Referendum i opstrukcije brčanskog SDS-a
U februaru 1992. godine na području brčanske opštine uveliko su vršene pripreme za referendum na kojem će se građani izjasniti da li su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Odgovorni u Skupštini općine izjavljuju da pripreme teku uspješno te da će se 13. februara održati sjednica na kojoj će biti razriješena dosadašnja i biti imenovana nova komisija od sedam članova, od kojih će svaki imati i svog zamjenika.Povodom referenduma Predsjedništvo Općinskog odbora SDP-a Brčko građanima se obratilo saopćenjem u kojem se, između ostalog, kaže:
- Općinski odbor SDP-a od samog početka ideje o referendumu u Bosni i Hercegovini nedvosmisleno i isključivo se zalagao za referndum građana kao nosioca individualnog i kolektivnog suvereniteta zajedničke nam Bosne i Hercegovine. Formulacija referendumskog pitanja, onako kako ga je prihvatila Skupština BiH, u mnogim elementima je nedostatna i konfuzna, pa će se SDP svesrdno založiti da se ono u vremenu do referenduma modifikuje, te da se preciznije definiše suverenost i nedjeljivost Bosne i Hercegovine, ali i njen odnos i ravnopravan položaj naspram Srbije i Hrvatske. Založićemo se da uz referendumsko pitanje ide i pitanje: Da li ste za nove izbore?
Na ovo pitanje Brčaci su odmah dobili odgovor. Oko ponoći jaka eksplozija razbudila je mnoge Brčake. Sutradan se saznaje da je na Katoličku crkvu bačena eksplozivna naprava od koje je oštećena fasada i porazbijana većina prozora. Odmah je provedena istraga, ali, kao i do sada, počinitelj nije pronađen, iako su i mala djeca u Brčkom znala da su počinitelji "gosti" brčanskog Garnizona JNA.
Sav život u Brčkom odvija se po danu. Noću se ljudi sklanjaju u kuće i zaključavaju. U zraku se osjeća neka napetost od koje se čovjeku koža ježi, teško diše i san ne dolazi na oči. Sva ova događanja Brčaci prate sa zebnjom.
Održavaju se brojni skupovi i mitinzi na kojima se propagira mir, suživot... U centru grada, kod brčanske fontane, Brčak Vedad Ljubuškić karanfile koje je kupio dijeli prolaznicima poručujući:
- Molim vas, uzmite cvijet, a ne pušku!
Datum održavanja referenduma, odnosno izjašnjavanja građana o statusu Bosne i Hercegovine, približava se. Pripreme ne teku prema utvrđenom planu. U mnogim općinama SDS na sve moguće načine želi spriječiti izlazak naroda na referendum, pa stoga nisu ni imenovane neke gradske izborne komisije. Vlada Bosne i Hercegovine i Republička izborna komisija u općine same su imenovale cijelu izbornu komisiju, u 26 općina nadležni organi odbili su predati pečate izbornim komisijama, pa je stoga Republička izborna komisija izradila za njih veliki i mali pečat sa tekstom "Republička izborna komisija - Sarajevo - Referendum '92".
U 18 općina nadležni organi uprave odbili su izradu izvoda iz općeg biračkog spiska ili su izbornim komisijama dostavljeni samo izvodi za pripadnike bošnjačkog i hrvatskog naroda. U općinama gdje su dostavljači bili srpske nacionalnosti primijećeno je da građani nisu dobijali obavještenja o mjestu i načinu glasanja na referendumu, pa su općinski organi morali organizirati blagovremeno dostavljanje putem službenih dostavljača.
Republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine pobudio je veliko interesovanje naše i svjetske javnosti. Predsjedniku Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću, predsjedniku Vlade Bosne i Hercegovine Juri Pelivanu i drugim najvišim državnim i političkim dužnosnicima Bosne i Hercegovine upućena su pisma i telegrami podrške na opredjeljenju za ovaj demokratski način utvrđivanja statusa naše republike.
A do 20 sati 28. februara 1992. godine u Međunarodnom press centru u Sarajevu akreditovano je ukupno 484 domaća i strana novinara, fotoreportera i TV snimatelja, od toga je više od 160 iz inozemstva. U Sarajevo je stiglo i 60 međunarodnih promatrača iz 12 zemalja i Evropskog parlamenta.
Promatrači su došli iz SAD, Austrije, Njemačke, Švicarske, Francuske, Norveške, Turske, Bugarske, Čehoslovačke, Hrvatske... Oni će biti raspoređeni na pet punktova u Republici, u regionima Mostar-Široki Brijeg, Tuzla-Brčko, Višegrad, Banja Luka i Sarajevo.
U svim općinama, izuzev Drvara i Bosanskog Grahova, u subotu 29. februara i nedjelju, 1. marta 1992. godine otvoreno je više od pet hiljada glasačkih mjesta. Prema zakonskim odredbama za uspješnost referenduma neophodno je da se najmanje 50 odsto plus jedan glas, od ukupnog broja Brčko pred referendum: Za našu BiH upisanih u glasački spisak, izjasni za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine -Bošnjaka, Hrvata i Srba i drugih naroda koji u njoj žive.
Stanovnici brčanske općine, kao i svih 105 općina Bosne i Hercegovine, izjasnili su se za izdvajanje iz Jugoslavije. Svoj glas za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu dalo je 76,80 posto žitelja brčanske općine svih nacionalnosti. Kasnije će brčanski SDS tvrditi kako Srbi nisu izašli na referendum.
A izlazili su. Ja i moji susjedi srpske nacionalnosti, istina ne svi,glasali smo u Mjesnoj zajednici Kolobara. Bila je to njihova želja, a ne želja SDS-a. Ali bilo je i drugačijih primjera, kao onaj u Mjesnoj zajednici Grčica, gdje su tamošnji ekstremniji i ratoborniji žitelji srpske nacionalnosti demolirali prostorije i zabranili rad komisiji za sprovođenje referenduma iz bojazni da građani ove mjesne zajednice ne bi dali svoj glas za neovisnost i suverenitet Republike.
Trećeg marta 1992. godine objavljeni su i prvi zvanični rezultati o održanom referendumu o suverenitetu i nezavisnosti Bosne i Hercegovine koji se odnose na područje brčanske općine. Kako je istakao Smail Ribić, sekretar Izborne komisije, ukupan broj upisanih glasača je 64.617 građana brčanske općine. Od tog broja 1.451 lice je u inozemstvu na privremenom radu koji nisu izašli na glasanje. Prema tome, glasačko tijelo za ovaj referendum brojalo je 63.166 glasača, od toga broja na referendum je izašlo 48.790 glasača ili 77,24 odsto, jer na glasanje nije izašao jedan broj brčanskih Srba.
Izjašnjavanje na jednom od glasačkih mjesta
Od toga broja "ZA" je glasalo 48.515 ili 76,80 odsto, protiv je glasalo 198 glasača, a 77 listića je bilo nevažećih.
Na osnovu rezultata referenduma slijedilo je međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine po istom postupku po kojem je učinjeno za Sloveniju i Hrvatsku, nakon čega su sve tri novostvorene države u maju 1992. godine primljene u članstvo Ujedinjenih naroda.
Takav razvoj događaja bio je potpuno suprotan Miloševićevom projektu stvaranja velike Srbije, a za narode BiH, bošnjačko-muslimanske i hrvatske nacionalnosti, početak nezapamćenog protjerivanja, pokolja, etničkog čišćenja, silovanja... kakvog novija historija nije upamtila niti zabilježila.
Istog dana, u utorak, 3. marta, a nastavit će se i u petak, 6. marta, održava se sjednica Savjeta za narodnu odbranu brčanske općine o političko-sigurnosnoj situaciji. Ovoj sjednici prisustvovali su i predstavnici općinskih parlamentarnih stranaka. Savjet je ocijenio da je političko sigurnosna situacija u brčanskoj općini zadovoljavajuća, iako ima pojedinačnih incidenata, ali ako se uzme stanje i situacija na području drugih općina u Republici, onda se naš grad može pohvaliti da ima, relativno, dobru političko-sigurnosnu situaciju.
Što se tiče incidenata i ekscesa, oni se odnose na napade na sakralne, vjerske i kulturne objekte ili spomen-obilježja iz narodnooslobodilačke borbe i osuđeni su kao vandalski čin.
U tom smislu, posebno je najoštrije osuđeno oštećenje prozora na jednom od objekata u dvorištu Pravoslavne crkve u Brčkom, kao i ponovno razbijanje spomen-obilježja na Partizanskom spomeniku u Bukviku.
Na ovoj sjednici rečeno je da su za ovako zadovoljavajuće stanje zaslužni svi građani općine Brčko na koje se još jednom apeluje da i dalje daju svoj doprinos našem sveukupnom miru, tolerantnim odnosima i komšijskom razumijevanju.
To se može ostvariti i tako da se ne dozvoli ničije ekstremno istupanje i akcije koje bi mogle iritirati ili uznemiravati građane i javnost iz bilo kojih razloga ili pobuda. Stoga su i pozvana rukovodstva svih stranaka da djeluju na svoja članstva u smislu smirivanja i obuzdavanja svih ishitrenih i ekstremnih radnji, postupaka i nastupa takvih svojih članova. Također je zatražena suzdržljivost od svih mogućih nacionalnih ili stranačkih obilježja i manifestacija, koje bi mogle iritirati ili uznemiravati građane bilo koje pripadnosti.
Petog marta 1992. godine u večernjim satima na Trgu maršala Tita okupilo se nekoliko hiljada Brčaka na još jednom antiratnom mitingu. Ovaj miting za mir organizirao je i ovaj put brčanski SDP kojem se pridružio i Narodni front za općinu Brčko.
Učesnici mitinga nosili su parole: "Vratite nam državu", "Vratite nam mir", "Hljeba, hljeba, gospodo" i "I njihovo će proći". Pozdravni telegram dr.Nijaza Durakovića, predsjednika SDP-a Bosne i Hercegovine, pročitao je dr. Mustafa Sinanagić, a potom su se prisutnima obratili simpatizeri i članovi brčanskog SDP-a. Najprije je govorio profesor Dževad Kurtalić, predsjednik Općinskog odbora, potom Petar Ageljić, potpredsjednik ove stranke, Vaso Perić, Ljilja Gagović, Asmir Redžić, Amira Kablarević, Enes Kevrić, Adem Ribić i drugi.
Svi govornici apelovali su za mir, ljubav među ljudima, isticali sudbinu zajedničkog življenja i pozivali građane na suzdržanost na bilo kakve međunacionalne provokacije, osuđujući pri tome one koji zavađaju ljude različitih nacionalnih i vjerskih pripadnosti zarad očuvanja svojih pozicija vlasti. Na kraju su svi učesnici ovoga skupa krenuli u zajedničku šetnju ulicama grada.
Da je na području Općine političko-sigurnosna situacija zadovoljavajuća, potvrdili su i posmatrači Evropske zajednice gospoda Luiđi Kolanđelo i Džef Verviš, koji su u Brčkom boravili 12. marta 1992. godine. Oni su u Brčkom razgovarali sa predstavnicima lokalne vlasti Mustafom Ramićem, predsjednikom Skupštine općine Brčko, Stjepanom Filipovićem, načelnikom Stanice javne sigurnosti, i liderima nacionalnih stranaka dr. Ibrahimom Ramićem, predsjednikom Općinskog odbora SDA, Mijom Anićem, predsjednikom Općinskog odbora HDZ-a, i dr. Milenkom Vojinovićem Belim, predsjednikom Općinskog odbora SDS-a.
Nakon zajedničkog sastanka prisutnim novinarima rečeno je da se svi sudionici ovoga skupa slažu sa ocjenom da je brčanska općina jedno od najmirnijih područja u Bosni i Hercegovini, čemu su doprinijeli, kako je istaknuto, ljudi koji ovdje žive, ali i lokalni političari i organi vlasti. Mustafa Ramić je istakao da su se predstavnici Evropske zajednice interesirali za međunacionalne odnose i uticajni faktor JNA. Izražena je zajednička želja svih učesnika ovoga sastanka da na ovo područje dođu pripadnici plavih šljemova UN.
Saopćeno je da među trima nacionalnim strankama nema posebnih problema, odnosno da se oni ogledaju u generalnoj politici njihovih centrala u Sarajevu.
Predstavnici Evropske zajednice već su po treći put u Brčkom i Kolanđelo je istakao da je sada situacija povoljnija, jer je ranije bilo nesuglasica i gužva oko mosta na rijeci Savi. Kolanđelo je izrazio osobno zadovoljstvo što se stanje poboljšava i što se ide prema miru. Još jednom je istakao problem mosta na Savi i iznio svoje mišljenje da ga hrvatska vlast ne popravlja, vjerovatno zato što ima većih koncentracija vojske na desnoj obali Save.
S obzirom da na ovaj sastanak nisu pozvani i predstavnici brčanskog SDP a oni su odmah uputili pismeni protest Posmatračkoj grupi Evropske zajednice. U pismu je rečeno da SDP u Skupštini ima 27 odbornika i najvažnija je stranka Općinskog parlamenta iza koje stoji oko 14 hiljada birača, da je ova stranka prošle godine organizirala tri mirovna skupa na kojima je prisustvovalo više od 20 hiljada građana te da ona predstavlja značajan činilac u očuvanju mira i dobrosusjedskih odnosa na ovim prostorima i kao takva je svakako trebala prisustvovati ovom razgovoru na kojem bi imala itekako šta reći.
Kako sačuvati mir u vrijeme kada se miris baruta približava granicama brčanske općine? Kako preduhitriti ono najgore i održati prisebnost, hladnokrvnost, suzdržati emocije i pored svega što nam se dešava vidjeti i cijeniti čovjeka? Na ove teme razgovaralo se 27. marta 1992. godine, a razgovor je trajao puna tri i po sata. Inicijator i ovoga skupa bio je brčanski SDP i na njemu su učestvovali najodgovorniji ljudi iz parlamentarnih stranaka, organa vlasti, Stanice javne bezbjednosti, Garnizona JNA u Brčkom...
Sastanak je otvorio Dževad Kurtalić, predsjednik brčanskog SDP-a.
- Prvo pitanje koje želimo razmotriti proizilazi iz nekih indicija i najava da se upravo dovršava proces formiranja srpskih opština u Bosni i Hercegovini. Želja nam je da sagledamo i vidimo kakve su mogućnosti da se čin legelizacije srpske opštine Brčko odloži, jer ovo pitanje smatramo značajnim sa više aspekata.
Drugo, kakve su aktivnosti i saznanja, kao i objektivna moć Garnizona JNA u Brčkom i Stanici javne sigurnosti, da otkriju i preduprijede ekstremiste iz bilo koje paravojne formacije?
Treće, šta mogu učiniti čelnici i rukovodstva stranaka na popuštanju tenzija među naoružanim narodima na području Općine?
Četvrto, imamo li sve realne pretpostavke za funkcionisanje vlasti u Općini?
Peto, možemo li na teritoriji Općine obezbijediti zajedničke patrole Stanice javne sigurnosti i JNA i aktivirati Teritorijalnu odbranu kao legalnu instituciju odbrambenog sistema? I na kraju, mogu li nam ove institucije sačiniti i ponuditi zajednički plan odbrane grada i cijele općine?
Prvi učesnik u ovoj raspravi bio je Mustafa Ramić, predsjednik Skupštine općine, koji je istakao da je Brčko jedna od najmirnijih općina u Republici i da su za to zaslužni svi građani, ali i općinske vlasti, vodstva političkih stranaka kao i Komanda Garnizona JNA u Brčkom kojoj se za uloženi trud u tu svrhu posebno zahvalio. Ramić je istovremeno naglasio da određene stvari ubuduće zavise od JNA, dodavši da ima niz saznanja da se stvari kompliciraju,da i na ovom području zalazimo u nemirnije doba i rekao:
- Bogu se molim da to ostane samo moja unutarnja strepnja, jer nikome ne odgovara bilo kakav sukob.
Dovodeći u vezu to s nametnutim pitanjem o mogućnosti proglašenja srpske opštine Brčko, predsjednik Ramić je istakao:
- Zato i predlažem SDS-u u Brčkom da proglašenje ili izdvajanje srpske opštine Brčko na određen način razumno prihvati i pokuša odgoditi na izvjesno vrijeme. Doduše, mi kao ljudi možemo i uvažiti razloge za takav potez, ali bi i SDS morao voditi računa da su i njegovi članovi pripadnici ove zajednice i ovoga društva, rekao je Ramić.
U daljem izlaganju Mustafa Ramić je rekao da ima indicija da se pripremaju i barikade u gradu i oko njega i zatražio je od JNA da u tom slučaju preuzme stvar u svoje ruke i riješi to pitanje. O tome je iznio i svoj stav da će, ako to JNA ne bi učinila, onda doći do izražaja paravojne formacije i da će sudbina svih nas početi izmicati kontroli.
Boško Maričić, potpredsjednik brčanskog SDS-a, istakao je da je srpski narod u Bosni i Hercegovini kakva je sada došao do saznanja da je u poziciji građana drugog reda, da su njihova prava zakinuta i da u takvoj Bosni i Hercegovini ne mogu da ostanu, pa je dodao:
- Ako dođe do proglašavanja srpske opštine Brčko, što od nas danas niko ovdje ne može ustvrditi da li će i kada će to biti, jer SDS i njeno rukovodstvo u Opštini vodi jedinstvenu politiku na nivou SDS-a u Republici, ako i u tom slučaju, dakle, bude zavisio mir od srpskog naroda, mir će i opstati. Jer,mi smo spremni da sva pitanja rješavamo pregovorima.
Kako vidimo, Maričić ponovo poteže pitanje o tobožnjoj ugroženosti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, pa i u općini Brčko, zalažući se za proglašenje srpske opštine Brčko, a ne iznoseći da je srpska opština Brčkog konstituirana još 23. decembra 1991.godine, izabrano njeno predsjedništvo i njen predsjednik. Tako je Maričić, po ko zna koji put, u oči lagao prisutnima ovoga skupa kako se SDS zalaže za mir i da se sva sporna pitanja rješavaju pregovorima.
Jedino je rekao istinu kada je naglasio: "Ako mir zavisi od srpskog naroda, onda će mir i opstati." A srpski narod, odnosno SDS, mir nije želio.
Uzimajući riječ, Miloš Gligorević, brčanski pravnik, rekao je da mu je drago što niko ne traži da se vojska povuče kao u nekim drugim općinama,smatrajući da je pomenuti skup sazvan da se, kako je rekao, dogovorimo kao ljudi, kao prijatelji i građani ovoga grada koji se dobro poznajemo od malih nogu. Još je predložio da vođe stranaka ne pozivaju u pomoć nikoga sa strane.
Profesor Mato Jurišić se zapitao:
- Možemo li, i imamo li pravo spriječiti Srbe da formiraju svoju općinu i šta će se desiti ako to sutra požele Muslimani i Hrvati?
On smatra da je nastupio period osamostaljivanja naroda i etničkih grupa i da je to realnost. Kad je u pitanju JNA, Jurišić pretpostavlja da Hrvati neće prihvatiti da im kroz sela patroliraju rezervisti sa terena. Neka to budu rezervisti kombinacije u etničkom smislu, ali od ljudi koje oni znaju. Govoreći o namjeri SDS-a da formira srpsku opštinu Brčko, Enes Pašalić je izrazio mišljenje da je to politička realnost i da se valja pripremiti i u jednom demokratskom dijalogu to se može i prihvatiti. Istovremeno je sugerirao da valja sagledavati konsekvence koje će iz toga proizići i da u tom smislu treba tražiti odgovarajuće rješenje.
Pero Marković iz SDS-a nastupio je sa upozorenjem i prijetnjom ratom. U svom izlaganju prvo je izrazio svoje uvjerenje da je ovaj sastanak sazvan kako bi se unaprijed tražio krivac za, nedaj bože, eventualne sukobe na području grada ili općine i zamolio je, što se tiče SDS-a, da se takve sumnje otklone. Kada je riječ o srpskoj opštini Brčko, istakao je Marković, ona će sigurno biti proglašena, ponudivši i dogovor sa ostalima kada to bude učinjeno:
- Međutim, od nas ovdje prisutnih zavisi hoćemo li to uraditi kao ljudi - mirno, ili ćemo se, kao što to rade u drugim mjestima, tući. Ako mene pitate, hajdemo to napraviti kao ljudi i garantujem da ćemo svi nastaviti da živimo u miru i dostojanstveno.
Uzevši riječ, Mirko Pančić iz SDP-a je rekao:
- Ako formiramo srpsku općinu Brčko i izdijelimo srpski narod, pa onda muslimanski narod, pa hrvatski narod, što i nije moguće na ovim prostorima, time dovodimo u pitanje mir. Tim potezom pravimo razdor među građanima ove općine i to će dovesti do neželjenih posljedica koje se sada dešavaju u Bosanskom Brodu. Predložio bih da se formiraju jedinice Teritorijalne obrane koje će biti sastavljene od svih građana koji ovdje žive, ako želimo mir. Jer ako će srpske jedinice braniti Srbe, hrvatske Hrvate, muslimanske Muslimane, time smo već podijeljeni, a onda rata mora biti. Zato se i zalažem za otklanjanje svih nacionalnih opcija i ja sam za dogovor građana kako bi se prevazišla nastala situacija.
Mijo Anić, predsjednik brčanskog HDZ-a, istakao je:
- Svaku barikadu koja bude postavljena u našim hrvatskim mjestima mi ćemo sami ukloniti, jer ako bi je bilo ko drugi uklanjao došlo bi do rata. Uvjeren sam da formiranje srpske općine Brčko nosi ratnu opciju i o tome se mora razgovarati. Možda i mi imamo svojih zahtjeva, jer bolje je možda i tri, ako treba i šest općina, uvidjećemo da to neće funkcionirati, samo da izbjegnemo ono najtragičnije. O Brčkom se može razgovarati i kao o posebnom, samostalnom kantonu, a la bescarinska zona. Mišljenja sam da mješovite patrole milicije i JNA ne dolaze u obzir, jer to kod Hrvata automatski izaziva ratnu psihozu. Naravno zbog JNA. Dr. Ibrahim Ramić, čelnik brčanskog SDA, istakao je da ne treba okrenuti glavu ustranu i reći: pa možda se u Brčkom i neće proglasiti srpska opština.
Stoga se i založio da se to pokuša nekako amortizirati kako u gradu ne bi došlo do kontrareakcije, odnosno šta učiniti da ne dođe do fizičkih kontakata.
Zatim je podsjetio da su pregovori o Bosni i Hercegovini još u toku i smatra da bi bilo dobro sačekati završetak tih pregovora i ne praviti ishitrene poteze i ekscesne situacije. Po njemu je važno sačekati još najviše mjesec dana i onda će se valjda znati rješenja koja će biti povoljna za sve građane, a dotle valja hladne glave i zdravog razuma razgovarati i dogovarati se i time odagnuti miris baruta od ove sredine.Stjepan Filipović, načelnik Stanice javne sigurnosti Brčko, u svom je izlaganju istakao:
- Mišljenja sam da je, po onome kako se radi, u pitanju isti scenarij koji traži politički alibi za izazivanje krize. Nisam za vojne formacije sa strane, što je i osnovni uslov mira na ovim prostorima. Nažalost, svako već ima svoje naoružane formacije i sada se na ovom području već nalazi oko dvije hiljade ljudi pod oružjem i to mimo legalnih organa vlasti. Teže je sprovesti direktivu mira nego direktivu rata. Jer, direktiva rata je lako izvodiljiva – startovat će tri krizna štaba i izaći naoružani civili na barikade, a onda nema legalnih organa i pravne države.Gospodo, tri policijska sustava na području jedne male općine nisu garant mira. A druga je stvar što narod ove općine nema ni para da sve to plati. Stoga se zalažem da Brčaci u ovakvoj situaciji mogu biti izuzetak ako nacionalne stranke ove općine ne ispoštuju nikakve naredbe iz centrala u Sarajevu koje bi vodila sukobima, zaključio je Filipović.
Na kraju je uzeo riječ i Pavle Milinković, komandant brčanskog Garnizona JNA:
- Sve sam učinio, zajedno sa svojim saradnicima i vojnicima, kako svojim negativnim ponašanjima ili potezima ne bi izazvali bilo kakve sukobe, a pogotovo međunacionalne. Ja sam još prije par mjeseci zamolio lokalne organe vlasti i njene funkcionere da svi oni vojni obveznici koji ne žele u redove JNA na to i neće biti prisiljavani, ali su bili obavezni vratiti uniforme, što je dogovoreno i sa predstavnicima Evropske zajednice. Međutim, oko vraćanja uniformi ništa nije učinjeno. Na teritoriji opštine Brčko ima preko pet hiljada vojnih obveznika koji su zadužili vojnu uniformu, a dobar dio tih ljudi nije u sastavu JNA. Zbog toga i pojave nekih uniformisanih ljudi sa našom uniformom ne znači da je pripadnik jedinica u sastavu JNA. Jer, primjera zloupotrebe naše uniforme ima i na ovom području, a za takve ja i moji saradnici ne možemo biti odgovorni i mi se od takvih ograđujemo, bilo grupa ili pojedinaca. Smatram da se na nivou brčanske opštine, kao i u vrhovima, ne vode otvoreni razgovori nego se sve drži u rukavicama i da se samo deklarativno svi izjašnjavaju za mir. U ime pripadnika JNA obećavam da ću učiniti sve da ne uslijedi ni jedan pogrešan potez koji će doprinijeti narušavanju mira, rekao je Milinković.
Na kraju ovog sastanka dogovoreno je da se obrazuju mješovite stranačke i nacionalne delegacije koje će posjetiti nekoliko mjesnih zajednica različitog i mješovitog nacionalnog sastava gdje će se sa ljudima razgovarati otvoreno o svemu. Iskazana je i puna podrška legalnim organima vlasti na koje je apelirano da rade po Ustavu i Zakonu. Jedan od važnih zaključaka je da se ne ide u legalizaciju novih općina mimo važećeg komunalnog zakona dok se ne okončaju globalni pregovori i ne nađe političko rješenje o unutrašnjoj organizaciji Bosne i Hercegovine. Svi učesnici skupa su za mir, nadamo se istinski, ali su iskazali i potrebu da jedni drugima moraju više vjerovati.
Jedan od najvažnijih zaključaka sa ovoga skupa jeste onaj o oformljenju pojačane patrole Stanice javne sigurnosti i JNA u svrhu osiguranja značajnih punktova u gradu i njegovim prilazima. Sastav ovih patrola bi bio popunjen na paritetnoj nacionalnoj osnovi.
Vatrogasci prepriječili ulicu
Ali ni ovaj dogovor nije mogao spriječiti da početkom aprila u Brčkom osvane prva barikada. I to usred grada. Sve je počelo još 18. marta kada su brčanski vatrogasci formirali svoj štrajkački odbor uz čvrstu odluku da ne dozvole da im se broj zaposlenih smanji od 23 na 16 izvršioca te da se i njihove plaće povećavaju istim tempom kao i ostalim zaposlenim u općinskoj upravi. Sa vatrogascima je u nekoliko navrata razgovarano, pa je Izvršni odbor udovoljio njihovim zahtjevima sem onom o racionalizaciji radnih mjesta.
Nezadovoljni ovom odlukom vatrogasci početkom aprila svojim vozilima preprečavaju put između "Kifle" i Vatrogasnog doma. Vlada odmah upućuje zahtjev da se barikada ukloni, u protivnom će to učiniti policija, nakon čega će uslijediti prekršajne sankcije, jer se radi o prekršaju javnog reda i mira.
Skoro sat vremena trajali su pregovor Vlada - vatrogasci nakon čega je prva brčanska barikada uklonjena.
Tih dana postavljene su barikade na ulaz u Grčicu i Potočare i za razliku od one vatrogasne ove dvije nisu uklonjene. Nisu, zbog toga što su ih čuvali "neki" naoružani ljudi.
Početkom aprila brčanski Crveni križ organizirao je akciju dobrovoljnog darivanja krvi za nacionalni plazma-program. Tim povodom u brčanskom Crvenom križu boravila je ekipa iz Republičkog zavoda za transfuziologiju koju je predvodio dr. Elvedin Landžo. Ovaj stručni tim, uz pomoć operativaca Crvenog križa, direktora srednjih škola i profesora zaduženih za školske sekcije Crvenog križa, primili su oko 140 dobrovoljnih davalaca krvi.
Nakon uspješno sprovedene akcije svi dobrovoljni davaoci krvi i organizatori okupili su se u centru grada gdje su održali miting mira. Još jedan aprilski podatak. U Brčkom se nalazi dvije hiljade izbjeglica tako da je Brčko po broju smještenih beskućnika, koji su utekli sa kriznih područja, u samom vrhu u Republici. Posljednje, takozvano Sarajevsko primirje, iako se u globalu poštuje, toliko je često narušavano da je jedan broj izbjeglica, ako se i imao gdje vratiti, od toga odustao.
Pomoć koja sa strane, prvenstveno od Republike, pristiže u ove svrhe je minimalna, pa je brčanski Crveni križ na području općine organizirao više akcija na prikupljanju pomoći, kako u samom gradu tako i na selu i po mjesnim zajednicama, da bi se pomoglo ovim nesretnim ljudima.
Tako su to radili merhametli Brčaci, a te iste izbjeglice, u kasnijim nadolazećim događajima, priključit će se četnicima u napadu na Brčko i Brčake. I ovaj potez bosanskohercegovačkog SDS-a i beogradskih planera nije bio slučajan. Da bi se uspješno realizirali planovi okupacije podrinjskih gradova te time ukinula granica na Drini, kao i izvršila okupacija Brčkog kako bi se osigurao koridor kroz Bosansku Posavinu, SDS i Beograd nisu se smjeli osloniti na malobrojne brčanske Srbe, koji su već u velikom broju zajedno sa svojim obiteljima počeli da napuštaju grad. Zbog toga je Srbima sa kriznih područja Hrvatske i Slovenije određeno područje novog naseljavanja- Brčko, Bijeljina, Janja, Zvornik, Višegrad...
Po dolasku u Brčko srpska teritorijalna obrana odmah je vojno sposobne srpske izbjeglice mobilizirala, a njihove obitelji sklonila na sigurna područja u Sandićima, Breziku, Ražljevu i drugim srpskim okolnim selima.
Koncem marta i početkom aprila u Brčkom su održane dvije kulturne manifestacije. U Umjetničkoj galeriji "Rizah Štetić" 27. marta otvorena je izložba pod nazivom "Imaginarni muzej" koju sačinjavaju na desetine predmeta, zemljopisnih karta, grafika i slika na kojima je predstavljen naš grad i do 480 godina unazad.
Drugi kulturni doga|aj održan je u Amaterskom pozorištu gdje je organizirano memorijalno veče posvećeno preminulom brčanskom pjesniku i recitatoru Suadu Bilaloviću, na kojoj je promovirana i njegova zbirka pjesama "Zidovi" koju je posthumno Štampao Književni klub "Pablo Neruda" iz Brčkog.
Suad Bilalović je u svijet poezije ušao još kao dječak, a kao gimnazijalac osnovao je Književni klub "Majakovski". U 1971. godini postavio je svjetski rekord u recitovanju. Bio je to jedini svjetski rekord postignut u ovome gradu.
Ravno stotinu sati, što će reći četiri dana, četiri noći i četiri sata, Suad je u Sali Radničkog doma "Meho Ahmetović" u Brčkom govorio stihove 250 svjetskih i domaćih pjesnika.
Suad je objavljivao svoje pjesme i radove i u novinama, časopisima, uvrštavan je u zajedničke zbirke brčanskih pjesnika, ali mu je jedna želja ostala neostvarena. Sanjao je vlastitu zbirku. Nije je dosanjao. Sada mu prijatelji po stihu štampaće prvu, jedinu i posljednju zbirku u kojoju su stihovi čekali dvadeset godina u rukopisu.U njoj su i proročanski stihovi:
Niti grmi...
Zvijezda nebo psuje
Više se ne živi
Na život se pljuje.
Ove stihove Suad je napisao još sedamdesetih godina. Štampani su u aprilu 1992. godine. U pravo vrijeme, valjda.
Autor: Admir Posavljak
Nastaviće se...
-Kolone prognanih upozoravaju...
dzematrahic.ba