Predivan i sunčan dan je danas(30.05.2015) poslužio mektebsku djecu džemata Gornji Rahić na jednonevnoj ekskurziji Tešnju. Mali,lijep i prijemčiv bosanski gradić je ispunio svojim očekivanjem i sadržajem posjetioce naših učenika. Džemat Gornji Rahić je u ovoj godini planirao realizovati besplatnu ekskurziju i izlet za mektebsku djecu,realizacija je počela sa starijom djecom uzrasta od četvrtog do devetog razreda gdje je u ovogodišnjoj ponudi bio grad Tešanj. Djeca su imala priliku posjetiti nekoliko značajnih lokacija u ovom pitomom gradu gdje su zaslužni za uspješnu realizaciju naši domaćini iz Tešnja, prof.Solo Hasan, hadži Orlović Rašid i Alić Miralem u ulozi turističkog vodiča u obilasku značajnih kulturnih spomenika iz historije ovog grada i BiH.

Čim smo došli u grad odmah smo posjetili objekat Gazi Ferhad-begove medrese gdje je ujedno smješten Medžlis Islamske zajednice Tešanj. Ugostio nas je Rašid Orlović tehnički sekretar medžlisa Tešanj koji nam je iznio značajne podatke o ovom veleljepnom i predivnom objektu u bosanskom stilu.

Objekat Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju dao je sagraditi i uvakufiti 1559. godine, veliki vakif i začetnik urbanog razvoja grada Tešnja Gazi Ferhad-beg, sin Iskender-bega. Objekat je u više navrata temeljito rekonstruisan i u toku svog postojanja korišten je u različite svrhe.

Imajući u vidu dotrajalost objekta Gazi Ferhad-begove medrese, te priliku da se njegovom nadogradnjom stvore uvjeti za konačnim rješenjem pitanja trajnog sjedišta Medžlisa Islamske zajednice Tešanj, Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Tešanj je 1996. godine, pokrenuo inicijativu za njegovom temeljitom rekonstrukcijom i nadogradnjom na čemu je i uspio u svom nijetu te su radovi na ovom objektu završeni prošle godine, a svečano otvorenje je upriličeno 23.05.2014. godine. Rašid nas je toplo ugostio i proveo kroz cijeli objekat upoznajući učenike sa njegovim sadržajem i tehičkim pomagalima koji su ugrađeni u ovu izvanrednu zgradu koja sada krasi Tešanj.

Nakon obilaska objekta Gazi Ferhad-begove medrese učenici su odsjeli u obližnjem restoranu „Kahva“ gdje su doručkovali i malo se odmorili da bi nakon toga posjetili Gazi Ferhad-begovu, Čaršijsku ili Sukija džamiju koju je uvakufio poznati tešanjski vakif iz XVI stoljeća gazi Ferhad-beg, sin osmanskog dužnosnika i sestre sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Gazi Ferhad-begova džamija je tokom svoje duge historije više puta stradala, a pohodom Eugena Savojskog 1697.godine bila je i spaljena. Džamija pripada tipu džamija sa unutrašnjom drvenom kupolom, sa otvorenim spoljnim trijemom i prislonjenom kamenom munarom.

Uz džamiju je izgrađena i munara, visine 27 metara. Ulaz u munaru se nalazi u objektu džamije. U haremu džamije nalazi se mezarje sa dvadesetak nišana. Najstariji nišan je Gazi Ferhad-begov.

Nakon obilaska Čaršijske džamije posjetili smo Staru tvrđavu zvanu Gradina koja se nalazi u obližnjoj uzvisini i dominira starim tešanjskim gradom. Kroz puteve i zidine ove tvrđave naš domaćin Miralem Alić nas je upoznao sa njenim značajnim datumima i historijom. Stari grad Tešanj ili Gradina izgrađen je na uzvišenju u kotlini, uz rijeku Tešanjku, na strmoj i jednim dijelom odsječenoj litici brijega, teško pristupačan sa tri strane. Po tipu svoje namjene pripada skupini većih, utvrđenih gradova na uzvišenju.

 

Utvrđeno naselje iz srednjovjekovnog perioda je podignuto na vrhu stjenovitog brijega. Tu je sagrađena poligonalna kula i ograđeno dvorište. Dvorište je imalo oblik nepravilnog polukruga, sa radijusom od nekih 26 metara. Na sjeveroistočnoj strani dvorišta izgrađena je dvanaesterougaona kula za koju se pretpostavlja da je bila visoka od 15 do 20 metara i da je imala prizemlje i tri sprata. Ova kula je bila glavna odbrana srednjovjekovnog grada. Između ove kule i današnje krnje kule, izgrađen je u perimetralnom zidu dvorišta jedan mali bastion za koji se smatra da je bio kula. U dvorištu su nekada bile sagrađene drvene zgrade za stanovanje i jedan bunar koji je danas zatrpan. Zatrpali su ga Nijemci u II svjetskom ratu, nakon što su ga detaljno pretražili. U blizini dvanaesterougaone kule izgrađena je manja, isturena sedmerougaona kula. Tako je izgledao prvobitni tešanjski grad srednjeg vijeka, koji će svoj izgled promijeniti početkom XV stoljeća i prerasti iz srednjovjekovnog dvora u tvrđavu. Potom su po samom rubu uzvišenja izgrađeni zidovi kojima je zatvoren kompletan odbrambeni sistem. Što se tiče tehnike zidanja srednjovjekovnog tešanjskog grada, korištena je kamena oplata u koju se sipala kaša od lomljenog kamena i krečnog maltera.

Osmanlije su zauzevši grad najvjerovatnije 1520.godine naišli na spaljen grad i porušene kule. Krajem XVII stoljeća Osmanlije su popravili grad. Tada su tešanjskom gradu dodali jedan novi dio, odnosno donji dio grada.

Jačinu grada odlikuje renoviran gornji dio grada, adaptiran na savremeni način borbe, i donji dio grada iz osmanskog perioda koji je svojim sistemom dopunio snagu tvrđave.

Donji dio grada se počeo graditi za vrijeme sultana Mustafe II (1695.-1703.). U donjem dijelu grada Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu kulu. Kula je imala prizemlje i dva sprata. Na prvom spratu je bila veća prostorija za stanovanje a na drugom spratu stan za dizdara. Istočno od Dizdareve kule, Osmanlije su sagradili tabiju. Kroz sredinu te tabije bio je prokopan tunel, a desno i lijevo od njega kazamati.

Time je Gradina dobila svoju konačnu fizionomiju čime je predstavljala jednu od najsnažnijih utvrda bosanskog ejaleta. Nadogradnja starog grada koje su izvršili Osmanlije, kao i izgradnja donjeg grada predstavlja treću (osmansku) graditeljsku fazu. Vojna posada napustila je stari grad Tešanj 1840.godine.

 

Ispod starog grada Tešnja sagrađena je sahat kula. Najvjerovatnije je izgrađena početkom XVIII stoljeća. Osnovica sahat kule je kvadrat sa stranicom od 3,2 m, a visina sahat kule je oko 18 metara. Dimenzije ulaza sahat kule u Tešnju iznose 77x170 cm, što je ujedno i najveći ulaz u sahat kulu na prostoru Bosne i Hercegovine. Stari sahat su odnijeli Nijemci u II svjetskom ratu. Godine 1890.godine na sahat kuli je ugrađen moderni sahat iz Beča, poklon Fehim bega Smailbegovića. Ova sahat kula je i danas u funkciji prema riječima Alića i spada među četiri sahat kule u BiH koje su takoreć i dalje žive, i žive svoj život pokazujući stanovnicima kao i posjetiocima ovog mjesta trenutno vrijeme.

 

Nakon povratka sa stare tvrđave te malo predaha ispred restorana „Kahva“ posjetili smo Eminagića konak koji je najstariji i najljepši objekat porodičnog graditeljskog naslijeđa u Tešnju. Na prvom geodetskom snimanju Tešnja 1882. godine ucrtan je i ovaj objekat. Pretpostavlja se da je sagrađen prije 1860. godine. Pripadao je porodici Eminagića, bogatih veleposjednika i trgovaca. Eminagići su u kući živjeli do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga, kuća je potpuno oronula.

U takvom devastiranom stanju, objekat Eminagića konaka je otkupila općina Tešanj i pokrenula inicijativu za njegovom obnovom. Konak se sastoji od magaze, prizemlja i sprata.

Prizemlje Eminagića konaka ima ukupno sedam prostorija i to: hajat, mutvak,magaza prizemlja, sjeverozapadna soba, jugozapadna soba, južna mala soba i jugoistočna soba. Uz istočni zid je dograđen aneks sa ćenifom. Svaka prostorija u objektu Eminagića konaka je imala svoju namjenu. Neke prostorije su bile oličenje komfora i bogatstva specifične za tadašnje begovske porodice i kulturu življenja.

Sprat Eminagića kuće se sastoji od divanhane, tri sobe u južnom dijelu sprata, abdestluka koji je dograđen uz istočni zid objekta, te dvije sobe i malog dimaluka na sjevernoj strani objekta.

Nakon razgledanja i posjete Eminagića konaka te kratkog odmora uputili smo se u obilzak mezara poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića. U toku prolaska gradom Alić nas je usput upoznao o izgradnji Doma kulture u Tešnju njegovom vakifu koji je darovao čak osam kilograma zlata za izgradnju ovog društvenog objekta a sve iz svojih vlastitih prihoda i zarade od šivenja odjeće jer je bio krojač. Prošli smo pored Dibekhane džamije „Tabačke džamije“ ukratko nas je upoznao o njenom nastanku, Dibekhana  potiče od izraza Debaghane-ceh, proizvodnje kože. Džamija se zove Tabačka po zanatliji tabaku koji je iz Turske došao u grad Tešanj. Džamija je i poznata i pod nazivom Riječka džamija, zbog blizine rijeke Tešanjke koja protiče neposredno pored džamije. U tri navrata džamija je obnavljana i to 1967., 1999. i 2007. godine. Tokom agresije 1992-1995. godine džamija je pretrpjela oštećenja na fasadi, krovu, mahfilu i stolariji. Džamija je potpuno obnovljena 1997. godine, rekonstruisana je 2007. godine.

Nedaleko odatle se nalazi zgrada Šareni mekteb gdje se danas odvija mektebska nastava medžlisa Tešanj u gradu..

Isto tako tu je obnovljena Musalla. To je slobodan otvoren prostor na kome se nekad obavljala džuma-namaz.Vrijeme njene gradnje nije poznato ali se zna da je bila u funkciji do početka Drugog svjetskog rata.Mihrab i mimber Musalle građeni su od kamena i dobro su sačuvani.

Većina musalla u Bosni i Hercegovini prestala je postojati u vrijeme austro-ugarske uprave.

 

Dolazimo do mezara Muse Ćazima Ćatića značajnog bosanskohercegovačkog pjesnika obilazimo ga i naravno najvažnije detalje o njemu smo mogli čuti od našeg vodiča Miralema. Djeca su postavljala pitanja koja su ih interesovala.

Inače Musa Ćazim Ćatić je rođen u Odžaku, 12.marta 1878.godine, gdje je stekao osnovno obrazovanje i završio mekteb, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u Tešanj. U Tešnju, gradu iz kojeg će povremeno odlaziti, ali u kojeg će se stalno vraćati, uči brijački zanat i upisuje se u medresu te uči kod tešanjskog muftije Mesuda ef. Smailbegovića turski i arapski jezik. Poslije će ovladati i persijskim jezikom. Radi sticanja dalje naobrazbe otići će 1898. godine u Istanbul gdje će završiti četiri razreda gimnazije, ali se zbog imovinskih neprilika vraća u Sarajevo i tu upisuje šerijatsku sudačku školu.

Zbog boemskog života biva isključen iz internata, preuzima uredništvo "Behara", a potom odlazi u Zagreb gdje upisuje pravni fakultet. U Zagrebu će upoznati Ujevića i Matoša, koji su uz Ilića imali najveći književni utjecaj na njegovo pjesničko stvaralaštvo.

Godine 1912. pokrenut je u Mostaru beletristički časopis "Biser", koji uređuje Musa Ćazim Ćatić, a 1914.godine, u izdanju knjižare Bekira Kalajdžića, bit će izdana Ćatićeva zbirka pjesama, nastalih u periodu 1900.-1908., jedina koja je objavljena za njegova života. Umire u Tešnju 06.aprila 1915.godine. Sahranjen je uz skromnu dženazu 07.aprila 1915.godine na mjesnom greblju Obješenica.

Sa obilaskom mezara Muse Ćazima Ćatića završavamo posjetu gradu Tešnju stim što nismo uspjeli iako smo nijetili obići izvorište Kiseljak, ali zbog lošeg puta nakon obilnih kiša autobus nije mogao tamo ići pa smo odustali.

Krećemo nazad kući sa nijetom da obiđemo u povratku etno selo i jezero „Jelen“ u Jelahu. Iznenađeni smo urednošću jezera i prostora oko njega,djeca su razgledala životinje u ograđenom prostoru, zabavljali se na klackalicama i nakon obilaska sadržaja krećemo kući. U toku cijelog puta kako u odlasku tako i u povrtaku nije bilo značajnih problema,djeca su zadovoljna viđenim i doživljenim prizorima kao i određenim saznanjima o ovom pitomom malom ali urednom i čistom gradiću. Zato preporučujemo drugima koji nisu tu bili da odu i da se uvjere u naše riječi i naša sasvim potpuna ispunjena očekivanja sa ovogodišnje ekskurzije džemata Gornji Rahić. Vođa puta je bio predsjednik džemata Hamid Hasikić. I na kraju još jedna zahvala našim domaćinima prof. Hasanu Soli, Rašidu Orloviću i vodiču Miralemu Aliću.

 dzematrahic.ba