Radnici koji su radili na poslovima rekonstrukcije krova doma kulture Maoča ispod crijepa pronašli su jednu zanimljivu i neobičnu pticu. Svojim izgledom, sivom bojom perja, bijelim čelom i kljunom, rasponom mrežice na prstima sve je upućivalo da se radi o vrsti plovke. Ali koje? E, to je već bila zagonetka za obične posmatrače pa čak i za maočke lovce.

Riječ je o mladoj ptici iz porodice vodene koke, rod crne liske koja zbog razvoja ima smeđu a ne crnu boju pa otuda i nepoznanica za zbunjene prolaznike.

Crna liska rasprostranjena je po čitavom svijetu. U Africi živi afrička crna liska, u Južnoj Americi (Boliviji i Čileu) živi rogata koja se gnijezdi se na glacijalnim jezerima Anda iznad 3.500 metara nadmorske visine a u Peruu, takođe na andskim glacijalnim jezerima, gnijezdi se najveća živa crna liska.

Naša crna liska živi u Evropi, Aziji i sjevernoj Africi.

Prema naučnoj klasifikaciji, liska spada u red ždralovki, porodicu vodene koke, rod liske i vrstu liska crna (Fulica atra Linne). S lovnog aspekta spada u sitnu divljač, koja je zaštićena lovostajem, a lovi se od septembra do februara. Za vrijeme jesenje seobe sa sjevera ka nama dolaze velika jata. Jesenja seoba počinje u septembru i oktobru, a u martu i aprilu se vraćaju na sjever.

Liska kao stanarica u našim krajevima nije previše brojna. U Bosni i Hercegovini najviše se nalazi u okviru parka prirode Hutovo blato.

Liska je dugačka oko 38 cm sa rasponom krila oko 75 cm. Noge su joj duge kao i u drugih vodenih koka, tako da joj u letu štrče iz repa. Boja nogu je maslinasto-zelena, a takve boje su režnjevi na prstima. Mužjak je krupniji od ženke.

Liska na nogama ima režnjeve, tj. sa svake strane prsta ima dosta čvrstu rožnatu opnu koja je gipka i dok pliva opna se pri kretanju naprijed povija, a pri kretanju unazad ukoči, slično kao peraja na nogama pataka ronilaca.

Boja perja cijele ptice je crna, osim štita na čelu i kljunu koji su upadljivo bijeli.
Liska se nespretno kreće po kopnu, a pri brzom hodanju odnosno trčanju dodatno maše krilima. Leti slabije od patke.

Stanište su joj vodene površine obrasle šašem i drugim rastinjem. Izbjegava plitke vode, a naseljava i vještačka jezera ako su njihove obale obrasle rastinjem. Nastanjuje nizinske vode, ali i planinska jezera. Hrani se hranom biljnog, ali i životinjskog porijekla. Jede biljke i životinje (račiće, mekušce, crve, ribe, riblju ikru).

Žive u jatima, u kojima zimi, na velikim vodenim površinama, može biti i više stotina primjeraka. Žive u prosjeku dvije do tri godine. Najstarija prstenovana liska bila je stara 18 godina.

Parovi liski stvaraju se zimi ili početkom proljeća. Oni katkad mogu biti čvrsti, tako da zajedno odgoje nekoliko naraštaja mladih. Parovi zajedno grade gnijezdo u koje ženka snese šest do 10 jaja. Jaja su svijetlosmeđe boje, s rijetkim tamnim ili smeđim pjegama.

Na jajima leže naizmjenično ženka i mužjak. U jednoj godini imaju do dva leženja. Nakon 21 dana leženja na jajima, počinje valjanje mladih. Jedan dio mladih odgaja mužjak, a drugi dio ženka. Mužjak radi odgoja svog dijela mladih pravi još jedno gnijezdo, a ženka svoj dio mladih zadržava u glavnom gnijezdu. Mladi su odmah po valjenju sposobni sami tražiti hranu. Samostalni su sa 50 do 60 dana. Kako drugo leglo često ženka izvede prije nego što se mladi iz prvog legla osamostale, mužjak preuzima brigu o uzdizanju cijelog legla.

Kad se mladi osamostale, oni se udružuju u jata i u njima provode jesen i dio zime, sve do vremena kad počinju novo sparivanje mužjaka i ženki.

Crna liska iz naše priče se uspiješno oporavila jeduć hranu, komadiće hljeba, koje su joj radnici sa radilišta dali i nakon dva dana odletjela, ali ostaje pitanje jeli se vratila u toplije krajeve ili će zimu prezimiti u jatu na nekoj od naših rijeka.

Vidjet ćemo na proljeće kada snijeg okopni ili možda ponovo na jesen.

P.S. Nije lovačka priča nego je prava slika ptice pokraj doma kulture u Maoči !  

Salim Bašić

Zanimljivosti maoca.ba / rahic.ba