Balada pod naslovom „Kći umjesto oca išla na vojsku“ govori o djevojci koja se presvlači u muško odijelo da bi vojevala umjesto onemoćalog oca. Ovaj motiv koji je inače prisutan u zapadnojevropskoj baladesknoj tradiciji,nalazimo i u ovoj bošnjačkoj baladi koju je Alija Nametak zabilježio od Mejre Islamović iz čelićkog kraja u okolini Brčkog u Bosanskoj Posavini.
Kći umjesto oca išla na vojsku
U onoga age Hasanage,
Pozvaše ga na carevu vojsku,
Al' u age sina ne bijaše.-
Devet šćeri na čardaku veze.
I on ode na gornje čardakle:
„Moje šćeri, moje košutice,
Koja ćete za babu na vojsku?“
Progovara Šahbegijamlada:
„Iđi, babo, u novu čaršiju,
Pa mi kupi vojničkoga konja,
Kupi meni vojničke haljine,
Ja ću ići za te vojevati“.
I on ode u novu čaršiju,
Pa joj kupi vojničke haljine,
Pa joj kupi vojničkoga đogu.
Opremi se Šahbegija mlada,
Ona krenu poljem zelenijem,
Ona ode na carevu vojsku.
Vojevala devet godin' dana,
Mani bile bosanske spahije,
I odoše pa caru kazaše:
„Aman, care, aman, patišahu,
U vojsci nam neznana delija,
Trup junački, pogled djevojački“.
„A vi id'te na polje zeleno,
Pa se skačte skoka junačkoga.
Ako ona bude ženska glava,
Neće moći vama preskočiti“.
Redaše se bosanske spahije,
Dođe reda Šahbegiji mladoj.
Jedno skoči, mal him ne preskoči,
Drugoč šćede pa joj ne dadoše.
I odoše caru pa kazaše:
„Aman, care, aman patišahu,
U vojsci nam neznana delija,
Trup junački, pogled djevojački“.
„A vi id'te na polje zeleno,
Bacajte se kamena s ramena.
Ako ona bude ženska glava,
Neće moći vama prebaciti“.
Redaše se bosanske spahije,
Hitaše se kamena s ramena,
Dođe reda Šahbegiji mladoj.
Jednoč hiti, mal him na prebaci,
Drugoč šćede pa joj ne dadoše.
I odoše caru pa kazaše:
„Aman, care, aman patišahu,
U vojski nam neznana delija,
Trup junački, pogled djevojački“.
„A vi hajte u vruće hamame,
Ako ona bude ženska glava,
Neće smjeti s vama u hamame“.
Grlom viče Šahbegija mlada,
Ona viče slugu Husejina:
„Husejine, moja vjersna slugo,
Kad ja pođem u vruće hamame,
Tipoviknigrlombijelijem:
-Ima l' ovđe Šahbeg Dizdarage?
Vlasi su mu kulu zarobili,
Stara oca s konj'ma prigazili,
Staru majku nadžacima bili“.
Kad je pošla u tople hamame,
Grlom viče sluga Husejine:
„Ima l' ovđe Šahbeg Dizdarage ?
Vlasi su mu kulu zarobili,
Stara oca s konj'ma prikazili,
Staru majku nadžacima bili“.
Povrati se Šahbaz Dizdaraga,
Pa pojaha debela đogata,
Pa se krenu niz široko polje.
Bog ubio ortahovu gran,
Zaklvači je do oraha grana,
Ukide joj kalpak i čelenku,
Prosuše se sitne pletenice.
Gledale je bosanske spahije:
„Vojevala devet godin dana,
Ne bjehosmo kader obljubiti,
Uteče nam glavita djevojka“.
Kol'ko su se oni udarili,
Mor im čoha na koljenu puca.
Izvori:
-Alija Nametak. „Od bešike do motike“, Sarajevo, 1970., str. 100-102.
-PUTOKAZ,Časopis za razvoj,obrazovanje,nauku i kulturu,2013.