Ovim tekstom želim ući u sferu koja je malo ili nimalo obrađena od strane naših alima a koja je prijeko bitna za naš uspjeh na dunjaluku a samim time i na ahiretu. Nevjerovatno je da se veliki broj ajeta i hadisa odnosi upravo na ovu tematiku ali da su ti ajeti i hadisi nekako stavljeni u pozadinu. Valjda zbog toga što je mali broj ljudi uspio osloboditi sebe negativnog osjećaja krivice te druge osloboditi od sebe pri izazivanju negativnog osjećaja krivice. Izazivanje ovog osjećaja je glavno oružje kontrole ljudi i koristi ga svako ko želi od ljudi napraviti poslušne ovce koje će se pokoravati njima u svemu što oni kažu a istovremeno ovo je najveći kamen spoticanja za postizanje velikih rezultata mnogima.

U ovom tekstu nećete naći ni jedan jedini ajet ili hadis. Zašto, možda ćete se upitati? Odgovaram vam ovako: Zato što je to vaša zadaća da ih nađete i povežete. Jedna od glavnih pouka ovog teksta jeste da svaki čovjek treba da uzme kontrolu nad svojim životom u svoje ruke te da prihvati odgovornost za svoje postupke ma kakvi oni bili, i zbog toga svako od nas treba da uzme Kur'an i hadis u ruke nakon ovog teksta, pa da pokuša naći gdje se preklapa psihologija istog sa veličanstvenošću ajeta i hadisa iz naše islamske riznice. Daću vam i nekoliko tipsova u kojem smjeru se treba tražiti: Svaki čovjek će stati pred Allaha pojedinačno i moraće polagati račun sam za sebe.

Suština ovog teksta jeste da na dunjaluku naučimo kako se preuzima odgovornost za svoja djela, a to je naravno od krucijalne važnosti uspjeha na ahiretu. Drugi tips je vezan za promišljanje i racionalno prosuđivanje koji se direktno veže za termin ULU-L-ELBAB. Kur'an često spominje termine „razmišljanje i promišljanje“ a onaj ko je podložan primanju ili davanju negativnog osjećaja krivice, neće biti u stanju razumjeti ove kur'anske poruke.

No da ne dužim, glavna ideja teksta je preuzeta od američkog pisca Brajana Trejsija, mislim iz knjige Vještina odlućivanja. Čovjek je jednostavnom logikom došao do veoma velikih zaključaka. Njegov tekst je klasično gledanje na lijevo oko, no ja ponavljam sada kao i uvijek: Da bi čovjek došao na Medžmeu-l-bahrejn tj mjesto gdje se dva mora sastaju ili prevedeno na naš jezik: mjesto mudrosti, on mora stvari gledati sa oba oka. Desno oko nema nikakve koristi za mudrost, ako pri tome nema gledanja na lijevo oko, kao što ni gledanje na lijevo oko nema koristi za mudrost ako se ne gleda na desno.

99% ljudi odgojeno je uz negativni osjećaj krivice, glavnina Dedžalovog uspjeha vezana je za negativni osjećaj krivice, danas smo i ja i vi sigurno bili izloženi ili smo druge izlagali negativnom osjećaju krivice i ono što je najbitnije: Negativni osjećaj krivice je glavni razlog smrti u svijetu. Nije to ni saobraćajna nesreća, nije to ni rak, ni sida ni ubistva ni bilo šta. To je negativni osjećaj krivice. To je sredstvo kontrole pojedinaca i narodnih masa, to je sredstvo kažnjavanja pojedinaca i masa, to je najubojitije psihološko oružje na svijetu.

Nadam se da sam ovim uvodom zagolicao maštu čitatelja pa da će isti sada pristupiti ozbiljnoj analizi ovog teksta i primjeni istog u svom životu. Ako ništa, osjećat ćeš se ljepše u svom životu.