/Uz 105 godišnjicu muslimanskog KUD i potpornog društva "Islahijjeta"

Ja bih dodao još i ovaj podatak. U poslijeratnom periodu doktor Abdulah-beg Bukvica nije bio dobro primljen u komunističkom društvu, prigovarajući mu kao grijeh da je bio jedan od delegata u općinskom Vijeću tadašnje NDH-a vlade, zaboravljajući pri tom njegove velike zasluge u spašavanju većeg broja uhapšenih Brčaka. Znao je doktor Bukvica po nekoliko puta ići u Zagreb kako bi iz zatvora na Savskoj cesti bili pušteni uhapšeni Brčaci svih nacionalnosti. Te zasluge su kasnije pripisivane drugima. Slučajno sam došao u posjed jedne fotografije iz 1941. godine na kojoj se vidi jedna veća grupa brčanskih Muslimana, Hrvata, Srba i Jevreja koje je iz ustaških logora uspio spasiti doktor Bukvica i koji su, po dolasku u Brčko, izrazili želju da se fotografišu sa svojim spasiteljem. Tu fotografiju i danas posjedujem u svojem arhivu, a koju upravo gledate kao prilog ovom tekstu. Kada su komunističke vlasti u Brčkom pokušale da etiketiraju doktora Bukvicu kao protivnika novog poretka, brčanski Srbi su se usprotivili tome pa je doktor pušten iz zatvora i čak je bio biran u ondašnje općinske odbornike.

Još jedan vazan događaj u Brčkom vezan je za "Islanijjet".

Prema priči Dragoljuba Markovića, Hasan Aganović-Tač, Pero Marijan i Hariz Suljić su krajem jula i početkom avgusta 1941. godine održali prvi sastanak, u nizu drugih, i to baš u zgradi "Islahijjeta", na kojem su se dogovorili da ne dozvole da šlepovi natovareni lanom i konopljom isplove iz Brčkog za Njemačku. Detalje će kasnije razraditi na drugim sastancima, ne isključujući mogućnost da ih je bilo i u "Islahijjetu". Pero Marijan je iz očeve apoteke uzeo zapaljivu tečnost, a Tač i Hariz su napravili lukove i strijele. U noći, između 17. i I8.avgusta 1941. godine Tač se plivajući spustio sa Ficibajra, zapaljivim strijelama zapalio šlepove, a potom se plivajući uputio ka ušću Brke u Savu, isplivao kod Alijagine ćuprije i ušao u pekaru Ćazima Čelića, gdje je bio zaposlen.

Nastala je uzbuna i 40 do 50 vatrogasaca nije uspjelo ugasiti požar.

Dramska sekcija "Islahijjeta’’ poslednju predstavu odigrala je 10. juna 1945. godine u brčanskoj bolnici, gdje je priredila dva kratka komada za ranjene partizene, "Đikan" i "Analfabeta". U posjedu sam i te fotografije sa tog nastupa na kojoj se vide sljedeći članovi "Islahijjeta": Fatima Sarajlić, Enver Suljić, Faketa Spahalić, Nura Ćerimagić,

Jusuf Terzić, Sadik Mulaosmanović, Kemal Džebo, Irfan Mehmedagić, Fatima Alikadić, Velida Ekmečić, Dževahira ?, Fada ?, uz napomenu da je to majorova sestra, Mina Trebinčević, Zarifa Mulaosmanović, Meliha Kašmo i drugi.

Na toj fotografiji se nalaze 32 naša sugrađanina od kojih su neki u partizanskim uniformama.

Zahvaljujući tome što je Kulturno-umjetničko i potporno društvo "Islahijjet" bilo otvoreno i za članove partijske i SKOJ-evske organizacije te da je iz Društva veliki broj članova otišao u NOB, ovo je Društvo zadnje prestalo sa radom u Brčkom. Sa većim ili manjim uspjehom, radilo je skoro sve do polovine 1946. godine. Kasnije po prestanku rada "Islahijjeta" , veliki broj njegovih članova priključuje se novoformiranom gradskom KUD "Vaso Pelagić", koje će raditi svega tri mjeseca.

kraj feljtona

Iz historije Brčkog i okoline

dzematrahic.ba