bratoubilačkim ratom, a mržnja će ostati dugo na ovim prostorima.

 Bolju budućnost nude nam oni i preko Drine i preko Save. A kakvu nam to budućnost nude nacionalni lideri, valjda će nam pokazati 18. novembar, jer toga dana navršava se puna godina dana od prvih višestranačkih izbora i partnerstva triju nacionalnih stranaka.

 Taj datum pada u ponedjeljak, ali već u petak, 15. novembra u 9 sati i 47 minuta, Brčko je potresla strahovita eksplozija od koje su popucala mnoga stakla na nekim zgradama i na brčanskim ulicama i domovina zavladala panika. Ubrzo se saznalo da je dio mosta na Savi na gunjanskoj strani dignut uzrak. Ono čega su se Brčaci pribojavali dogodilo se. Istog momenta preko mosta obustavljen je svaki saobraćaj, kako za vozila tako i za pješake. Ako se uzme u obzir da je prije toga pokidana pruga i na željezničkom mostu, za koje SDS tvrdi da su to uradili lopovi kako bi prodali željezo, ostaje činjenica da su svake veze, vodom, mostom i prugom, sa susjednom Hrvatskom u potpunosti prekinute.

 Sa brčanske strane mosta već je postavljena rampa i pojačana policijska straža, postavljen grudobran.Odmah nakon toga je uslijedila intenzivna politička inicijativa brčanskih i županjskih općinara, oformljena stručna ekipa koja će ispitati kako je došlo do eksplozije itd., te donošenje odluka da županjska mljekara i dalje Brčko snabdijeva svojim proizvodima, ali preko mosta u Bosanskom Šamcu.Nakon par dana most je provizorno osposobljen za pješaka u koloni jedan po jedan.

Godišnjica višestranačja

 Ovaj incident sa Savskim mostom pomutio je obilježavanje godišnjice dolaska nacionalnih stranaka na vlast te je taj datum, protekao bez ikakvih manifestacija i svečanosti. I da ne bi "okruglog stola", koji su organizirale redakcije brčanskog radija i općinskih novina malo ko bi se sjetio tog datuma.Naime, pomenute redakcije interesiralo je šta je ostalo od ljubavi među partijama koje učestvuju u vlasti. Pozivu su se odazvali Mijo Anić - HDZ,Ibrahim Ramić - SDA, Milenko Vojinović - SDS, Admir Muminović -Liberalna stranka, Dževad Kurtalić - SDP i Nedeljko Mitrović Ekološki pokret "Zeleni". Okruglom stolu nisu se odazvali čelnici Saveza reformskih snaga i Muslimanske bošnjačke organizacije - MBO.

 Obilježavajući ovu godišnjicu, brčanski mediji željeli su podsjetiti stranke na to što su u predizbornoj i izbornoj kampanji obećavale biračima, šta je od toga izvršeno, šta nije i zašto. Emisija na brčanskom radiju trajala je oko sat i po i u njoj su prisutni čelnici stranaka odgovarali na mnoga pitanja građana.

 Trojica nacionalnih lidera i u ovoj kontakt emisiji uvjeravali su svaki svoj narod da za nastalu situaciju oni nisu krivi. I ma koliko su imali argumenata za to, ipak su ostali neuvjerljivi, baš zato što su u ovih godinu dana mnogo više vremena potrošili na međusobno optuživanje i svađe, nego što su svoju energiju usmjeravali na rješavanje konkretnih problema ljudi u čije ime vladaju.

 Usput da pogledamo šta su za to vrijeme u Bosni i Hercegovini napravile tri pobjedničke nacionalne stranke i da, na neki način, uporedimo rezultate koje su postigle, u odnosu na sve ono što su proklamovale u svojim izbornim programima koje su objavili u brošuri "Stranke, programi, ličnosti", u izdanju sarajevskog "Oslobođenja" 1990. godine.

 SDA - Stranka demokratske akcije, kako se vidi iz "Programske deklaracije", između ostalog, zalagala se - "za održanje Jugoslavije kao slobodne zajednice suverenih naroda i republika sa sadađnjim federalnim granicama".U tom sklopu, kao prioritet svih prioriteta bilo je "očuvanje Bosne kao jedine domovine Muslimana", te ravnopravne zajednice tri državotvorna naroda,ali uz stavljanje nacije ispred građanina. Što se tiče budućnosti Jugoslavije, kao što je poznato, SDA je dugo taktizirala, da bi se konačno opredijelila za suverenu Bosnu i Hercegovinu, jer se našla između dvije krajnosti:"krnje Jugoslavije, s jedne strane, i nepristajanja ni na kakvu Jugoslaviju, s druge strane". Ovo taktiziranje SDA i njenim opredjeljenjem za suverenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovnu pokazat će se ispravnom i dobro usmjerenom politikom, jer je Bosna i Hercegovina, unatoč krvavom ratu,ostala u svojim međunarodno priznatim granicama.

 SDS - Srpska demokratska stranka, između ostalog, ističe da "ima prirodan i potpun odnos sa maticom svoga naroda - Srbijom" (strana 75 pomenute brošure). No, ipak za sve vrijeme dosadašnjeg vladanja i za nju je "status Bosne" ostao osnovni kamen spoticanja, mada se može reći da ona nije odstupila od svojih osnovnih političkih načela "Život svih Srba u jednoj državi (?), Bosni i Hercegovini kao federalnoj jedinici i nepristajanje ni na kakvu nezavisnost..."

 HDZ - Hrvatska demokratska zajednica, između ostalog, u svojoj"Programskoj deklaraciji" Bosnu i Hercegovinu vidi kao "demokratsku parlamentarnu,višestranačku državu s jačanjem i osiguranjem svih osnovnih prava i sloboda svakom njenom državljaninu...". Ova stranka će se "zalagati za konfederaciju i ravnopravan i zajednički život Muslimana, Hrvata i Srba u ovoj republici..." (strana 66 i 67 pomenute brošure). Međutim, sada je sasvim jasno da je HDZ, u toku ovih godinu dana, načinila jasan zaokret "ka nezavisnoj Bosni i Hercegovini, to jest, na nepristajanje na Jugoslaviju, kao bilo kakav širi državni okvir.

 Na kraju, mada površno, može se zaključiti da nacionalne stranke na vlasti u ovih godinu dana nisu ispunile obećanja data u svojim programima, niti su o tome polagale račune. Bilo kako bilo, sada je sasvim jasno bar sljedeće: imamo zaista katastrofalnu političku i privrednu situaciju, potpuni raspad institucija sistema vlasti, posebno Skupštine Bosne i Hercegovine, prisutna je sveopća socijalna bijeda i nesigurnost, imamo nezapamćenu nacionalnu mržnju, užasnu ratnohuškačku atmosferu, strah...

 Naravno, u ovom kontekstu treba spomenuti i sve češće nametanje nacionalnih homogenizacija, sve prisutnije naoružavanje na stranačkoj osnovi, sve učestalije"kartografije" na etničkoj osnovi...

 Što je najgore, u ovakvoj situaciji treba pripremati novi ustav Bosne i Hercegovine, s čime se očigledno mnogo kasni. Poznavaoci ove problematike kažu u vezi s tim da ima najviše spoticanja i to, prije svega, na Bosni i Hercegovini kao "državi građana" ili kao "državi naroda", potom da li će Bosna i Hercegovina ostati u Jugoslaviji ili neće, što su, između ostalog, ključna pitanja o kojima vladajuće stranke ne mogu da postignu konsensus.

 Nedugo poslije ovog okruglog stola redakcija "Brčanskih novina" obavila je intervju sa potpukovnikom Pavlom Milinkovićem, komandantom Garnizona JNA u Brčkom. U ovom intervju Milinković je izjavio da građani  Brčkog neće biti ugroženi od Armije, osim onih čije je djelovanje usmjereno protiv naroda i narodnosti koji žele da žive u Jugoslaviji. Brčaci su u ovoj Milinkovićevoj izjavi odmah prepoznali prijetnju svima onima koji se suprotstavljaju politici SDS-a i srpskom narodu, odnosno velikosrpskoj politici.

 Na pitanje šta učiniti da se odnosi civilne i vojne vlasti usklade i time više ne opterećuju građani Brčkog, Milinković odgovara:

 - Sa građanima Brčkog i dobrim delom stanovništva šire okoline, imamodosta dobre odnose. To su pokazale mnoge manifestacije koje su građani ovog grada i okoline jednodušno iskazali prema JNA i očuvanje Jugoslavije. Građani ovoga grada ne treba da se boje JNA. To im ja garantujem sa svojim starešinskim sastavom, pod uslovom da ne provociraju pripadnike JNA, jer ima i takvih pojava. Armija je tu da štiti građane i obezbeđuje njihovu sigurnost.

 Na primjedbu zašto JNA iz kasarne u gradu svoje jedinice razmješta samo po srpskim selima, potpukovnik Milinković je izjavio:

 - Pripadnici ovog garnizona izvršavaju planirane zadatke, a smešteni su na prostorima gde ih građani smatraju svojom armijom. U sredinama gde se vojni obveznici ne odazivaju na vojne pozive nismo ni raspoređivali jedinice iz razloga da ne bi provocirali meštane. Svako drugo tumačenje smatram proizvoljnim insinuacijama.

 A izjavu gospodina Stjepana Filipovića, načelnika Službe javne sigurnosti Brčko, da je spreman Armiji garantirati sigurnost i u hrvatskim i muslimanskim selima, Milinković je prokomentirao ovako:

 - Neka gospodin Filipović obezbedi građanima ovog grada miran san, a bezbednost pripadnicima ovog garnizona obezbeđuju građani koji su uz Armiju i sa njom, kao i pripadnici našeg garnizona. Siguran sam da građani Brčkog i okoline u velikoj meri veruju JNA, iako ima i onih koji su pod velikim uticajem pojedinih stranaka i lidera.

 Na kraju ovoga intervjua, potpukovnik Milinkoviću je postavljeno pitanje koliko su u ovom kraju pripadnici JNA ugroženi i, ako jesu, od koga te da li su građani Brčkog, ili će biti, ugroženi od Armije:

 - I pored određene propagande koja se vodi protiv JNA od strane pojedinih vođa nacionalnih stranaka, smatram da pripadnici JNA nisu ugroženi. I još ću jednom ponoviti da građani Brčkog i okoline nisu i neće biti ugroženi od Armije, ali ćemo preduzeti sve mere da efikasno delujemo protiv svih onih čije je delovanje usmereno protiv interesa naroda i narodnosti koji žele da žive u Jugoslaviji.

 Ovaj Milinkovićev intervju"Brčanskim novinama" otvorio je oči i onim Brčacima koji su do sada vjerovali JNA, jer sam Milinković izjavljuje da Armija izvršava planirane zadatke i da se iz brčanske kasarne preselila u sela u kojima ih mještani smatraju svojom Armijom koja će se suprotstaviti svima koji su protiv Jugoslavije. Time je Milinković direktno priznao da je Armija srpska i zato se iz grada preselila u srpska sela gdje,zajedno sa rezervistima, steže čelični obruč oko Brčkog.

Kazališni radnici ponovo opominju

  I za kraj hronoloških zapisa u novembru, ostavio sam i malo vedrija dogđanja. Naime, od 9. do 16. novembra u Brčkom su održani 18. po redu Susreti profesionalnih kazališta Bosne i Hercegovine. Za razliku od prethodnih,ovi su doživjeli neke promjene. Kao prvo, od sada je to Revija profesionalnih kazališta Bosne i Hercegovine, više se ne održavaju u oktobru nego u novembru, ubuduće više neće biti manifestacija isključivo domaćeg dramskog stvaralaštva, ukida se "okrugli sto" publike, odnosno neposredni razgovori dramskih stvaralaca sa publikom itd.

 Na 18. reviji profesionalnih kazališta nastupili su Narodno pozorište iz Sarajeva, Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, Pozorište mladih iz Sarajeva,Narodno pozorište iz Tuzle, Narodno pozorište iz Zenice, Narodno pozorište iz Mostara, Narodno pozorište Bosanske krajine iz Banje Luke i Akademija scenskih umjetnosti - Obala iz Sarajeva.

 Revija je počela "Pozdravom miru", koju je, u ime kazališnih radnika okupljenih na Reviji kazališta Bosne i Hercegovine, pročitala glumica Jelena Obradov:

 - Cijenjeni gledaoci, dragi sugrađani brčanske Revije profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine, obraćamo vam se danas, ovdje sa scene, da bismo svi zajedno pozdravili još prisutni mir u našoj republici Bosni i Hercegovini. Mi glumci, reditelji, scenografi, kostimografi, kompozitori, koreografi,vlasuljari, dekorateri, svi mi kojima je pozorište, kazalište, gledalište i teatar, istinski dom, a književna mudra misao pribježište i skrovito mjesto ljudskosti i nada, pozivamo Vas da zajedno kažemo "NE" bezumlju koje otkida dio po dio mirnog nam sna. A snivati se može i u miru. Zaštitimo mir. Suprotstavimo se nemani rata.Mi hoćemo i večeras glumiti. Glumiti samo i isključivo u slavu umjetnosti. Nećemo činiti ništa drugo. Ali mi vjerujemo da je i to dovoljno da se odagna strahota prijeteće stvarnosti i već uskovitlanih ratnih oluja.

 Cijenjeni gledaoci, veliki otac svih nas histriona, Vilijem Šekspir, reče nam i u amanet ostavi:"... Mi smo tek tvar od koje snovi sazdani su..." Snove nikome nećemo dati. Želimo da u slobodi činimo veliko djelo pozorja u slavu Talije i Melpomene.

 Pridružite nam se aplauzom, jer i mi i vi i oni u svim dvoranama pozorižnog kosmosa želimo tek san za svakog dječaka i djevojčicu, majku i oca, djeda i baku... za sve ljude svijeta! - glasila je poruka.

 Za trenutak, dupke puna sela Doma kulture ostala je u muku, a potom su gledaoci ustali i dvoranom se prolomio gromoglasan i dugotrajan aplauz. Sjetio sam se prošlogodišnjih otvaranja 17. susreta koji su započeli "Opomenom" kazališnih radnika Bosne i Hercegovine, a koju je pročitao Radovan Marušić, direktor Narodnog pozorišta iz Zenice.

 Za osam dana, koliko je trajala, Reviji je prisustvovalo više od 20 hiljada posjetilaca. Isto tako na ovoj reviji bosanskohercegovačko glumište, gotovo u cjelosti, bilo je angažirano pobjeđujući gorkost i oporost života koje nas prate i okružuju.

 Napomenuo sam da sam za kraj hronolo{kih zapisa u novembru ostavio malo vedrija događanja. Valjda da bih rasteretio sam sebe. Ali zbilja koja nas prati ne može se izbjeći, jer i u sali Doma kulture i van nje govor muza zaglušivala je podmukla grmljavina topova i detonacija mina iz našeg susjedstva.

 Svakog razboritog čovjeka morala je uhvatiti grozničava jeza pri samoj pomisli šta nas očekuje sutra. Ako nas zadesi rat, on će jednom i prestati, ali oni koji prežive hoće li poželjeti da žive među mnogim grobovima i razrušenim domovima, među ubicama i rušiteljima? Koji će roditelji biti sretni bez svoje djece? Kakav će život imati invalidi, gladni, umno poremećeni?Bit će to gorki život ne samo onih koji prežive, nego i niza generacija koje će doći. Zar se neće stidjeti svi? I oni koji imaju moć, i oni koji imaju vlast. Odgovornosti neće biti lišen niti jedan čovjek, koji je mogao utjecati da rat ne počne, rat koji je štetan svakome, a nije potreban nikome.

 Zato se i divim predsjedniku Mustafi Ramiću i njegovom nastojanju i želji da na ovim prostorima održi kakav-takav mir. Bogu se molim da u tome uspije i ima što više sljedbenika i što manje protivnika. Ali, kakva su vremena,teško da će u tome uspjeti. Jer Mustafa potiče iz jedne fine i poštovane brčanske obitelji koja je svoju djecu generacijama vaspitavala da, prije svega,budu pošteni ljudi, da vjeruju ljudima, a sada se Mustafa najednom našao u okruženju ljigavih, dvoličnih i prepredenih ljudi kojima laž i prevara nisu strani i kojima on u vođenju prljave politike nije dorastao. A život je prekratak za laž.

 Koncem novembra, tačnije 24. novembra 1991. godine, brčanski SDP organizirao je javnu tribinu pod nazivom "Kome treba ovaj rat". Na pitanje zainteresiranih građana odgovarali su dr. Zlatko Lagumdžija i Nikola Stojanović, potpredsjednici SDP-a Bosne i Hercegovine, Karlo Filipović, član Predsjedništva Republičkog odbora SDP-a, Boris Bjelobrk, poslanik ove partije u Skupštini Bosne i Hercegovine, i Gradimir Gojer, kazališni reditelj i uvijek dragi gost Brčaka.

 Na pitanje kome je uistinu potreban ovaj rat, dr. Lagumdžija je odgovorio:

- Treba ljudima koji nemaju razuma. Ne postoji zemlja u svijetu u kojoj bi toliki broj nekompetentnih ljudi, toliki broj mediokriteta, osoba bez ikakvih kvaliteta, došao do izražaja. Najveći je problem, ustvari, razne marginalce,polusvijet, koji je preko noći postao "neko", vratiti u normalan život.Oni su spremni na sve da bi nas i dalje držali u ovome. Kako, dakle, te ljude vratiti njihovom normalnom poslu. Da je njihov posao onaj koji znaju raditi,to ne bi bio problem, ali pošto se radi o bučnim marginalcima, problem je kako će doći do izražaja ona "tiha većina" koja jedino može zaustaviti ovo ludilo. A "tiha većina" su normalni ljudi koji znaju i hoće da rade svoj posao,rekao je Lagumdžija.

Borba za medije

 Dvanaestog decembra 1991. godine održana je sjednica brčanskog parlamenta na kojoj je raspravljano o privređivanju, rebalansu općinskog budžeta,pitanju smještaja izbjeglica i prijedlogu odluke o osnivanju Javnog informativno-izdavačkog centra. Ovo posljednje pitanje, pitanje paralelizma u informativnoj djelatnosti Brčkog, bukvalno je podijelilo brčanski parlament.

 Klub odbornika SDP-a je na sjednici izjavio da je to bespotreban paralelizam obrazlažući da je prijedlog Izvršnog odbora Skupštine općine o osnivanju još jedne informtivne kuće, pored već postojeće koja od nedavno djeluje kao dioničarsko društvo, ekonomski neopravdano. Ne želeći raspravljati o tom pitanju, odbornici SDP-a napustili su sjednicu koja je, zbog nedostatka kvoruma, morala biti prekinuta.

 Realno gledajući, dupliranje kapaciteta nema nikakvog opravdanja. Postojeća Radio-novinska ustanova, kao dio informativnog sistema Bosne i Hercegovine, u posljednju godinu i po dana pokazala se kao objektivna, profesionalno i politički nepristrasna i nema razloga za osnivanjem još jedne informativne kuće.

 Nastavak ove prekinute sjednice održan je koncem decembra, koja je ujedno bila i posljednja sjednica ovog parlamenta u ovoj godini. Sjednica je zbog toga trebala biti radno-svečanog karaktera i na njoj je trebalo usvojiti i nekoliko važnih odluka koje nisu mogle čekati narednu 1992. godinu. Uprkos upozorenju Mustafe Ramića, predsjednika Skupštine, Klub poslanika SDA priredio je iznenađenje u vidu saopćenja ovoga kluba, a u povodu napuštanja prethodne sjednice od odbornika SDP-a. Sa tekstom ovog saopćenja odbornike je upoznala Azra Bihorac, predsjednik Kluba odbornika SDA,napominjući da je napuštanje sjednice sraman čin i nastavila:

 - Pribjegavanje ucjeni kao krajnjem političkom sredstvu za postizanje ciljeva u svijetu bilo koje moralne kategorizacije čin je koji u najmanju ruku onoga koji se njime koristi ocrtava i razotkriva kao subjekta sa ljudskošću destruiranom do krajnosti mogućeg. Takozvani reformisani Savez komunista u socijaldemokratskom plaštu već skoro dvije godine svojim političkim djelovanjem balansira na rubu koji razgraničava prostor postojanja bilo kakvog moralnog imperativa i ambis potpune moralne destrukcije.

 Svojim napuštanjem prošle sjednice Skupštine općtine nakon perifidnog manipuliranja tokom rasprave i dovođenje ostalih u situaciju svršenog čina i to u trenutku normalnog parlamentgarnog razrješenja svake diskusije u skupštini, to jest, glasanje i preglasavanje većine, prekoračio je taj rub i srozao se na razinu etničkog nepostojanja. Tako naizgled postignuta pobjeda je samo krajnji poraz jednog načina razmišljanja, jednog pogleda na svijet, kraj autokracije one hipokrizije koja je iz vremena prije recidivala u takozvanoj građanskoj opoziciji ovoga parlamenta. Povijest moralnog pada SDP-a u Brčkom dala bi se sažeti u nekoliko bitnih događanja.

 U predizbornu kampanju SDP je ušao sa arsenalom ljudi školovanih i socijalno promoviranih u Kumrovačkoj i ostalim priručnim školama prošlog režima, sa okorjelim omladincima čija se karijera kretala poznatom linijom,omladinski funkcioner-partijski i dogmata-sindikalni predsjednik, ili, pak,rukovodilac svenarodnog fronta SSRN. Sva ta plejada indoktrniranih mozgova uspjela je u rekordnom vremenu strgnuti ideološki talog pročlosti i transformirati se u zagrižene inovatore demokracije i ljute protivnike nacinalnih stranaka kao paradigmu dogmatskog konzervatizma koji vodi u nužno zgrbljavanje na razini najnižeg, najprimitivnijeg, nacinalnog.

 Već tada se da osjetiti gorki okus provincijalnog licemjerstva, primitivnijeg stanja svijesti od onog kojeg su aktivno gradili novi socijaldemokrati u vrijeme svoje vladavne, bilo je teško zamisliti. A potvrda toga je i blato u koje smo sada svi uronjeni, u blato čije ishodište i te kako su duboko utemljena u vremenu vladavine sadašnjih velikih opozicionih boraca za napaćeno građanstvo.

 I pored toga što nisu posjedovali niti toliko časti da shvate da ne polažu pravo niti pod kojim imenom ili stavom pojaviti se ponovo na političkoj sceni, i pored toga što i sam čin njihovog učestvovanja u trci za mjesto u vrhuški bio čin moralne inferiornosti, silina kojom su nakon izbora nastavili u parlamentu sprovoditi sitnosopstveničku politiku, poturajući sadašnjoj vladajućoj garnituri sopstveni prljavi veš za pranje, još sramnije raskrinkava čudovišnost takvog ljudskog ustrojstva.

 Ako se može priznati da su predizborni programi nacinalnih stranaka bili negativistički ustrojeni, onda ne treba zaobići niti isti takav karakter, ne samo predizbornog nego i kasnijeg rada SDP-a koji, ne samo da nije sadržavao ništa osim kritike onih drugih, nego je zarad interesa svojih funkcionera sramno koketirao sa novom vlašću grabeći ono što mu odgovara od stanova,radnih mjesta, položaja, položajčića, svega isplativog, a pri tome noseći dalje oreol građanske ispravnosti i principijelnog borca za demokraciju i mir.

 U sprovedenoj raspravi za program općinske vlade paradoksalno, ali samo naizgled paradoksalno, najopozicionije suprotstavljanje ponuđenom materijalu dali su članovi stranaka koje su i učestvovale u izradi programa.

 Svoju čast opozicije SDP je odbranio "sa primjedbama i kritikama" od kojih su najkonstruktivnije bile one - pomozite poduzeću u kojem sam ja direktor. U raspravi o općinskoj administraciji na samom početku rada parlamenta kada su odbornici SDA tražili imenom i prezimenom po stručnoj spremi razvrstane i zaposlene u aparatima uprave sa realnom projekcijom potrebnog broja i viška radnika, SDP je bio najljući protivnik restrikcije aparata koji je nova vlast naivno i kompromisno, protivno pravilima ustrojenim u svim demokratskim zemljama, uzeo u amanet iz prošlog sistema bez ijedne radikalne promjene.

 Kada je SDP tražio, sa kolikim plaćama, sa kolikim stanovima, oni koji su trebali časno uzeti kofere i izaći na vrata na koja su suviše davno ušli, eto kako su se borili, ali samo za svoje. Godinu dana poslije toga isti čovjek koji je prozivao Izvršni odbor da mu poimenice odgovara gdje je koji općinski i partijski funkcioner udomljen i da li je dovoljno dobro udomljen, sada traži preko svoga kluba za napaćenu javnost svog grada podatak o broju administrativnih radnika, broju novoprimjenih i kriterijumima za njihov prijem. Farsa dovedena do apsurda.

 Konačni ispit ipak SDP je položio braneći tvrđavu svog identiteta, famoznu RNU (Radio-novinsku ustanovu), sadašnje dioničarsko društvo, nekadašnji Radio-Brčko i "Graditelj", vjerujem za većinu građana ovog grada,sigurno ne ustanovu koja može i jedino da predstavlja mnijenje ovog grada.

 Uza svo dužno poštovanje političkih opredjeljenja promoviranih u uređivačkoj politici pomenute kuće, koja konačno proizilazi i iz karaktera novouspostavljenih vlasničkih odnosa, silina kojom su odbornici SDP-a ustali da brane njen monopol, štiteći navodno interese, koga drugog nego građane, ukazuje možda na dvije stvari: neprincipijelnost i golemi interes da izvor informacija u ovom gradu bude isključivo ta informativna kuća. Pomnijem analitičaru izvještavanja tih glasila neće biti teško dokučiti zašto su se interesi SDP-a koncentrirali oko ovog problema.

 Redakcijski tim koji je godinama funkcionirao kao podanički aparat jedne partije i jednog ustrojstva u kojem su sjedili mnogi od ovih sadašnjih opozicionih lidera i nije mogao poći drugim putem no onim kao i njegovi donedavni upravitelji.

 Ucjenjivački čin napuštanja sjednice Skupštine, čime je onemogućeno razrješenje ovog problema na bilo koji način, ipak je tužni kraj jedne kolektivne i čitavog niza individualnih tragedija. Imidž partije građanske provinijencije srušiće se upravo na nemogućnosti nepostojanja antinacionalnog u samom njenom ustrojstvu. Brisani prostor za političko djelovanje koji je preostao iza komunističke diktature proletarijata nije ostavio supstrata kojem je moguće uspostavljanje nove zajednice na principima buržoaske građanske države.

 Nacionalni kolektiviteti, kao ogledalo prepoznavanja interesa naših naroda,nisu možda dobra rješenja, ali jesu nužna. Stoga će na svim pitanjima koja se tiču egzistencijalnih problema ovih prostora opozicione partije i njihovi lideri, a što su reformske snage zorno pokazale, puknuti upravo na šavovima u kojima se sukobljavaju nacionalno osjećanje i neopredijeljenost građanskog.

 Nepoštivanje političke realnosti vremena u kojem živimo poput bumeranga vratiće se i napraviti masakr u opozicionim redovima, u redovima onih koji su samoobmanjujući se ili možda i obmanjujući druge pokušavali djelovati kao građani a ponašali se ipak kao puki dijelovi nacionalnih entiteta.Tako će po nepisanom pravilu egzekutor završiti pod mačem sopstvene pravde - istakla je Azra Bihorac.

 Bilo je odmah jasno da će se poslije njezinog izlaganja otvoriti rasprava o saopćenju Kluba odbornika SDA. Tako je i bilo. Odmah se za riječ javio Dževad Kurtalić, odbornik i predsjednik brčanskog SDP-a, koji je predložio da se o osnivanju novog javnog poduzeća za informiranje raspravlja na januarskoj sjednici, a da se dotle pripremi elaborat o društvenoj opravdanosti njegovog osnivanja. Kurtalić je još istakao da je uvjeren da većina odbornika ove skupštine ne smatra odbornike SDP-a nikakvim avanturistima i hoštaplerima koji žele da podrivaju rad Općinske skupštine ili bilo kakve druge odnose u ovom gradu.

 Dr. Ibrahim Ramić, predsjednik Općinskog odbora SDA, istakao je da mu je žao što nije bio na prethodnoj sjednici kako bi prisustvovao tom, kako reče,nimalo izazvanom sramnom činu napuštanja sjednice od odbornika SDP-a.

 Munib Jusufović, odbornik SDA, istakao je kako je iznenađen tonom i načinom saopćenja. Složio se s tim da se ne može komentirati način na koji su odbornici SDP-a napustili sjednicu, ali ne i to da li se slažemo ili ne slažemo sa onim što oni zastupaju. Kao pojedinac nije prihvatio ni način istupanja SDA koji je okvalificirao kao žestoki i iskričavi napad, pri čemu je ocijenio da takav način komuniciranja među strankama ne doprinosi ni stranci iz koje je saopćenje podneseno i da se s tim ne slaže.Odbornik Ibrahim Vajzović, iz reda SDP-a, zatražio je da se Skupština izjasni o sadržaju saopćenja kao i stranka SDA.

 Ibrahim Ramić, u ponovnom javljanju, izrazio je čuđenje kako su brzo odbornici SDP-a proanalizirali tekst saopćenja. Doktor Hazim Muftić iz SDP-a istakao je da ga do sada niko nije tako duboko uvrijedio kao riječi Azre Bihorac, pa je stoga rekao da je nemoguće nastaviti normalan rad Skupštine ako se gospođica Bihorac ne ogradi od nekih stvari iz saopćenja. Slično je govorio i Anto Tadić, odbornik iz SDP-a, koji je naglasio da nikad nije doživio da ga neko nazove moralno destruiranom ličnošću, što je za njega velika uvreda.

 Mustafa Ramić, predsjednik Skupštine, insistirao je da se rasprava prekine, ali se malo ko od zainteresiranih strana, prije svega iz SDP-a i SDA,osvrtao na to. Potom je za govornicu izašao doktor Muhamed Huskanović:

 - Iznenađuju me stavovi SDP-a, jer sam tu stranku do sada gledao kao istinsku stranku demokratskih promjena. Koliko znam, 50 godina informativna sredstva su bila u rukama Komunističke partije, pa su imali mogućnosti da obrazuju i proturaju svoja mišljenja radnom čovjeku i običnom građaninu upravo preko tih sredstava informisanja. Mišljenja sam da je to vrijeme prošlo i da SDP treba da bude na nivou svoga imena jer i informativna sredstva doživljavaju svoje preobražaje, što je evidentno, ali je apsurdno da ta sredstva u cjelini i dalje drže opet bivši članovi Komunističke partije i propagatori praktično iste ideologije.

 Pred kraj sjednice opet se za riječ javila Azra Bihorac koja je, između ostalog, rekla:

 - Ja se svima vama pojedinačno izvinjavam, ali ja imam pravo na sopstveno mišljenje. To je građanska sloboda i nitko od vas neće meni reći misli ovako a ne misli onako. Međutim, vaš je problem što vi ne možete globalno da mislite, mislim na odbornike SDP-a, jer niko nije pojedinačno prozvan nego je ovdje sukob dva načina razmišljanja o istom pitanju.

 Na kraju rada Skupštine većina odbornika je osudila ona mjesta u saopćenju koja se smatraju uvredom. Nije rečeno koja su ta mjesta, ali je također osuđeno i napuštanje prethodne sjednice od odbornika iz SDP-a.

Autor: Admir Posavljak

Nastaviće se...

U sledećem feljtonu :Ilegalno konstituiranje Srpske opštine