U posljednje vrijeme naše društvo se susreće sa sve više „modernih trendova“, a „najugroženiji“ su mladi srednjoškolske dobi. Ako analiziramo prosječan život omladinca ili omladinke u dobi od 14 do 17 godina, vrlo lahko se da zaključiti na što se svodi njihov život. Ustajanje u rano jutro, da bi se stiglo na vrijeme u školu, a nakon toga veliki broj njih možemo sresti u nargila barovima ili kladionicama. Navečer, uglavnom petkom i subotom, diskoteke su „krcate“ omladinom koja „uživa“ alkohol uz muziku koja propagira blud, nemoral i nasilje. S pravom možemo postaviti pitanja, koji su to izazovi modernog vremena pred nama i našom omladinom, te kako se mi, a i srednjoškolci, nosimo sa istim? Šta smo kao društvo učinili za dobrobit naše djece? Da li smo se imalo potrudili spriječiti da našoj djeci ne budu uzori oni koji su sa druge strane zakona, te ih ubijediti da oni nisu „cool“?

Da li smo se ikada zapitali, koje su to kolektivne vrijednosti koje naša omladina poznaje? Ili možda jednostavnije pitanje, šta su to kolektivne vrijednosti? Možda bi za neko naredno istraživanje bilo dobro napraviti anketu u kojoj mladi trebaju da definiraju vrijednosti društva. Međutim, ukoliko analiziramo sve ono što se servira srednjoškolcima kroz medije, muziku i slično, vidjet ćemo da su naše vrijednosti jako zalutale. Poroci kao što su nargila i kladionica trenutno „uništavaju“ omladinu. Zabrinjavajuće je da je veliki broj omladine koji možemo sresti na ovim mjestima. Ono što je možda i mnogo više zabrinjavajuće jeste da zaposlenici nargila barova i kladionica dopuštaju maloljetnicima, uprkos zakonu, boravak na ovim mjestima. Dakle, i za odrasle možemo reći da su krivi i saučesnici u protuzakonitom djelovanju.

U bližoj prošlosti kružila je slika iz jedne države kako se uništavaju nargile, uz opravdanje da utiču na neproduktivnost mladih. U osnovi, konstatacija je tačna, jer konzumiranje nargile može trajati satima. Da li možda treba inicirati nešto slično i u Bosni i Hercegovini? Možda ne u takvom obliku, ali sigurno da političari u Bosni i Hercegovini moraju nametnuti dva zakona kada su u pitanju ovi problemi, a s ciljem zaštite naše i njihove djece. Prvi je udaljiti nargila barove i kladionice na najmanje kilometar od svih obrazovnih institucija. Drugi je oporezivanje. Sigurno da prva reakcija, uklanjanje barova i kladionica na veću udaljenost od škola, neće pomoći na dugoročno rješavanje ovog problema, ali zato će oporezivanje sigurno dovesti do veće opreznosti, kada je u pitanju „bacanje novca“ na ove beskorisne stvari. Vlasnici će morati podići cijene radi isplatljivosti, što će nadamo se, udaljiti omladinu od ovih poroka. Još jedna reakcija koja se mora inicirati jesu češće inspekcije u ovakvim objektima.

Izazov našeg društva je da vratimo vrijednosti i smisao istom. Ukoliko dozvolimo da naša omladina dane gubi uz nargilu i kladionice, možemo se zapitati kakva nas budućnost čeka, jer sve što možemo dobiti na kraju jeste skupina lijenih i beskorisnih mladića i djevojaka, kojima su svi krivi za postojeće stanje u društvu, a da ne vide svoju ulogu u tome. Sa socijalnog i psihološkog aspekta omladini je potrebna „akcija“, međutim kako godinama ništa pozitivno ne urade, onda njihovo pasivno djelovanje prelazi u agresivnosti i devijantno ponašanje. Zbog toga nije ni čudo da sve veći broj sukoba srećemo na našim ulicama. Omladinu je potrebno zaposliti pozitivnim stvarima, ponuditi im pozitivni aktivizam i na taj način graditi njih, ali i naše cjelokupno društvo. Djevojkama je potrebno objasniti da „misice“ i razne „realiti zvijezde“ nisu one na koje se treba ugledati, te da takve osobe ne spadaju u sistem naših vrijednosti. Potrebno je postaviti pitanje, šta i koliko nudimo našoj omladini? Ako stavimo „sve na vagu“ uvidjet ćemo da su naša djeca kroz medije „bombardovana“ lažnim vrijednostima. Nedostatak kulture manifestira nezainteresiranost za intelektualno djelovanje. Konzumiranje površnih stvari u našem društvu postaje navika, protiv koje se moramo izboriti. Ovom društvu su poljuljani temelji, koje mi moramo učvrstiti, a potom početi graditi zidove.

Dakle, kladionice, nargila barovi i diskoteke samo su neki od epicentara današnjeg društvenog života mladih, gdje se konzumiraju materijalne i prolazne stvari, koje služe za popunjavanje slobodnog vremena i hranjenja ega. Na takvim mjestima emitiraju se sadržaji veoma sumnjivog kvaliteta, u kojem prednjači muzika, koji u svojoj srži imaju tezu da je takav život ustvari ispravan. Uživanje u takvom ambijentu nagoni mladog čovjeka da mu se konstantno vraća, zbog čega se njegov život počinje odvijati u jednom ustaljenom režimu, po kojem se sve podređuje uživanju poroka. Uz takav ustaljen režim, te multimedijalni sadržaj površnog karaktera, mlada osoba se zadovoljava trenutnim društvenim kriterijem, zbog čega ostavlja jako mali, ili skoro nikakav, prostor intelektualnom napredovanju. To nas sve dovodi do jedne tužne, ali istinite činjenice da je danas aktivan mlad čovjek, željan spoznaje i napredovanja, rijetka pojava. Ali, i takvi, opterećeni mentalitetom mase, često svoj intelektualni potencijal ostvare daleko van granica naše zemlje.

Ko je kriv? Na ovo pitanje mnogi će odgovoriti upirući prstom u pojedince, institucije i slično, ali ustvari krivica je kolektivna. Između ostalih, roditelji koji nemaju dovoljno vremena ili ne žele posvetiti veću pažnju svojoj djeci. Potom, nastavnici u odgojno-obrazovnim institucijama, koji, ne posvećujući dovoljnu pažnju na realnu opasnost od modernih poroka, u suštini je prešutno odobravaju. Takvim pristupom, prije svega mladih, ali i njihovih odgajatelja, naše društvo veoma lahko može izgubiti putokaz u budućnosti, ostavljajući ovu zemlju bez mnogih odgovora na pitanja koji stoje pred njom.

Za Intelektualno.com pišu: Dino Hajdar i Alen Borić