Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hakim bin Hizam, radijallahu anhu, jedan je od uglednika i plemića Kurejša, a islamsko znanje je učio od ashaba Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, iako je Hakim bio skoro pedeset godina stariji od Muaza.

Rečeno mu je: ”Zar da te podučava ovaj dječak?”, a on je odgovorio: ”Oholost je ono što uništava i upropaštava ljude.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je jednog dana među svojim ashabima, pa im je spomenuo oholost, rekavši: “U Džennet neće ući onaj ko bude imao koliko je i trun oholosti.” Neko od prisutnih je rekao: “Allahov Poslaniče, čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori je: “Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)

Sintagma ”betarul-hakk” – ”odbijanje istine”, znači odbijanje i neprihvatanje istine nakon što je postala očigledna i jasna.

Koliko je danas među muslimanima onih koji se prepiru i raspravljaju o krupnim fikhskim (pravnim) pitanjima i mes'elama u vezi bankarstva, kamate ili nasljedstva, a jedva da znaju ispravno uzeti abdest.

I kad takvom izneseš dokaze iz Kur'ana i Sunneta, te stavove islamskih učenjaka, on vam kaže: ”Nisi me ubijedio.” Kao da je on imam Ebu Hanife u pogledu racionalnog rasuđivanja, i imam Šafija u pogledu analogije, i imam Malik u pogledu dokazivanja i argumentiranja, i imam Ahmed u pogledu pretežiranja jednog dokaza i mišljenja nad drugim.

To zapravo nije ništa drugo nego oholost koja čovjeka navodi da se ponaša po principu: Budi različit od drugih, kontriraj im i bit ćeš poznat.

Prenosi se da se između Ibn Hazma i jednog od pravnika Endelusa vodila žustra rasprava o nekom pitanju, pa su se na kraju prisutni razišli s uvjerenjem da je Ibn Hazm bio u pravu i da je pobijedio u raspravi.

Kad se Ibn Hazm vratio kući, sjetio se knjige koju je imao kod sebe, pa ju je uzeo da još jednom pročita odgovor na pitanje oko kojeg se vodila rasprava, i nakon što je pročitao postalo mu je jasno da je istina na strani njegovog oponenta, pa je podvukao to poglavlje u knjizi, a jedan od njegovih učenika je upitao: ”Šta to namjeravaš?”

Ibn Hazm je rekao: ”Namjeravam sutra otići kod njega i reći mu da je on bio u pravu a da sam ja pogriješio.”

Učenik je rekao: ”Zar ćeš to učiniti nakon što si ga pobijedio u raspravi?”

Ibn Hazm je rekao: ”Naravno, da mogu sada otići k njemu, otišao bih.”

Koliko je samo danas oholost prisutna u našim životima i koliko puta dođe do svađe među muslimanima, pa kad se učeni i dobronamjerni umiješaju u raspravu i objasne onome koji je u krivu da je pogriješio, on to dočekuje s ohološću i uzdignute glave.

Drugi opet napada na pravo, imetak ili čast svoga brata i zna da je zulumćar, ali ga oholost sprečava da to prizna i da se izvine. A što se tiče omalovažvanja i potcjenjivanja ljudi, o tome bi, nažalost, mogli danima govoriti.

Mnogi ljudi misle da ih njihove diplome, novac i prestižna pozicija čine velikim i uglednim, te da im zbog toga drugi nisu ni do koljena. Takvi zaboravljaju da je znanje koje čovjeka ne čini poniznim, dodatno neznanje. Zaboravljaju da je Iblis bio učeniji od njih, ali ga je oholost uništila za sva vremena.

Bogatstvo zbog kojeg ne osjećate siromaštvo i stalnu potrebu za Allahom, dodatno je siromaštvo. Karun je bio bogatiji od današnjih bogataša, ali ga je oholost uništila.

Stoga, budi ponizan i skroman, i znaj da se niko nije ponizio u ime Allaha, a da ga Allah nije uzvisio i učinio uglednim.

Piše: Edhem Šerkavi  / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba