U srednjem vijeku u Evropi mnoge životinje su proglašavane đavolskim bićima pa su nemilosrdno ubijane i mučene. Za razliku od toga, rano muslimansko društvo pokazivalo je veliku brigu za prirodni okoliš. Posebna pažnja je poklonjena njezi životinja.

Dužnost svakog muslimana je da bude zaštitinik svih Božijih stvorenja.

Mnogi muslimanski srednjovjekovni naučnici zasluge za opstanak svojih djela pripisuju mačkama jer su spriječile miševe da pojedu papir na kojem je djelo napisano.

Poslanik Muhammed,a.s., je vlastitim primjerom pokazivao kako se treba odnositi prema životinjama. Buharija navodi da je Poslanik,a.s.,lice svoga konja znao obrisati svojim peškirom.

Kada neko dadne samo jedno zrno zobi konju to mu se upisuje u dobro djelo. Pored ovoga, Poslanik, a.s., je govorio da će u Džehennem otići onaj ko namjerno izgladnjuje mačku, a da će grijesi biti oprošteni onome ko napoji žedna psa koji čeka pored bunara.