Svečana prilika kada se pozivaju gosti na ručak ili večeru obično se zove zijafet (Mevlida Serdarević, Ajnija Omanić, Bošnjačka kultura ponašanja, Svjetlost, Sarajevo, 2000, str.166). Pozivu, tj. zijafetu uvijek je potreban odgovarajući povod pa je to najčešće neka vesela i svečana prigoda, bilo da se radi o svadbi, proslavi zaruka, rođenju dijeteta, iftar, bajramski ručak i slično. Pozvani se uvijek odazovu pozivu, a ako su spriječeni doći, zbog poštovanja prema domaćinu, obično se usmeno opravda zbog nedolaska. U ovakvim prilikama u kuću domaćina dolaze žene iz kruga bliskih prijatelja, komšija i porodice da pomognu oko pripreme i dočeka jer se na trpezu obično iznosi preko deset vrsta jela, pa čak i do četrdest vrsta različitih slanih i slatkih jela.

Još je bezbroj termina i pojmova vezanih za našu tradiciju, običaje i način života naših predaka. Neki su pred navalom proevropskog načina i stila života nepovratno izgubljeni. Neki još uvijek žive  u manjim sredinama, u knjigama, sevdalinkama i na porodičnim fotografijama. Čuvajmo je, našu tradiciju, to je naše bogatstvo, blago i ponos. Ona je neodvojivi dio nas, dio našeg identiteta.

Veoma je fascinantno sa današnjeg stanovišta posmatrati vrlo naprednu kulturu u ponašanju Bošnjaka iz daleke prošlosti. Oduvijek su Bošnjaci znali za red, za običaj, za ponašanje u datim situacijama. Naročito je zanimljiv odnos sa komšilukom kao vrlo bitnim segmentom života. Itekako su se znala pravila ponašanja u kući, u krugu porodice, u javnosti, u društvu. Sve je bilo organizovano do detalja. Na svečanim prilikama znao se  red u odijevanju, u jelima koja se serviraju. Bošnjake odlikuje i još jedna specifičnost, a to je poseban, gotovo svečan odnos prema higijeni, i onoj ličnoj, ali i higijeni doma, dvorišta i zajedničkih javnih prostora. Taj strogi odnos spram higijene proizišao je iz kulta vode, osobenog za islam.

I tako, dok bježimo od samih sebe, stideći se svoje osebujne prošlosti i vrlo napredne tradicije koja je u mnogočemu vrijednija od svega novog što smo postigli razvojem i napretkom, tradicija i kultura ponašanja naših predaka treba da novim generacijama bude uzor i kulturno-duhovna vertikala kojoj će težiti.