Allah dž.š, nas je odlikovao brojnim osobinama koja nemaju druga njegova bića, između ostalog i osobinom govora. Na nama je da tu osobinu čuvamo, njegujemo I razvijamo. Čuvat ćemo i njegovati ukoliko govor koristimo u dobro, pozivanju u dobro I odvraćanju od zla, a razvijati ukoliko svoj govor bogatimo lijepim i korisnim riječima a čuvamo ga od ružnog govora i psovki.

Ne zaboravimo da je lijepa riječ kao lijepo i zdravo drvo od koga svi koristi imaju, a ružna kao drvo sa truhlim korijenom, od nje hajra nema.

Tako da je vjernik dužan kontrolisati svoj govor i biti u njemu odmjeren. Kada Lukman savjetuje  svog sina kaže mu da u hodu bude odmjeren i da stiša svoj glas da se ne dere, zaista je najneprijatniji glas revanje magarca, dakle Allah ne voli one koji su glasni i koji se deru u svome govoru. Ukoliko nismo u mogućnosti govoriti dobro i pozivati na dobro, u našoj lijepoj vjeri najbolje je šutjeti.

Šutnja je jako pohvaljena u islamu, u jednom hadisu Poslanik a.s. kaže: Smilovao se Allah čovjeku koji govori pa se time okoristi ili šuti pa se spasi. Govor kojim se čovjek okoristi je dobar govor za koji će dobiti nagradu na budućem svijetu ili postavljeno pitanje, na koje dobije odgovor i okoristi se tim odgovorom. A šutnja kaže Božiji Poslanik a.s., jespas za vjernika.

Mi često mislimo ako prešutimo na neke stvari, ukoliko ne iskažemo naše mišljenje ili ne ponudimo nešto drugačije da smo tim činom poniženi, da gubimo na važnosti i poštovanju u društvu. To uopšte ne mora biti slučaj jer Poslanik nas uči da je u šutnji spas, trenutno možda ne, ali dugoročno je šutnja bolja za čovjeka.

Težinu koju šutnja nosi sa sobom najbolje ćemo vidjeti u hadisu gdje Poslanik izričito u svosjtvu naredbe kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti“ Poslanik je u ovom hadisu postavio djelo na ili jedno ili drugo, shodno tome kada se u džamiji uči Kur’an nema boljeg govora od toga, tako je prema hadisu Poslanika a.s., farz šutjeti. Ukoliko se spominje Allahovo ime – nema prečeg od toga, to treba ponavljati, jer je Poslanik kazao „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti“.

Poslanik je jedne prilike savjetovao ashaba Ebu Zerra: ‘O Ebu Zerre, hoćeš li da te uputim na dvije odlike koje su najlakše za pleća a najteže za mizan (terazija na Sudnjem danu) od svih drugih?’ – dakle, nije ti potreban veliki trud, umor ili napor. -Ebu Zerr veli: – Rekoh: ‘Svakako Allahov poslaniče’. On reče: ‘Dugotrajna šutnja, i lijep ahlak (moral), jer tako mi Onoga u čijoj je Ruci moja duša, niko od stvorenja neće napraviti neko dobro slično tome.

Stoga budimo od onih koji će naređivati dobro a odvraćati od zla svojim jezicima, ili u protivnom šutimo. Spominjimo Allaha mnogo ili šutimo. Jer većina onoga što kažemo bit će protiv nas na Sudnjem danu. Često smatramo nešto sitnicom, a mnogo takvih sitnica nam može biti teret koji nećemo moći ponijeti.

Molim Allaha dž.š., da budemo od onih koji će se ukrasiti lijepim ponašanjem i dugotrajnom šutnjom kako nas je savjetovao Poslanik a.s.