Danas  kad pogledamo naša mjesta i sela, koja nisu mnogima  omogućila poboljšanje života i nisu dala čvrstu podlogu za daljnji razvoj kultnurnog i ekonomsikog života kao i prosperiteta,i kada imamo dosta odlazaka iz svog mjesta negdje u “inostranstvo”gdje očekuju prosperitet, vrijedi malo porazmislit o našem trenutnom stanju. Za naš kraj koji odavno egzistira na nekakvoj mizernoj trgovini gdje svak želi iz lahka nešto ušićarit bez znoja i napora smo dovedeni na rub ponora da ovisimo o svemu što se uvozi u našu zemlju pa čak i mlijeko iz Afrike!?

Nedavno sam imao jedan dobar primjer sa sirom gdje mi je nedostajao jedan kilogram za pitu od sira ili kako to mi ovdje kažemo sirnica i vjerujte domaćeg sira nisam mogao taj dan naći nigdje u našem mjestu.

Zašto nam je to tako,je li to mi nemamo zemlju,nemamo pašnjake i njive,jesmo li se to mi posebno pograđanili te nećemo da držimo ništa što je nekad bilo normalno  od čega se živjelo i zdravo bilo. Na prste možemo nabrojati koliko Rahić ima grla goveda. Nismo ni svjesni da ono što kupujemo i jedemo iz uvoza pola ne sadrži ni kvaliteta ni higijene uzgajano uz neke druge uslove i okolinu te nam često kontaminirane budu osnovne namjernice,a mi svojim novcem se trujemo i plaćamo.

Također klasičan primjer danas kod nas kada je u pitanju mlijeko jedna od osnovnih namjernica svakog domaćinstva u prodavnici imate jedan litar koji košta 1,60 KM,a imate 1 litar ili čak 1,5 litar domaćeg mlijeka za 1KM sa svim sastojcima koje treba ova  namjernica da ima kod sebe za razliku od kupovnog iz kojeg je iscijeđeno takoreć sve što se moglo iscijediti i nama prodaju obojenu vodu koju mi pijemo i dajemo svojoj djeci. Gdje smo mi tu sad sa zdravom ishranom koja je neophodna našem tijelu. Dakle zapostavili smo mnogo aspekata poljoprivrede kod nas kao i ishrane neophodne za svakog čovjeka ako imalo mislimo o sebi i svom zdravlju.

autor:Hasikić H./dzematrahic.ba/