Iz historije Gornjeg Rahića
Gornji Rahić i njegovi susjedi Maoča,Palanka,Ćoseti i Ograđenovac uvijek su bili interesantni novinskim izvjestiteljima a mještani ovih naselja veoma zahvalni sagovornici. O Gornjem Rahiću, odnosno njegovim žiteljima,se uvijek imalo nešto pisati. Samo da napomenem da je G.Rahić još 1977. godine imao veoma lijepu kino dvoranu i da su sve premijerne filmove Rahićani prije odgledali nego posjetitelji brčanskih kina.
Sem toga u to vrijeme Gornji Rahić koja je otvorena još 1.aprila 1912.godine je imao veoma organiziranu zdravstvenu zaštitu,veterinarsku službu,poštu i telefon,mjesni ured,dobru čitaonicu. Sve to govori da su mještani G.Rahića vrijedni,pošteni i radini ljudi. Nije stoga čudo da su još davne 1968. godine pokrenuli inicijativu za izgradnju vodovoda i donijeli odluku da,sve dok ne poteče voda, izdvajaju tri odsto od poljoprivrede i dva odsto od ličnog dohotka zaposlenih mještana. A da to nije ostalo mrtvo slovo na papiru dokaz je da su četiri godine nakon dogovora,dakle 1972. godine,završeni radovi u dužini od deset kilometara vodovodne mreže. I ne računajući to što je svaki odrasli mještanin učestvovao po sedam dana na radnoj akciji, ova ulaganja su Rahićane koštala 180 miliona ondašnjih dinara.
Sjećam se kako je
tada Hasan Mulamuratović,tadašnji predsjednik MZ,izjavio kako G.Rahićani,da bi
postigli to što imaju, već dvadeset godina zavode mjesni samodoprinos. Još donedavno
su sedamdeset domaćinstava Ćoseta koristili vodu iz samo jednog bunara i da su
sada definitivno sa dnevnog reda skinuli problem vodosnabdjevanja. Ne samo
mještani G.Rahića nego i Ćoseta,Ograđenovca i Čanda.
Pošto su riješili vodosnabdijevanje G.Rahićani su se okrenuli novom poslu-asfaltiranju puta. U to su samodoprinosom uložili nekoliko stotina miliona dinara. I ovdje je važno napomenuti da četrnaest puta dnevno kroz G.Rahić saobraća autobus za Maoču i vraća se u Brčko a da samo iz G.Rahića dnevno putuje preko hiljadu mještana,radnika,učenika i domaćica.
I na kraju da iznesem i ovaj podatak. Iz Gornjeg Rahića je u Zapadnoj Evropi našlo privremeni posao i dvijestotine mještana a četrdesetak njih kao sezonski radnici u Slavoniji.
A iz tog perioda se kao uzorni poljoprivrednici često puta u novinama spominju Ibrahim Musić iz G.Rahića i Avdo Musić iz Ograđenovca.
dzematrahic.ba