Hasan Zahirović je glumac, teatrolog i prevodilac porijeklom iz Brčkog sa adresom u Pragu, te vrsni poznavalac djela Karela Čapeka.
Hasan Zahirović je magistrirao teatrologiju na Filozofskom fakultetu Masarikovog univerziteta u Brnu, a svoj doktorski studij ove godine završava na čuvenoj Akademiji dramskih umjetnosti (DAMU) u Pragu. Prevodi uglavnom češka i slovačka književna djela na bosanski jezik, kao i djela s prostora bivše Jugoslavije na češki jezik. Predaje na odsjeku za Kulturnu dramaturgiju na Šleskom univerzitetu u Opavi, gdje je i šef odsjeka.
Zahirović je odrastao u velikoj porodici, a tokom rata se iz Rašljana kod Brčkog zaputio prema Zenici na studij, gdje je upisao Islamsku pedagošku akademiju, za koju kaže kako je bila njegova prijestolnica znanja, gdje se zaljubio u istraživačko izučavanje.
"Zenica je bila moje svjetlo. To se isto desilo u Brnu u Češkoj, kad sam došao iz Bosne. Često sam Brnu govorio Zenica i obrnuto. Znam da se moji Brčaci ljute kad neko za mene kaže Zeničanin, ali dom je tamo gdje se osjećate kao kod kuće. A ja sam u Zenici do danas kao doma", govori Zahirović.
Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu stiče zvanje pedagoga, a ubrzo nakon toga na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru diplomira i glumu na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. Od 2000. godine je profesionalni glumac, najprije na sceni BNP-a u Zenici. Od tada do danas igrao je na scenama u nekoliko država na različitim jezicima.
Zahirović u Češku Republiku na postdiplomski studij odlazi kao stipendista Vlade Češke, a kao razlog navodi to što su Česi "svoji, posebni, i možda se najviše razlikuju po mentalitetu od sve slavenske braće".
"U Češkoj se umjetnički rad mnogo poštuje, svako je 'gospodin pisac', 'gospodin glumac'... Česi su nadasve jedna velika kulturna nacija. U Pragu imaju više pozorišta nego zajedno u svim evropskim gradovima. Ne pretjerujem. Stranci koji govore češki i rade uz češki su veoma cijenjeni. Ja nisam jedini. Mnogi me smatraju za najvećeg poznavaoca djela i života braće Čapek, mada ja znam i veće. Ja sam za njih egzotičan, zato sam i dobrodošao u mnogim projektima. Češka Wikipedia mi je dodijelila i WIKI cvijet za čapekovske djelatnosti, štagod to bilo, mnogo sam se obradovao takvoj nagradi. Svakodnevno dobijam poštu zahvale što prevodim njihova djela, što pišem o njihovim umjetnicima. Ne samo da svaka češka biblioteka ima prevode naših dramskih autora, nego su uvrstili u pretraživače i pojmove 'bosanska književnost' i 'bosanska drama", navodi Zahirović.
Zahirović
često posjećuje Bosnu i Hercegovinu i prati kulturnu scenu. Sarađuje s Almirom
Bašovićem, za kojeg kaže kako je "nedocijenjen autor od naših pozorišnih
radnika", objavljuje prijevode u časopisu za književnost i kulturu
"Riječ iz Brčkog".
"Kada je u pitanju odlazak, nisam otišao što nisam imao posla i novca. Mislim da sam izvanredno zarađivao u našoj sredini. Ali, nisam bio sretan. Toliko godina poslije rata, a kao da sam morao da učim kako da još više ratujem i borim se sa situacijom u zemlji, koja je nažalost očajna. Nije sve ni do političara. Oni nisu imali od koga da uče. Pripadam izgubljenoj generaciji i u svojoj tridesetoj sam shvatio da moram ugrabiti posljednji voz za postdiplomske studije. Bilo mi je muka od plaćanja na našim fakultetima. Da sam znao da će meni neko još i plaćati zato što studiram, davno bih aplicirao i išao da studiram vani. Znam da je ovo veoma nezgodno i osjetljivo što ću reći, ali vjerujte mi, Bosna se puno više voli i više čovjek za nju radi kada je malo sklonjen. Zar može čovjek pobjeći od svoje zemlje?! Ja Bosni i Hercegovini nisam nikada bio bliži nego sad i veoma sam ponosan na svoje korijenje. Samo, nažalost, nisam spreman da sjedim u njoj i čekam još pedeset godina da bude bolje", iskren je Zahirović.
Hasan Zahirović je u Češkoj aktivni "čapekolog", tj. neko ko se aktivno bavi životom i djelom Karela Čapeka. Priprema i organizuje predavanja, javna čitanja, "čapekovske besjede" u Gradskoj biblioteci, te surađuje sa pozorištima koja djela braće Čapek žele postaviti na svoju scenu. Također, na fakultetu djelo i život braće Čapek "provlači" u okviru nekoliko predmeta.
Još uvijek je u njegovoj vili koju je grad kupio prije dvije godine i gdje planiraju otvoriti muzej, a njegov je zadatak da popisuje i ocjenjuje pismenu ostavštinu autora, koju će jedan dio ove godine Ministarstvo kulture Češke proglasiti za narodni spomenik.
"Kad je u pitanju daljnje prevođenje djela Karela i Josefa Čapeka, Karahasan me je pitao zašto ne prevedem Karelove pripovijetke. I one će doći na red, ima ih puno. Bilo je nekada i njih na našim prostorima, posebno onih detektivskih. Mene privlače njegovi feljtoni, kojih je nemali dio, ipak je cijeli život radio kao novinar. A maštam o prevodu njegovog romana "Običejni čovjek" koji smatram vrhuncem Čapekovog djela", zaključuje Zahirović.