Jednog dana, otac Hasan je sjedio sa svojom djecom, Ahmedom, Seidom i Halidom, i želio je da ih nauči novoj korisnoj lekciji za njih, pa je otac donio djeci tri jajeta i zamolio ih da ih uzmu i sakriju na mjesto gdje ih niko nikada ne bi vidio.

Zaista, svako dijete je počelo tražiti mjesto da ih sakrije od svih, pa je Ahmed otišao u svoju spavaću sobu, zatvorio vrata te stavio jaje u svoj ormar a da to niko nije primjetio, dok se Seid popeo na krov kuće i sakrio ga na malo mjesto gde niko nije mogao da uđe, te se svako od njih vratio svom ocu, rekavši da su izvršili zadatak koji su imali. Naravno otac ih je zamolio da to urade.

Što se tiče Halida, on se nije vratio dok nije bilo kasno i otac se zabrinuo za njega. Nakon što je prošlo nekoliko sati, Halid je ušao u kuću sa jajetom a otac ga je upitao zašto jaje nije sakrio na mjesto gdje ga niko nebi mogao vidjeti. Halid je odgovorio: Kad god odem na neko mjesto, otkrijem da me Bog tamo vidi i čuje.
Otac se obradovao sinovljevom odgovoru i rekao mu: „U pravu si, Halide, Bog nas svuda vidi i čuje, i ništa mu nije skriveno.

Pouka priče: Naučite se bojati Svemogućeg Boga u svako vrijeme i na svakom mjestu, jer Bog nas može čuti i vidjeti na svakom mjestu i vremenu, i ništa od naših poslova nije skriveno od Njega.