Pričao sam neki dan sa jednim jaranom,
ili bolje rečeno sa jednim hajvanom.
Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana,
da se malo sjetimo naših starih dana.
Živi u Njemačkoj u velikom gradu,
kaže da se snašao i dobar mu je posao.

Počeo mi pričati o njegovom radu
završio fakultet i oženio švabicu mladu.
Kaže radi u ŠULE predaje matematiku
i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku.

Stanuje u centru grada, radi kod BANHOFA,
iznese nam na sto jednu čašu soka.
Kaže ide često sa familijom na RAJZE,
mnogo riječi na njemački svaka treća ŠAJSE.
Priča mi o Švabiji i njenim ljepotama,
o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni.
Bio je u Americi i na Azurnoj obali,
bio je u Španiji i malo u Italiji.
Priča mi o zapadu i njegovim ljepotama,
o njihovoj kulturi i nekim divotama.

Najbolji prijatelji švabe su mu sada,
njegovim životom sada para vlada.
Putuje po svijetu i tim se ponosi,
priča mi o Malti al ni rijeci o Bosni.
Ima li gdje Bosne u toj tvojoj priči,
gdje ti je stara raja stari teferiči.
Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema,
u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema.
Ništa ga ne vuče u Bosnu da ide,
jer njegova djeca nemaju šta da vide.

Uhvati me muka stomak se prevrno,
sunce sija napolju al' meni je sve crno.
Ne mogu da vjerujem za starog jarana,
zakleli se Bosni do sudnjega dana.
Izdao je mene i majku Bosnu našu,
više mi se ne pije skloni ovu čašu.

Ja živim u Švici, zemlji čokolade,
zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova.
Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka,
sitno veze bosanska harmonika
i od Dine Merlina – Jedna si Jedina.
Bosanska se zastava na balkonu vije,
naše stare običaje održavam ko prije.
U bosansku školu svoju djecu šaljem,
časove istorije o Bosni im dajem,
neka ne zaborave neka se sjećaju,
o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.
Neka znaju da su mnogi babini jarani,
za Bosnu pali i svoje živote dali.
Neka i oni pričaju sinovima svojim,
sinovima svojim, unucima mojim,
neka ne zaborave, neka se sjećaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti,
kako možeš bolan staru raju ostaviti.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Sjecaš li se Sarajeva, pijace i Markala,
sjecaš li se da je tada cijela Bosna plakala.
Sjecaš li se Srebrenice,
Srebreničkih žena i uplakane djece.
Sjecaš li se da ste i vi od rata bježali,
sjecaš li se hajvanu i tebe su prognali.

Nisi imao kuda kod sebe sam te primio,
tri godine rata kod mene si živio.
Sjecaš li se bolan da smo sve dijelili,
zajedno smo plakali, zajedno se veselili.
Oblačio si moje hlače, moje košulje, i moje gaće,
halal ti sve bilo, al' ti si sve zaboravio.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Sjecaš li se bolan kad si ranjen bio,
kad te mali Ibro na leđima donio,
sjećaš li se hajvanu da ti je život spasio.
Sjecaš li se Dragana komšije sa lijeve strane,
koji ti je pomogao da odeš preko grane,
da sebi i familiji obezbjediš bolje dane,
i to si zaboravio.

E MOJ BOŠNJO MOJ.

Pričaš mi o Francuskoj prelijepoj državi,
pričaš mi o Španijji, Italiji i njihovoj obali.
Kakva bolan Francuska i njena ljepota,
više imaju beskućnika nego Bosna stanovnika.
Ne hvali mi njih i njihovu naciju,
po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju.
Kakva bolan Njemačka, kakav bolan Švabo,
pola od njih ni sad ne zna ko im je babo.
Kakvi Talijani grebali te oni,
predsjednika mafijaša, Silvio Berluskonija.
Glavna hrana njihova to su makaroni,
od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije,
tu mafija vlada, jadni narod strada.
Amerika, zemlja debila i Klintona Bila,
prosječna kilaža 150 kila,
zemlja sendviča i brzih restorana,
što je za nas užina, njima glavna hrana,
zemlja demokratije, da te zaboli glava,
crnci još uvijek traže svoja prava.
A ti mi pričaš o zapadu,
E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Imam i ja prijatelja Švicera, Talijana,
iz država svih i sa svih strana,
i svi me poštuju,
kao stranca i kao Bosanca jer znaju,
ako treba dati krvi tu sam prvi,
ali u Bosnu ne smiju dirati,
jer za nju sam spreman i klavir zasvirati,
spreman sam da se potučem,
nekoga istučem ili deblji kraj izvučem,
jer ja sam se zakleo.
NE DAM BOSNE, NE DAM BOLAN,
jer to je moje,
od Kulina bana do današnjeg dana,
to je moje i mojih jarana.

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru,
ja ću biti u Bosni na našem Jablaničkom moru,
uz jarane stare, zvuke sevdalinke i gajbu soka,
uz roštilj i piće nama lijepo biće.

I uvijek kada se u Bosnu vratim,
obavezno u Jablanicu svratim,
naručim pečenje, sjedem pod bagrenje,
pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu.

NE DAM BOSNE, NE DAM BOLAN ,ALI ŽIVIM ŠTO DALJE I DALJE OD NJE !?