Zbog malog udjela masti i niske kalorične vrijednosti, šljive su odlična dijetalna hrana, ali i zdrava hrana za osobe koje boluju od reumatizma, gihta, bubrežnih kamenaca, bolesti jetre, hemoroida, ateroskleroze i zatvora

Šljiva (prunus domestica) je 3 – 10 metara visoka voćka iz porodice ruža, a smatra se da potječe iz područja od Crnog mora do srednje Azije. Naziv „šljiva“ zapravo obuhvata mnogobrojne različite voćke čiji su plodovi različitih oblika i boja. Mogu biti okrugli, duguljasti i jajoliki, od bijele i žute preko crvene i plave, pa sve do gotovo crne boje, a ukusi im variraju od izrazito slatkih do kiselih poput limuna. Najpoznatija je obična plava šljiva, koja ima slatke i sočne, plavo do plavuljubičaste plodove.

Šljiva se od davnina uzgajala na Srednjem istoku, a u trećem vijeku p.n.e. prenesena je u Grčku, a odatle i u ostale dijelove Evrope. U 13. vijeku već je bilo poznato oko 180 vrsta šljiva. U 16. vijeku su se šljive uvozile iz Sirije kao zaista vrijedan lijek. Čak se i danas koriste u službenoj medicini kao značajan lijek (Npr. Holandija i Portugal).

Svježi plod šljive sadrži čak 83% vode, a od osnovnih hranjivih sastojaka sadrži najviše ugljikohidrata. Količina šećera, uglavnom saharoze, iznosi oko 13%. Kao i većina drugog voća, šljiva sadrži vrlo malo bjelančevina i masti, ali zato ukupna količina mineralnih tvari u svježem plodu šljive u prosjeku iznosi oko 500 mg. Od toga gotovo jednu trećinu čini kalij, a u znatnim količinama su zastupljeni i fosfor, kalcij, magnezij i sumpor.