Iz bošnjačke kulinarske tradicije

Iako je ovo jelo po svom sadržaju vrlo jednostavno i na ovom podneblju vjerovatno slično mnogim drugim iz grupe bosanskih lonaca, ćasa i dagara, ostalo je zapamćeno, pa stoga i vrijedno zapisa, da se u jednom vremenu maksuz dolazilo u Gornji Rahić na ćaskicu. Znači, nije bilo specifičnog sadržaja ali jeste specifične suštine. Najčešće se pripremalo u pekarama kojih je u pedesetim godinama prošlog stoljeća bilo tri i to: Muhamedova, Begina i Hasanbegovića pekara.

Rahićka ćaskica se pripremala i u kućnoj izvedbi ali rjeđe zbog velikih zahtjeva u samom pečenju (tiha vatra i po vazdan). Najčešće se naručivala kod pekara jer je nije bilo u stalnoj ponudi iako ih se mogla zateći skoro svaki dan negdje u prikrajku krušne peći. Rahićka ćaskica se pekla u manjoj zemljanoj ćaskici upravo koliko je dovoljno za jedan obrok za jednu osobu.

Pekla se na tihoj vatri u pekari po nekoliko sati i to na način da bi se stalno pomalo dolijevala voda, a meso bilo i skuhano i zapečeno.

SASTOJCI:

1.juneće meso (prošareno rekli bi u Rahiću, ni previše masno, a ni sama crven),

2.crveni luk,

3.so,

4.voda.

Sve to u omjeru: malo luka, malo soli i pomalo vode.

Rahićka ćaskica se najčešće jela sa rahićkom veknicom. Rahićke veknice su se izgubile iz asortimana pekarskih proizvoda današnjice. Zapravo to su lepine ovalnog oblika i suženim krajevima. Veknice su se umakale u saft u ćaskici i obično bi jedna bila dovoljna za jedan obrok.

Ni njih danas nema, vjerovatno nestadoše s onim rahatlukom koji je bio preduvjet i jednim i drugim.

(Zabilježio Hašim Kujundžić po kazivanju Mustafe Husejnovog Ibrišimovića u Gornjem Rahiću)

Pripremio: dr. Enes Kujundžić

dzematrahic.ba