Podsjećamo u nekadašnja vremena na prostorima našeg prostora su se redovno u sušnom periodu učile kišne dove. Krenule bi se učit dove u Vražićima,Velinu selu, Maoči, Brci i Palanci.

Dova u Maoči

Pripovijeda nam H.S. iz Gornjeg Rahića kako se dova činila za kišu 1941-42 u džematu Maoča i prilikom pred činjenje dove prisutni hafizi su od prisutnih tražili da se javi ko nije nikad u svom životu propustio ikindijski farz. Kada se prijavio jedan omanji čovjek pristupilo se klanjanju sa nijetom ikindije namaza,prema priči prisutnih nisu ni sklanjali ikindiju namaz Allah je dao prolom oblaka i kiša se spustila obilno na naš kraj. Nakon tog skupa mnogi su se raspitivali za tog čovjeka koje šta je i niko nije znao ko je ,odakle je i gdje je otišao.

Dova na kamenčiće  u Palanci

Završni dio činjenja kišnih dova ako  se ne desi u ovim mjestima se završavao u džematu Palanka. Tu se dova učila na male kamenčiće. Na svaki kamenčić se prouči dova i oni su se stavljali u vreće. Prema riječima H.S. iz Gornjeg Rahića koji je i prisustvovao tim kišnim dovama po njegovim sjećanjima učilo se na 7 hiljada kamenčića!?. Na kamenčiće su učili alimi,hafizi,efendije. Učilo se na svaki kamenčić po tri puta sura Ihlas i kišna dova. Kada se nauči ih 7 hiljada u vrećama su se spuštali u riječno korito u vodu i tu držali sve dok Allah ne da kišu da se spusti na naš kraj i čim kiša počne padati kamenčići sa vrećama su se odmah vadili iz rijeke i ukopavali u mezarje u zemlju. U slučaju da Allah da obilnije padavine i da ne daj Bože ti ukopani kamenčići budu odneseni iz mjesta gdje su ukopani moglo bi doć do potopa odnosno poplava u mjestima,dakle suprotna reakcija od one željene ako se to desi sa kamenčićima kaže naš sagovornik da je to izjavio u onom vaktu naš rahmetli alim Husejn ef. Kujundžić. Husejn ef. je vodio djecu iz mekteba iz Gornjeg Rahića u Palanku kako bi pomogli oko prikupljanja i brojanja kamenčića za učenje dove na njima. Prema riječima našeg sagovornika znalo se prikupit po tri vreće malih kamenčića. Činjene te dove je bilo prema riječima našeg sagovornika četrdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon proučene dove na kamenčiće i smještanja u vrećama u vodu klanjala se podna te se narod razišao kućama. Dok se H.S. vraćao kući iz Palanke nebo je bilo čisto i vedro, kada je stigao u blizini poloja nekadašnje Ahmeta hafizova vodenice kiša je odjednom počela se u velikim količinama spuštati da je dostigla visinu do članaka i natopila osušenu zemlju i usjeve. Inače je prilikom činjenja dove neophodno okrenuti/oboriti ruke šake zemlji a ne kao kod uobičajene dove da se dignu dlanovi prema nebu. 

Pripremio:Hamid Hasikić

Iz historije našeg kraja

dzematrahic.ba