KOLUMNA

Obilježavajući Dan državnosti naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine, prisjećamo se svih njenih godina, decenija i stoljeća postojanja. U stvarnosti koju živimo – između nade i straha, između života i smrti – prinuđeni smo da budemo tu gdje jesmo. Imajući u vidu i stvarnost i realnost, trebamo živjeti svoje vrijeme kao narod i kao država.

Stalno nam osporavaju naše vrijednosti: državu, nacionalnost, vjeru i mnogo toga drugog. Sve to zbog nacionalizma koji vrije na sve strane kao lonac pred ključanje. A mi se nemamo čega stidjeti; s ponosom trebamo reći:
„Ovo je naša zemlja, Bosna i Hercegovina – jedna od rijetkih država koja nikada nikoga nije napala, ni od koga ništa uzimala, niti ikome zla nanijela. Čuvajte je, ne dirajte je, budite dobri prema njoj i ona će vam višestruko vratiti.“

A Bosna ko Bosna – svašta ju je treslo, a ništa je satralo nije. Bosna je zemlja teška kao život, ali se voli.

I kada vidite naše „patriote“ kako iskazuju patriotizam preko svojih tastatura, vidite koliko su neozbiljni i neprimjereni. Pogledajte danas naša mjesta i ulice: koliko je zastava istaknuto da kažemo „evo, Dan je državnosti“? Koliko među nama ima nesloge oko samog obilježavanja i sitničarenja? Sve to govori da nismo svjesni svoje državnosti u punom kapacitetu i da svoju ljubav i dosljednost prema zemlji trebamo uvijek i na svakom mjestu dokazivati, pokazivati i vrednovati.

Pričajući samo sa naših tastatura, a u stvarnosti ostajući daleko od onoga što govorimo, nećemo ništa popraviti niti pozitivno razvijati, ako svako od nas ne da svoj konkretan doprinos.

Upamet se, čovječe! Dozovi se, dok te neko drugi nije dozvao, pozvao i pitao: ko si ti, šta si ti i zbog čega postojiš tu, kada tako nehajno radiš i ne držiš do sebe i svoje lijepe domovine Bosne i Hercegovine.

Sretan i berićetan Dan državnosti Bosne i Hercegovine!

Pripremio: H.H.