/Uz 105 godišnjicu muslimanskog KUD i potoprnog društva "Islahijjet"/

 

Kulturno-umjetničko i potporno društvo "Islahijjet" u Brčkom počelo je s radom negdje sredinom oktobra a registrirano je  22.oktobra 1907. godine kao jedno od Gajretovih KUD i naročito je   bilo aktivno od 1912. godine kada se Društvo preseljava u nove funkcionalne prostorije.

Zgrada je imala dvoranu sa pozornicom za oko 400 posjetitelja, svoju veoma bogatu knjižnicu, urede za upravu, prostorije za garderobu i instrumente dramske, tamburaške i folklorne sekcije a tu je bila i uprava NK "ZMAJ" a kasnije i "KONKORDIJE".

 

"Islahijjet" je pretežno okupljao mlade zanatlije, trgovce, đake i studente i pored kulturnih i sportskih programa zabavnog karaktera, posebnu pažnju je posvećivao prikupljanju dobrovoljnih priloga koji su korišteni kao potpora za  školovanje siromašnijih đaka i učenika na izučavanju zanata, za stipendiranje izrazito talentiranih studenata siromašnijeg  imovnog stanja, kao i za pomoć građanima u slučaju izbijanja elementarnih nepogoda.

 

Iako je Društvo radilo uz nadzor islamskih vjeroučitelja i uglednijih građana, kakvi su bili Ibrahim-aga Kučukalić, jedan od najvećih donatora za izgradnju Doma "Islahijjet", Abdulah-bega ef. Bukvice i drugih naših sugrađana, KPJ , SKOJ i sindikalne organizacije su uspjele da se na neki način ubace i da utiču na rad "Islahijjeta".

 

Istražujući ovaj period "Islahijjetovog" rada nemogu a da sebi ne postavim pitanje: Ako je Uprava  "Islahijjeta" znala da je Vlada Kraljevine Jugoslavije 1929. godine zabranila rad KPJ, SKOJ-u i sindikatima, što znači da ih je praktično stavila van Zakona i nemilosrdno proganjala, zašto je unatoč tomu poznatim brčanskim komunistima, SKOJ-evcima i sindikalistima ustupila svoje prostorije i pomagala im u njihovom radu te time dovela i Društvo u situaciju da dođe pod udar Zakona o zaštiti države. Jedini odgovor na ovo pitanje bio bi: Bili su svjesni vremena narastajućeg ekspanzionizma fašizma i da su uvidjeli da se tomu jedino suprotstavlja KPJ, SKOJ i radnici organizovani u svoje sindikate, odnosno URS, te se tako i sam "Islahijjet" stavio u antifašistički orijentisane snage i organizacije.

 

Jedno vrijeme je  u Društvu radio i Esperanto klub, kojeg su osnovali napredni brčanski studenti i srednjoškolci, ali je nakon godinu dana rada zatvoren od strane brčanske policije, jer je  u njemu radio kružok brčanskog SKOJ-a.

U Brčko su donošene, a potom rasturane sindikalne i partijske novine i časopisi, kao što su "Glas slobode", "Mladi radnik", "Iskra",    i “Borba” i druge,a jedan dio tih novina je  rasturan i preko "Islahijjeta" Za doturanje i dijeljenje ove štampe bili su zaduženi krojač Alija Travanjkić i kahvedžija Hamzalija Suljić, obojica iz Brčkog. Oni bi Obično dolazili u kahvanu "Islahijjeta" i torn bi prilikom određenim građanima Brčkog dali ovu štampu.

 

Prostorije ’’Islahijjeta" su korištene i za sastanke i dogovore grupa i članova SKOJ-a sa ostalom naprednom brčanskom omladinom uključenom u Narodni oslobodilački front, te se tako KPJ i SKOJ u Brčkom u "Islahijjetu" stvarali čvrsto jezgro budućih boraca NOR-a.

Partija i SKOJ su u tome uspijevali zahvaljujući, prije svega, tome što su skoro sve zanatlije, dakle radnička klasa Brčkog, bili pitomci   "Islahijjeta", a kako su ove političke organizacije imale veliko uporište među radnicima u gradu, razumljivo je da je Kulturno-umjetničko i potporno društvo "Islahijjet" unaprijed bilo predodređeno da se baš u njemu razvija zametak borbe za radnička prava, a kasnije i antifašističkog pokreta. Bilo je to u vrijeme kada su ove partijske organizacije svoj rad usmjeravale na znatno šire područje svog djelovanja, što prakticno znači da njihov uticaj nije bio  ograničen samo na sportske klubove i kulturno-umjetnička društva. Zbog toga je Brčkom veoma značajan rad ovih političkih organizacija od 1937. do 1941. godine, u vremenu u kojem KPJ, SKOJ i brčanski sindikat djeluje ilegalno u gotovo svim legalnim sekcijama i sportskim klubovima "Islahijjeta", gdje su neki istaknuti članovi Kulturno-umjetničkog i potpornog društva, komunisti i članovi SKOJ-a, mogli da snažnije djeluju na okupljanju i pridobijanju, narošito mladih, Brčaka za prijem, u ove političke organizacije i njihovo uključenje u Narodnooslobodilački pokret te su tako KPJ iSKOJ u Brčkom u "Islahijetu" stvarali čvrsto jezgro budućih boraca NOR-a.

 

Kroz Kulturno-umjetničko društvo  "Islahijjet",  FK "Zmaj"  i  "Konkordija"  prošli  su  mnogi  brčanski  članovi  KPJ i  SKOJ-a,   međju  kojima  su   bili Hariz  Suljić,   koji je   bio   i  sekretar  brčanskog SKOJ-a  a kasnije   i sekretar Mjesnog komiteta KPJ u  Brčkom,   Hasan  Aganović-Tač,  'Tamara Begović,Pero Marijan, Haso Burić, Jelenka Voćkić,, Dragoljub Marković,, braća Salihodžić, Šuhreta Ajanović, Zaim Mušanović-Zajc, Mujo Tursić, Safet Pašalić, koji je   jedno vrijeme bio i sekretar partijske ćelije u Brčkom i mnogi drugi.

 

Kroz sportske klubove "Islahijeta" Zmaj" i "Konkordija"   prošli su brojni istaknuti sportski radnici svih nacionalnosti od kojih  su neki dali i svoje živote u borbi protiv fašizma.

Tako su u partizanskim jedinicama poginuli Halil Suljić,   Sadik Dedić, Kasim Arifović, Arif Dervišević, Sadija Arifović, Slavko  Stavrić, i mnogi drugi.

 

Ovora prilikom bih ukratko iznio podatke o Arifu Derviševiću. Rođen je u Brčkom 1911. godine. Poticao je iz radničke obitelji. U Brčkom je zavrsio Trgovačku akademiju i radio je kao službenik u Općini Brčko.

Kao omladinac bio je vrsni nogometaš u "Islahijjetovom" sportskom klubu. Zajedno sa svoja tri brata priključuje se NOR-u. Kao domobranski oficir od 1941.godine, a kao član KPJ, izvršavao je sve postavljene zadatke koje je dobijao od Vojnog  i partijskog komiteta KPJ. U avgustu 1943. godine premješten je u Treću vojođansku brigadu u kojoj je bio komandant bataljona i obavještajni oficir.

U toku VI neprijateljske ofanzive dobio je zadatak da radi na pripremama i formiranja nove Muslimaske brigade na terenu Brčko-Lopare. Na jednom od tin zadataka Arif je 23. decembra 1943. godine uhapšen i strahovito mučen. Kako nije htio ništa da prizna dovode ga u Maoču i tamo ga vješaju.

 

Istaknuti članovi Kulturno-umjetničkog društva "Islahijjet" bili su Zaim Mušanović-Zajc, član brčanskog SKOJ-a a potom i član KPJ. Zatim je bio član tamburške sekcije i izvrsno je svirao prim i mandolinu. Imao je i nekoliko nastupa u dramskoj sekciji "Islahijjeta".

 

Mujo Tursić je u tamburaskoj sekciji "Islahijjeta" svirao kontrabas i gitaru. Poginuo je 1943, godine  kao komesar jedne partizanske jedinice.

 

Hariz Suljić, partijski sekretar u Brčkom, bio je član dramske sekcije. Njegova zapažena uloga je bila i ulozi Hasan-age. U svojoj, sada uništenoj i pokradenoj arhivi, imao sam nekoliko njegovih fotografija kao glumca dramske sekcije 'Islahijjeta". Poginuo je prilikom pokušaja odlaska u partizane. Opkoljen i, bez ikakve šanse za proboj, izvršio je samubojstvo.

Tamara Begović, brčanska studentica, bila je član dramske sekcije i plesne škole "Islahijjeta". Najzapaženija joj je uloga u drami "Hasan-aginice" u kojoj je igrala naslovnu ulogu. Izvrsno je govorila njemački,francuski i italijanskti jezik, U KPJ je primljena 1941. godine. Strijeljana je od strane GESTAP-oa u Rajevačkoj šumi u susjednoj Gunji. Te 1941.godine u Brčkom je djelovalo 15 članova KPJ i 30 članova SKOJ-a od kojih je skoro polovina bila član ’’Islahijjeta". To je fakat i činjenica kojom se treba ponositi jer, kako sam već naveo, to je "Islahijjet’’ov doprinos antifašističkoj borbi, koji su ovdje u Brčkom, mnnogi željeli da prisvoje i pripišu sebi kao zaslugu.

 

Na nama, članovima Bošnjačke zajednice kulture "Preporod u Brčkom ostaje i dalje zadatak da detaljnije i dublje ispitamo ovaj period rada "Islahijjeta". U prilog tome neka posluži i ovaj mooj kratak osvrt na rad Društva.

 Ovom prilikom osvrnuo bih se i na neke detalje iz rada Tamare Begović. U Kulturno-umjetničkom društvu "Islahijjet" aktivno (je radila od 1938. pa sve do svoje tragične smrti 1941. godine.

U svojim aktivnostima posebnu pažnju je posvećivala zblizavanju  muslimanske i srpske omladine.

u "Islahijjetu’’  je radila sa SKOJ-evcima, a na partijskim sastancima je referisala redovno KPJ o radu sa muslimanskom, srpskom i jevrejskom omladinom, dok je  za rad sa hrvatskom omladinom bio zadužen Pero Marijan.

 

Tamara je izvršavala postavljene zadatke i preko svojih mogućnosti. Prenosila je informacije spašavala je i prebacivala srpsku omladinu u sela gdje je već počeo oružani otpor okupatoru, organizirala je sabotaže, sastanke SKOJ-evskih grupa, čiji je član bila i Tamara Begović.

Voljela je igru, a posebno glumu i glazbu i često je svirala klavir.Kako je u "Islahitij'etu" radila vrlo uspješno i plesna škola, Tamara im je, zajedno sa gospođom Gretom, nastavnicom plesne škole, pokazivala i baletne korake, jer je bila završila baletnu školu u Beogradu.

 

Nasatavit će se...

 

Iz historije Brčkog i okoline

 

za dzematrahic.ba piše Atah Mahić