/Uz 105.godišnjicu muslimanskog KUD i potpornog društva "Islahijjet"/

 

Poslije oslobođenja Brčkog, od 1945. godine pa sve do aprila 1992. godine, kada su brčanski listovi "Graditelj" i "Brčanske novine" u povodu 7.aprila,Dana oslobođenja grada, pisali o antifašističkoj ulozi brčanske omladine, Tamara  Begović, Hariz Suljić, Zaim Mušanović, Hasan Aganović-Tač i drugi, nazivani su kao: Mladi iz Gajreta i "Islahijjeta".

 

Rad sa mladima u "Islahijjetu  odvijao se u dva pravca. Kao prvo organizirani su kružoci u kojima se čitala napredna literature i vodila rasprava o aktuelnim pitanjima političkog i društvenog života u Brčkom, zemlji i svijetu. To je služilo idejnom uzdizanju i oslobađanju od uticaja fašističkih i šovinističkih krugova. Kroz raspravu se govorilo o položaju mladih u školama,radničke omladine, o djelovanju pojedinaca u svakoj sredini a naročito u profašističkim organizacijama u gradu. Iz ovih rasprava se rađa spremnost da se te ideje, ideje slobodarstva i ravnopravnosti, još brže šire među mladima Brčkog. Sa jednog od tih kružoka pokrenuta je inicijativa nekolicine mladih "Islahijjeta" da se na Skupšini društva izađe sa zahtjevom da u novoj upravi budu zastupljeni i mladi, umjesto nekih tradicionalno opredjeljenih građana. U tome su uspjeli:

U "Islahijjetu" je   1936. godine održano par sastanaka brčanske partijske ćelije KPJ u kojoj su bili Rejfet Ahmetbašic, Hasan Trebinčević, Asin Mujkić i Safet Salihodžić, koji je bio i sekretar brčanske partijske ćelije.

 

U prvoj SKOJ-evskoj organizaciji, koja je formirana tri godine kasnije, točnije 1939. godine, bili su, između ostalih, Haris Suljić, Hasan Aganović-Tač, Zaim Mušanović-Zajc, Tamara Begović,, svi članovi "Islahijjeta". To potvrđuje i Asim Mujkić u knjizi "Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB-u, izdanje 1985. godine u kojoj je pisao o formiranju prve SKOJ-evske organizacije u Brčkom i o tome kako je brčanska organizacija KPJ još prije početka Drugog svjetskog rata, dakle 1939. godine, u "IslahiJjetu" i sportskom klubu "Konkordija" iraala dobro organiziranu partiJsku i SKOJ-evsku organizaciju.

 

Jedne prilike, u povodu godišnjice oslobođenja Brčkog, pripremao sam u Umjetničkoj galeriji "'Rizah Štetić" prigodnu izložbu fotografija pod naslovom "Brčko nekad i sad".Galeriji sam ponudio oko 250 fotografija velikog formata od kojih je selekcijom trebalo odabrati oko 120 fotografija. Sead Hasanefendić, tadašnji direktor Galerije, preporučio mi je da bi bilo dobro da to uradi jedna komisija koju bi oformio Komitet SKJ, Udruženje saveza boraca NOR-a i Općina. Tako je i bilo. Među članovima Komisije bio je i Dragoljub Marković, prvoborac i nosilac partizanske Spomenice 1941. Vec u prvoj selekciji Marković je  odmah izdvojio džamije, crkve... a u drugom krugu selekcije izdvojena su sva predratna kulturno-umjetnička društva sem "Islahijjeta". Ja i Sead smo se samo pogledali i na našu primjedbu kako će na to reagirati posjetitelji izložbe, Marković je odgovorio da to  Društvo zaslužuje da bude na izložbi pokazujući na fotografijama Hariza Suljića, Tamaru Begović, Hasana Aganovića-Tača, Muju Tursića i mnoge druge, navodeći kako je jedino "Islahijjet" omogućio pristup članovima KPJ i SK0J-a.

 

Nedugo poslije toga išao sam kod Dragoljuba Markovića, u Prnjavorskog ulici, kako bih napravio nekoliko njegovih portreta za jubilarni broj "Graditelja". Poslije obavljenog snimanja zamolio sam ga da mi malo podrobnije ispriča o radu "Islahijjeta" u predratnom i ratnom periodu.

Nasmiješio  se   i potom  iznio  svoja sjećanja o  tom vremenu.

- Jedino nam je uspjelo da ilegalno djelujemo u jednoj legalnoj instituciji i to u "Islahijjetu". KPJ i SKOJ je imao veoma veliki uticaj u tom Društvu i njegovom nogometnom klubu "Konkordija" • U zgradi Drušva smo održavali neke od svojih sastanaka kojom prilikom bi na prozorima imali stražare koji su u rukama imali gitare ili tambure i svirali.

 

Kada bi se zgradi približavao neko od policijaca ili njihovih doušnika, a mi smo ih dobro poznavali, tada bi naši drugovi promijenili takt u sviranju i mi smo se odmah prihvatili drugog posla. Neki bi čitali novine, neki uzeli instrumente, domine... U "Islahijjet" je dolazila pošta, naša partijska, sa sela u grad ili odlazila iz grada u selo.

U "Islahijjetovoj" knjižnici imali smo i naših knjiga. Za te partijske knjige bio je   zadužen drug Tač, mladi komunista i pekarski radnik.

 

 

On je te knjige ostavljao na određeno mjesto sa kogjeg smo ih kasnije uzimali. Sjećam se jedne vrlo neugodne scene, ja sam došao u Društvo kako bi uzeo knjige "Jadnici" i "Kako se kalio čelik". Ove knjige je trebalo proslijediti u Bukvik, kako bi se pročitale na jednom kružoku. Tač mi je dao znak da sjednem za jedan stol a potom mi je donio novine.Tom prilikom mi je tiho rekao da izađem i znakom mi pokaza na doktora Bukvicu koji je sjedio i čitao neku knjigu. Ja sam se skamenio kada sam vidio da doktor Bukvica čita knjigu "Kako se kalio čelik", jer nisam bio siguran u koje je od dvije knjige bilo pismo za partijsku ćeliju u Bukviku. Nisam odmah izašao jer je  doktor ustao i vratio knjigu na njezino mjesto i izašao. Usput je Taču rekao - "Eh, djeco... djeco!"

 

Po njegovom odlasku odmah sam uzeo obje knjige i brzo izašao. Usput sam rekao Taču da se plašim da doktor Bukvica to ne prijavi policiji. Dočim, doktor je to zadržao za sebe, a Tač mi je kasnije pričao kako je doktor Bukvica znao sa te iste police i sa tog "našeg mjesta" uzimati knjige i čitati ih. Ali od tog vremena nije ih više nalazio jer im je Tač, po mom savjetu, promijenio mjesto. Ispričao mi je Dragoljub."

 

/Nastavlja se/

 

Iz historije Brčkog i okoline

 

Za dzematrahic.ba piše Atah Mahić