Sve što se zapiše ostaje, a što se pamti izblijedi iz sjećanja i zaboravi...
1962. godine u Brčkom je održana konferencija vjerskih službenika na kojoj je bio i predsjednik Starješinstva IVZ SR BiH hafiz Abdulah ef. Caušević. Pored ostaloga predsjednik je apelovao na prisutne da među svojim džematlijama porade na upisivanju vakifa.
Izlaganja g. Cauševića pomno sam pratio i odlučio da ću odmah otpočeti sa uvakufljenjima u gotovu novcu za potrebe naše vjerske zajednice. Na prvoj džumi poslije održane konferencije govorio sam o ovoj temi. Odmah je stupilo u listu vakifa osam džematlija.
Po 10.000 dinara uvakufiše: Hata Didić, Salko Čačković, Bajro Čačković i kćeri za svoga rahmetli oca Ibru i Hanka Đonlić. Bajro Karić uvakufio je 6.500 dinara za svoju ženu rahmetli Pašu.
Po 5.000 dinara uvakufiše: Mevlida Đonllć, Kada, Fatima i Mevlida, za svoga oca rahmetli Čehaju Delić, Bajro, Derviša i Fatima Karić. Ajiša Didić uvakufila je 5.500 dinara, što ukupno iznosi 87.000 dinara.
Neka svemogući Allah dž. š. živima podari dug i sretan život, a merhumima najljepše mjesto u dženetu!
Na kraju napominjem da su džematlije Palanke vrlo vrijedni ljudi. Oni su zemljoradnici, sada izgrađuju vrlo solidnu čitaonicu u koju će utrošiti oko 3 miliona dinara. (Gasnik VIS,5-6-,maj-juni 1965. godine)
Husein ef.Kujundžić
Foto:Hakija Karić
dzematrahic.ba