Uspostavljanje nove vlasti

 Odmah poslije izbora uslijedili su dogovori o konstituiranju novog općinskog višestranačkog parlamenta u Brčkom. Odbornici su se trebali izjasniti o prijedlozima kandidata za funkciju predsjednika i potpredsjednika Skupštine općine i predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine Brčko. Na glasačkom listiću trebala su biti imena profesora Dževada Kurtalića i Petra Đokića, kandidata iz Koalicije SK-SDP i DSS. Ovim se, bar u prvom slučaju, neće odstupiti od promjene člana 25 Statuta Skupštine općine koji je, inače, bio jedini sporan na sastanku u Skupštini općine sa predstavnicima stranaka koje su učestvovale u minulim izborima.

 

 Na prvi dogovor predstavnici nacionalnih stranaka su, naime, došli sa prijedlozima kandidata za sve tri funkcije, čemu su se usprotivili predstavnici Koalicije koji su zahtijevali dosljednju primjenu pomenutog člana Statuta.Rasprava je trajala dva sata, ali dogovor nije postignut, pa je istog dana u večernjim satima održan još jedan sastanak. U međuvremenu nacionalne stranke se dogovaraju da se do održavanja sjednice Skupštine razmotri mogućnost primjene Izbornog zakona u onom dijelu koji se odnosi na pravo predlaganja kandidata iz bilo koje stranke. Odmah se znalo da bi to bio kandidat iz SDA, pošto su se stranke već dogovorile da ova stranka daje predsjednika Skupštine općine, HDZ potpredsjednika, a SDS predsjednika Izvršnog odbora.

 S tim u vezi, 27. novembra 1990. godine u prostorijama SDA održava se konferencija za štampu na kojoj tri nacionalne stranke objelodanjuju da će formirati vlast u Brčkom. "Komunisti su, rečeno je, vladali punih 45 godina,neka vlast sada prepuste nama, da i mi pokažemo šta znamo!". Novinari su odmah postavili pitanje:

- Gdje je mjesto komunistima, koji su u Brčkom osvojili najviše mjesta u parlamentu, jer je za njih glasalo bezmalo 13 hiljada birača i neće li se preuzimanjem cjelokupne vlasti od strane nacionalnih partija značiti smjenu jednog jednoumlja drugim?

 Odmah je odgovoreno da komunisti zasigurno nemaju nikakvih šansi da u Brčkom uđu u Vladu, oni su tu nepoželjni, a statutarno pravo da predlažu dva prva čovjeka u općini iz svojih redova, pošto imaju najviše mandata, ostat će im samo pravo, ali ne i mogućnost, jer konačnu odluku ipak donosi Skupština u kojoj je, eto, partnerstvo sa 58 glasova i mandata od ukupno 90. Ovo nije koalicija među nacionalnim strankama, to je samo partnerstvo, rečeno je na press konferenciji. A nama Brčacima bilo je potpuno jasno da je to samo koncentracija političkih snaga i moći da se sa vlasti u Brčkom skinu dojučerašnji komunisti, "komunjare", kako su ih zvali njihovi politički protivnici. Tako je i bilo. U Brčkom je za gradonačelnika izabran Mustafa Ramić iz SDA, brat dr. Ibrahima Ramića, brčanskog čelnika SDA, za potpredsjednika Skupštine općine imenovan je Mato Jurišić iz HDZ-a, a za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine imenovan je Pero Marković iz SDS-a.

 Tako je 17. decembra 1990. godine u Brčkom konstituiran prvi višestranački parlament i odmah je postalo jasno da će glavnu riječ imati odbornici nacionalnih stranaka i da će takozvani lijevi blok ostati u opoziciji.

 Mjesec dana nakon uspostavljanja višestranačkog parlamenta u Brčkom je konstituiran i novi Izvršni odbor. Tajnim glasanjem je za potpredsjednika Izvršnog odbora izabran pravnik Munib Jusufović. Nakon što su razriješeni dužnosti dosadašnji sekretar Općinskog sekretarijata za privredu, prostorno planiranje, društvene djelatnosti o opću upravu, direktor Općinske uprave društvenih prihoda i direktor Općinske uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, odbornici su se aklamacijom izjašnjavali o prijedlozima za popunu ovih mjesta. Tako je za sekretara Sekretarijata za privredu izabran Marko Tadić, dipl. pravnik, za v.d. direktora Uprave prihoda postavljen je Ivan Krajina, dipl. ekonomista, i za direktora Općinske uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Miodrag Pajić, dipl. pravnik.

 Tako je, nakon četrdesetpet godina, u gradu Brčkom izabrana prva višestranačka vlast. Nacionalne stranke počele su sa podjelom "pobjedničkog kolača". Na prvim sastancima nove vlasti postavljeni su zahtjevi, ponekad čak i ultimativno, o "raspodjeli" rukovodećih radnih mjesta, odnosno fotelja, na kojima su još uvijek bili socijalisti. Svaka nacionalna stranka željela je da zauzme što više ključnih rukovodnih mjesta - u policiji, sudstvu, odbrani, finansijama... Tako su polako socijalisti potiskivani iz značajnijih, a kasnije i iz svih, foruma. "Novi ljudi" nisu bili sentimentalni. Vjerovatno su pamtili njihove greške, a grešaka je bilo.

 Istini za volju, mora se priznati da su greške brčanskih socijalista proizilazile iz sistema. Bile su to sistemske greške, kako se upravo tada i govorilo. Eto, socijalistička vlast je otišla, a sistem je ostao. I novi ljudi nastavili su sa greškama. A te greške sada su bile i veće i teže, jer su bile svjesne i namjerne. Rezultat toga nam je poznat.

 A od prvih dana udružene političke vlasti, između koalicionih partnera, iako kažu da to nije koalicija, u SDA, HDZ-u i SDS-u, sve je češće dolazilo do sučeljavanja. Na sjednicama Skupštine općine i Izvršnog odbora stalno su otvarana nova pitanja za koje se unaprijed znalo da se neće moći riješiti, pa je stoga u startu na maratonskim sjednicama gubljeno dragocjeno vrijeme koje je jedino odgovaralo SDS-u. Tako je polako, ali sigurno, partnerstvo nacionalnih stranaka pucalo po svim šavovima.

 

Razoružavanje TO

 

 Neposredno pred izbore u Bosni i Hercegovini desio se jedan veoma važan događaj. Razoružana je Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i ostalih republika, a pod izgovorom da se više ne mogu izdvajati velika sredstva za potrebe ovoga sistema. U momentu rasformiranja TO u Bosni i Hercegovini bilo je 270 hiljada pripadnika ovih jedinica, u Srbiji 300, Hrvatskoj 230, Sloveniji 110 hiljada itd. Ovim činom Predsjedništvo SFRJ uspostavilo je potpunu kontrolu nad naoružanjem Teritorijalne odbrane, a naročito u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, što im je bio i glavni cilj, jer je oružje TO povučeno u garnizone JNA i time onemogućeno pružanje oružanog otpora agresiji na ove republike. Išlo je to ovim redom.

 Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine, "Titov jež" kako su je zvali, oformljena je 1969. godine, ali zvanični datum njenog oformljenja uzet je 1. maja 1970. godine. Taj datum je uzet i kao praznik TO naše republike. Nakon dvadeset godina postojanja, ona je zvanično rasformirana 20. maja 1990. godine.Poslije prekida rada 14. kongresa SKJ dolazi do reduciranja u snagama JNA i TO. Kao prvo, iz preventivnih razloga da se republike ne bi odcijepile ili oružano pobunile, Generalštab JNA 14. maja 1990. godine izdaje naredbu o potpunom razoružanju Teritorijalne odbrane SFRJ. Svo naoružanje TO trebalo se uskladištiti u garnzonima JNA. Rok za izvršenje ove naredbe bio je 21. maja 1990. godine, a potpisali su je generali Adžić i Veljko Kadijević, ali se pretpostavlja da je nije potpisao Raif Dizdarević, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ.

 Do 20. maja 1990. godine djelomično je razoružana TO Hrvatske, a Slovenija je gotovo u potpunosti uspjela da zadrži naoružanje svoje TO. Ali su zato u potpunosti razoružane TO Bosne i Hercegovine i Makedonije. Srbija i Crna Gora nisu, jer je TO svoje naoružanje odmah podijelila paravojnim formacijama ovih republika.

 U Bosni i Hercegovini jedino su općine Livno i Kupres uspjele da sačuvaju svoje naoružanje. Uprkos stalnom pritisku i prijetnji one su uspjele da sačuvaju ustrojstvo svoje Teritorijalne odbrane i kompletno naoružanje svojih teritorijalaca.

 Prije razoružanja Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine došlo je do čistke u Republičkom štabu gdje je smijenjen generalpukovnik Mujo Mujkić, komandant Republičkog štaba TO Bosne i Hercegovine, koji je nedugo poslije toga umro.

 Naoružanje Teritorijalne odbrane povlači se u garnizone JNA, a odatle dijeli Srbima širom Bosne i Hercegovine koji se, naravno, u najvećoj tajnosti organiziraju u srpsku teritorijalnu odbranu. U kojoj je to tajnosti rađeno vidi se i po tome što godinama brčanski Muslimani i Hrvati nisu znali da im njihovi susjedi Srbi u stanovima i kućama skrivaju automatsko naoružanje, bombe i drugo oružje.

 U momentu razoružanja Teritorijalne odbrane, na brčanskoj općini bilo je ustrojeno 64 jedinice TO. Sem ovih jedinica, oformljenih po svim poduzećima, mjesnim zajednicama, ustanovama... brčanska Teritorijalna odbrana imala je jednu brigadu, jedan odred i jednu specijalnu jedinicu. Dakle, pod oružjem je bilo ukupno 7.500 ljudi sa isto toliko cijevi od kog broja 3.750 ljudi bilo je naoružano dobro očuvanim trofejnim, a 3.750 potpuno novim naoružanjem. U svojim skladištima TO Brčko imala je naoružanje od pištolja kalibra 7,65 mm pa do PAT-ova 20 i minobacača kalibra 120 milimetara. Što se tiče nacionalnog sastava jedinica, ono je bilo ovakvo: 70 odsto pripadnika TO je bilo muslimanske i hrvatske, a 30 odsto srpske nacionalnosti.

 Ovim jedinicama Teritorijalne odbrane komandovalo je 10 rejonskih štabova i to: Rejonski štab Brčko Novo, Bijeljinska cesta, Kolobara, Bukvik, Rahić Gornji, Boće, Krepšić, Ražljevo, Potočari i Brezovo Polje. Neposredno prije izbijanja rata u Brčkom samo su tri rejonska štaba bila u funkciji i to: Rejonski štab Ražljevo, Potočari i Bukvik koji su bili locirani u srpskim selima.

 Kada je došla naredba o razoružanju brčanske TO, tome se jedino usprotivila radna organizacija "Laser", odnosno njen direktor Ismet Dedejić, ali je i on morao popustiti kada mu je u radnu organizaciju upala specijalna jedinica brčanskog garnizona i odnijela naoružanje.

 Svo naoružanje Teritorijalne odbrane iz brčanskih, seoskih, mjesnih zajednica, radnih organizacija i ustanova pohranjena je u vojna skladišta brčanskog garnizona pod izgovorom da je na tom mjestu najsigurnije, a redovnim pregledom i održavanjem bit će u stalnoj bojevoj gotovosti. U brčanskom garnizonu uskladišteno je i naoružanje TO Gradačca, Orašje i Lopara.

 Sem pripadnika oružanih jedinica Teritorijalne odbrane skoro svake godine više od deset hiljada građana završavalo je obuku prema Programu Republičkog Sekretarijata za narodnu odbranu. Svakodnevni napori mjesnih zajednica, radnih kolektiva i drugih subjekata davali su rezultate u tom domenu. Najviše uspjeha, međutim, imali su radni kolektivi TK "Interplet", "Bimeks", "Tesla", potom Medicinski centar "Petar Marijan Braco", a od društvenih organizacija veoma zapažene rezultate postigli su Savez izviđača "16. muslimanske NOUB", Crveni križ, vatrogasci i drugi. Svake godine od 26. septembra pa do 2. oktobra održavana je akcija "Nedjelja Civilne zaštite".

 Jednom godišnje naš grad i njegovi seoski centri ostajali bi nekoliko dana bez svojih rukovodilaca. Na logorovanje, nesvakidašnju vojnu vježbu, jedinstvenu u Bosni i Hercegovini, odlazili su brčanski rukovodioci iz svih struka - politike, privrede, školstva, kulture, zdravstva itd. Logorovanje je organizirano s prvih jesenjih dana negdje pod Majevicom i trajalo je četiri dana. Općenarodna odbrana, Društvena samozaštita, društveno-ekonomska kretanja i druga aktuelna pitanja bili su glavne teme na logorskim predavanjima čiji su predavači bili najistaknutije vojno-političke i društvene ličnosti iz cijele SFRJ i BiH.

 Sve ove aktivnosti nisu ostale nezapažene, pa je naš grad bio dobitnik vrlo visokih priznanja među kojima i "Velike plakete JNA".

 Kada je došlo vrijeme da se srpski narod naoruža, iz brčanskog garnizona prvo je izneseno naoružanje loparske TO koje je odmah podijeljeno teritorijalcima Lopara i okolnih sela.

 Razoružanjem Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovne trebalo je paralizirati svaki mogući organizirani otpor JNA i srpskim paravojnim postrojbama. Naime, to je pokušavano još od samog formiranja TO u Brčkom, jer su se sve vojne vježbe i mobilizacije TO i Civilne zaštite, kako u većini poduzeća tako i onih općinskih i regionalnih značaja, svodile na to da se građani Brčkog obučavaju za tzv. odbranu grada od mogućeg agresora.

Te pokazne vježbe TO i CZ Brčkog izvođene su na rijeci Savi, gdje su teritorijalci sprečavali agresorsko forsiranje Save iz pravca Hrvatske, u TK "Interplet" u hvatanju diverzanata ubačenih iz Hrvatske, gašenju požara na petoetažnim proizvodnim objektima, u "Bimeksu" na sprečavanju požara na energetskim postrojenjima i skladištima zapaljevih energenata, u SDK pripadnici CZ i Teritorijalne odbrane uvježbavani su za dislokaciju banke, u Građevinsko industrijskom kombinatu GIK na spašavanju stanara iz porušenih zgrada itd., da bi se na kraju takvih vježbi organizirala svečana smotra i defile jedinica koje su Brčacima pokazivale svu tehničku opremljenost pripadnika ovih jedinica.

 I dok su to Brčaci sa oduševljenjem posmatrali, te time uljuljkivali u lažnu sigurnost, dotle su pripadnici Teritorijalne odbrane u srpskim selima i Majevici obučavani za napad na gradove, ulične borbe, zauzimanje vitalnih objekata, a topništvo u Ražljevu, Sandićima, Potočarima, Pelagićevu, Ražljevu, Obudovcu... uvježbavano kako da pomoću novih topografskih mapa, koordinata i azimuta odredi što sigurniji cilj i domet svojih ubilačkih oruđa.

 A da u tome ne bi bilo promašaja, organizovano je 1987. godine fotogeometrijsko snimanje općine Brčko, tobože gruntovnih posjeda, objekata, ulica, cesta, industrijskih postrojenja, vodovoda itd., čije snimanje su platili Brčaci iz svog džepa. Aviosnimanje su obavili "stručnjaci" iz Beograda, a snimci kao stroga vojna tajna "pohranjeni" na sigurna mjesta. Originalni filmovi sa ovoga snimanja zadržani su u Beogradu, na osnovu kojih su kasnije izrađene vrlo precizne topografske mape, koje su koristili srpski topnici u napadu na Brčko i Slobodnu brčansku teritoriju.

 Isto tako, smjenjivanje privrednog kadra muslimanske i hrvatske nacionalnosti u gotovo svim brčanskim radnim organizacijama i ustanovama imalo je za cilj kontroliranje rada radnih organizacija, a kao najvžnija mogućnost praćenje i kontrola političkog djelovanja zaposlenih kao i uvid u sve administrativne i finansijske tokove nad ovim poduzećima. Jedini problem je predstavljao Medicinski centar "Petar Marijan Braco", na koji su velikosrpski planeri itekako računali, jer je planiran da bude glavni medicinski prihvatni centar za potrebe srpske vojske na ovom dijelu bojišnice i posavskog koridora.

 Kako nisu mogli, a ni smjeli riješiti se stručnog kadra, jer je liječničku ekipu sačinjavala većina doktora i medicinara muslimanske i hrvatske nacionalnosti, iznađeno je zadovoljavajuće rješenje u smjenjivanju vojnih referenata Mustafe Derviševića i Asima Džakića i postavljanju Luke Kneževića i Mladena Bečanovića. Na taj način je i u ovom kolektivu Civilna zaštita i TO potpala pod nadzor.

 Nedugo poslije toga neko je iz kancelarije referenta osiguranja pokrao nekoliko pištolja. Počiniocima se nikada nije ušlo u trag, jer neke značajnije istrage nije ni bilo.

Oružje tvorničkog osiguranja pokradeno je i u "Bimeksu" u februaru 1992. godine. "Kradljivcima" se ni ovom prilikom nije ušao u trag, ali su to četnici ulaskom u Brčko iskoristili kako bi maltretirali i pozatvarali nekoliko Brčaka. Tako su 7. maja 1992. godine uhapsili i Ćazima Mujića kojeg su "picgauerom", punim vojnika, odvezli u "Bimeks". U gradu su se vodile borbe, uglavnom u prigradskim naseljima, gdje je treštala puščana i automatska pucnjava.

 U "Bimeksu" su saslušavali Ćazima Mujića uz neprekidno batinjanje i pitanja o nestanku nekoliko pištolja, te koliko se iz dohotka ove radne organizacije izdvajalo za TO i šta se nabavilo od naoružanja. Kao da to nisu znali i kao da svo naoružanje iz "Bimeksa" nisu pohranili u Garnizonu. Ćazima su pretučenog zatvarali u komoru sa dubokim zamrzavanjem, potapali mu glavu u bure punom vode i leda. Ćazim je odlučio da više ni na kakva pitanja neće odgovarati, jer je shvatio da će ga ionako ubiti.

 Poslije nekoliko sati mučenja pustili su ga da ide kući. Po gradu se čula pucnjava, a sa silosa "Posavke" djelovao je snajper. Ćazim je pomislio da su ga pustili da bude ubijen na ulici. Od "Bimeksa" do Ćazimovog stana u naselju "EŠ" u normalnim uslovima trebalo je desetak minuta lagane šetnje. A tada mu je trebalo više od tri sata.

 Od posljedica mučenja Ćazim Mujić je morao operirati glavu u Berlinu, jer je osjećao neizdržive bolove u srednjem uhu.

Kriza među nacionalnim strankama se produbljuje

 

 Već na prvoj sjednici Skupštine općine dat je prijedlog, što je i na trećoj sjednici sedam dana kasnije i usvojeno, da se pokrene inicijativa za izmjenu stava o odluci o građevinskom zemljištu. Stara odluka je glasila:

- U slučaju da na konkursu za dodjelu građevinskog zemljišta dva ili više učesnika ostvari isti broj bodova, prednost ima onaj koji je prije predao zahtjev.

  Umjesto tog stava izmjenom se regulira da se u takvim slučajevima prednost određuje ždrijebom, a već na trećoj sjednici odlučeno je da se cijene placevima i povećaju. Prva sjednica, prve odluke, a već je počelo kockanjem.

 A na prvom zasjedanju nove višestranačke brčanske vlade, odnosno Izvršnog odbora Skupštine općine, konstatovano je da i ona neće biti imuna na stare probleme, prvenstveno u komunalnoj oblasti.

 Analizirajući stanje u brčanskoj privredi ponajbolje je ilustrirao Pero Marković, predsjednik Izvršnog odbora, koji je u jednom intervjuu listu "Graditelj" u januaru 1991 . godine istakao:

- Naš najveći problem je što imamo vrlo uzak manevarski prostor zbog naslijeđenih ogromnih dubioza u privredi i bankarstvu. Mnogi naši kolektivi nalaze se pred stečajem zbog hronične nelikvidnosti. Žiro-računi najvećih brčanskih preduzeća su u blokadi. U takvoj situaciji mjesecima isplaćuju zajamčene lične dohotke i raznorazne bonove kojima se koliko-toliko održava život u tim kolektivima, ali se istovremeno dovode u nezavidan položaj oblasti zdravstva, školstva, penzioneri i mnogi drugi, istakao je Marković.

 Kako na to reagiraju nacionalne stranke na vlasti? Pa, one izlaz iz ovakvog stanja vide u privatizaciji. Istina je da je samoupravljanje i društvenu svojinu, bar kada je praksa u pitanju, pregazilo vrijeme, jer je ideološka osnova na kojoj su počivali uglavnom iščezla sa svjetske pozornice, a proces reprivatizacije vlasništva će se dosta sporo odvijati. To donekle ima i opravdanja, jer je više od devedeset posto poduzeća u društvenoj svojini. Savezna vlada je čak donijela i uredbu kojom zakonski regulira izdavanje internih dionica kako bi društvena preduzeća prešla u mješovita, a krajnji rok je 18. avgust 1991. godine.

 Brčanska višestranačka vlast u svom opredjeljenju je društvenu svojinu,sa svim njenim pogubnim posljedicama, željela da što prije ukloni sa javnescene, no, osim deklarativnog opredjeljenja, uglavnom, ništa drugo nisu uradili. Potvrda tome je da je do sada samo trgovinsko preduzeže "Prehrana" registrirano kao dioničko društvo. Istini za volju, moram istaći da je u jednom broju kolektiva ovaj proces započet, dok u ogromnoj većini radnih organizacija sve je još u fazi razmišljanja i mudrovanja ili, pak, početnih inicijativa.

 Ja osobno sumnjam da se na ovaj način može postići pun pogodak u prevladavanju brčanskih privrednih problema i pređašnjeg stanja. Uzet ću za primjer Tekstilni kombinat "Interplet", kao najmnogoljudnije brčansko poduzeće, gdje će baš zbog toga i doći do suvlasničke usitnjenosti putem prodaje internih dionica, a koje su već u toku. U svakom slučaju brčanskim radnim organizacijama dolazi vrijeme gdje će samoupravljanje zamijeniti klasično upravljanje kapitalom i radnu motivaciju i odgovornost, kao i uzajamnu kontrolu, podići na viši nivo.

Već u startu privatizacije pojavljuju se i neke sumnjive rabote. U brčanskim poduzećima radnici se nagovaraju da svoje dionice prodaju ili ustupe pojedinim članovima kolektiva ili građanima Brčkog. Nije teško zaključiti da iza tih propagatora i naznačenih "pojedinaca" stoje nacionalne političke stranke koje žele sem političkih imati i ekonomskih uticaja u tim kolektivima. I sam Đorđe Ristanić, jedan od osnivača brčanskog SDS-a,rekao je da preuzimanje dionica u "Interpletu" ide dobro. Uspije li im to ostvariti u većim brčanskim poduzećima samim tim imat će pod kontrolom i sav privredni sistem u Brčkom, držeći se one narodne - ko ima novac ima i vlast.

 Brčanske nacionalne stranke, koje su koalicijom osvojile vlast, u SDP-u dobile su ozbiljnog opozicionera, pa time i političkog protivnika. Negdje polovinom januara 1991. u Brčkom se održava javna tribina brčanskog SDP-a na kojoj su gosti bili Nijaz Duraković, predsjednik SDP-a Bosne i Hercegovine,i Kerim Dizdar, član Predsjedništva Centralnog komiteta.

 Ne odričući da je jedina dosadašnja politička partija na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini dobila "šamar", dr. Duraković rekao je da je taj šamar, ma koliko bolan bio, dobro došao, jer ubrzava proces transformacije, uz prirodnu selekciju članstva koju su donijeli izbori.

 Nakon uvodnog izlaganja gosti tribine odgovarali su na brojna pitanja prisutnih koji su do posljednjeg mjesta ispunili brčanski Dom kulture.

Između ostalog, postavljeno je i pitanje šta misle o Savezu komunista -Pokretu za Jugoslaviju. Duraković je na to pitanje odgovorio:

- U početku smo podržavali ovu ideju, ali ona se pretvorila u dogmatizam,odnosno stvara se partija staljinističkog tipa koju smo mi odavno prevazišli.No, ne mislimo otvarati nikakav ideološki rat. Ako vjeruju da mogu postojati na tim osnovama, neka postoje. Mi imamo drugi pravac.

 Ovom izjavom Brčaci su dobili odgovor na pitanje koji su uputili s razlogom.

Upravo tih dana grad je bio oblijepljen plakatima SK - Pokreta za Jugoslaviju kojima su pozivani Brčaci na izbornu konferenciju ove partije koje je zakazana za 29. januar 1991. u Domu JNA. Izborna skupština ove partije je i održana u zakazano vrijeme. O razvoju i djelovanju ovog pokreta govorio je Radivoje Kovačević iz Beograda. Na kraju rada ove skupštine izabran je i predsjednik Općtinskog odbora SK - Pokreta za Jugoslaviju, a ova dužnost je povjerena Iliji Pajiću.

 Šta reći o ovoj partiji? Kada je propao 14. kongres SKJ, jer su ga napustili delegati Slovenije, a potom hrvatski i bosanskohercegovački delegati, nekoliko aktivnihi penzioniranih generala JNA formiraju novu partiju, Savez komunista - Pokret za Jugoslaviju, čiju su okosnicu činili generali Kadijević,Marković, admiral Mamula i drugi visoki oficiri JNA.

 Za glavnog ideologa ove partije postavljena je Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, koja je trebala, pod plaštom jugoslavenstva, da odradi važan politički posao. U ovu stranku morali su se, prije svega, da upišu oficiri i građanska lica na službi u JNA, a punu podršku su dobili i od boračkih organizacija, Saveza rezervnih vojnih starješina i svih onih koji su podržavali politiku Slobodana Miloševića. SK - PJ svoju je glavnu političku aktivnost usmjerila ka Bosni i Hercegovini u čemu nije dobila potporu od SDP-a Bosne i Hercegovine koji je ocijenio da je oformljena nova stranka staljinističkog tipa sa kojom ne želi imati posla.

 Sa SK-PJ nije se slagao ni SDS, kome je, navodno, smetala ideološka orijentacija ove stranke, ali će se kasnije pokazati da je to samo bila kulisa iza koje se vješto skrivao plan i jedne i druge stranke da zajedno sa JNA odrade zajednički posao oko okupacije Bosne i Hercegovine.

 Do otvorene agresije na Bosnu i Hercegovinu u ovoj stranki je bilo više od devedeset posto Srba koji su se aktivno uključili u naoružavanje i vojnom organiziranju srpskih formacija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. To su uspjeli zahvaljujući, prije svega, velikom broju generala i viših oficira koji su bili članovi SK-PJ. Interesantan je i ovaj podatak. Još 8. oktobra 1990. godine general Kadijević je izdao naredbu da se u JNA zabranjuje svako političko organiziranje, a četiri mjeseca kasnije njegov zamjenik, Stane Brovet, 22. januara 1992. godine, kada je držao govor pripadnicima Centra visokih vojnih škola u Beogradu, zaprijetio je otkazom svima onima koji se ne učlane u SK-PJ.

 Odmah na početku januara, tačnije 9. januara 1991. godine,Predsjedništvo SFRJ izdaje naredbu da se do 19. januara tekuće godine, dakle za samo deset dana, imaju razoružati sve nelegalne paravojne formacije kao i svi oružani sastavi koji nisu u sastavu oružanih snaga SFRJ ili organa Unutrašnjih poslova. Naredbu je potpisao Borislav Jović, tadašnji predsjednik

Predsjedništva SFRJ.

 Svima je bilo jasno da je ova naredba, zapravo, upućena Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ne i srpskom stanovništvu u ovim republikama koje je JNA, SK-PJ pa i samo Predsjedništvo naoružavalo do zuba. I sam general Kadijević je potvrdio da je JNA predstavljala temelj iz kojeg su formirane tri vojske -Vojska SRJ, Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpske krajine.

 U januaru 1991. godine u Brčkom je održano i Savjetovanje o borbenoj obuci i vaspitanju u Teritorijalnoj odbrani općine Brčko. O čemu se, zapravo, radilo, nije mi jasno, jer je Teritorijalna odbrana u Bosni i Hercegovini zvanično rasformirana još 20. maja 1990. godine. Savjetovanje je održano u Domu JNA i imalo je za cilj analitičko sagledavanje rezultata u obuci i vaspitanju i drugim elementima borbene gotovosti.

 U drugom dijelu ovog savjetovanja izvedena je i metodsko-pokazna vježba na temu "Rad organa štaba na izvršavanju zaključaka i procjene situacije, podnošenju prijedloga za donošenje odluka komandanata, te prenošenje odluka podčinjenim na terenu." Nema šta, kako se vidi, bila je to prava studija.

 Sve u svemu, zaključeno je da je brčanska Teritorijalna odbrana, koja je, kako sam naveo, "ukinuta u maju 1990. godine", boljim organizovanjem,većom disciplinom, zatim odgovornošću i boljim odzivom (uglavnom pripadnika srpske nacionalnosti koji su dobijali i veliku novčanu naknadu za vrijeme provedeno na vježbama - primjedba autora), postigla bolje rezultate, a starješine, komande, jedinice i štabovi osposobljeni za izvršavanje namjenskih zadataka. A kakvih, vidjet će se uskoro.

Deklaracija o suverenitetu BiH

 U Republici Hrvatskoj rat uveliko traje. Jedinice JNA i srpske paravojske razaraju Vukovar, granatiraju Vinkovce, Osijek... Jedine brčanske političke stranke koje su digle svoj glas i solidarisale se sa hrvatskim narodom su HDZ i SDP. Predstavnici hrvatskog naroda suprotstavili su se slanju jedinica iz BiH na hrvatska ratišta, što je bio stav i SDA i Predsjedništva BiH, a to su javno na tri protestna skupa i iskazali. Prvi protestni skup održan je pred zgradom SO Brčko, drugi pred Garnizonom JNA, a treći pred hotelom "Posavina", na kojem se okupilo nekoliko stotina Brčaka, kako bi mirnim i dostojanstvenim prosvjedom, koji je orgnaizirao brčanski HDZ, izrazili svoju solidarnost i podršku Republici Hrvatskoj.

 Mijo Anić, predsjednik HDZ-a općine Brčko, je tom prilikom rekao:

-         Okupili smo se da mirnim prosvjedom protiv prijetnje oružjem od bilo koga podržimo odlučne mjere hrvatske Vlade i Sabora zasnovanog na ustavnim ovlaštenjima za očuvanje suvereniteta Republike Hrvatske, slobodu i opstojnost čitavog hrvatskog naroda i svih naroda koji žive u demokratskoj,pravnoj i civilnoj državi, a ne državi gdje će generali biti arbitri dogovora jugoslovenskih naroda o mirnom suživotu na ovim prostorima. Nismo zato da Hrvati moraju živjeti u jednoj državi. Oni koji to žele, neka idu u Hrvatsku, a nikako da ovi prostori budu Hrvatski, no, tako poručujemo svima onima koji misle da će Bosna i Hercegovina postati satelit, ili pripojena bilo kome, da smo odlučni protiv takvih ideja po svaku cijenu, istakao je na kraju Mijo Anić.

 Ovo je bio treći otvoreni protest građana Brčkog protiv srpske agresije na susjednu Republiku Hrvatsku. Jedinu podršku su dobili od bošnjačkog naroda.

Naime, još 16. septembra 1991. godine kada su brčanski Bošnjaci i Hrvati dobili poziv da se jave u 395. haubički divizion, koji je pod hitno trebao biti upućen u Hrvatsku na područje Vukovara i Vinkovaca, oni su odbili da budu mobilizirani.

 Komandant brčanskog garnizona potpukovnik Pavle Milinković, koji je preuzeo dužnost od smijenjenog pukovnika Stjepana Hlapeca, Hrvata po nacionalnosti, te kapetan Momčilo Petrović, zamjenik komandanta Garnizona za sigurnost, tri-četiri dana ubjeđivali su brčanske rezervne starješine bošnjačke i hrvatske nacionalnosti da je neophodno uputiti 395. haubički divizion u Hrvatsku gdje se mora "ugušiti" pobuna i kazniti Hrvati kao razbijači SFRJ. Enver Pamukčić i Šemso Saković rezervistima su, međutim objašnjavali da ne idu na hrvatska ratišta gdje će biti samo topovsko meso velikosrpskim planerima čija je namjera formiranje Velike Srbije u kojoj i neće biti mjesta za Bošnjake i Hrvate.

 Ni komandant Milinković niti njegov zamjenik Petrović nisu se nadali da će kod Brčaka naići na ovoliki otpor te su tako morali odustati od slanja ovoga diviziona u Hrvatsku. Poučeni ovim primjerom JNA u Brčkom je sve sljedeće pozive na mobiliziranje upućivala samo rezervistima srpske nacionalnosti, čime je praktično otpočela priprema za okupaciju Brčkog, a pogotovu kada su brojne jednice JNA iz Slovenije i Hrvatske, koje su se povlačile iz ovih republika, raspoređene oko Brčkog.

  Istovremeno se iz grada dislociraju tenkovi, koji su bili u skladištima ratne rezerve na Sjenjaku, kod "Grafama", zatim teška i laka artiljerija, a iz jednoga dopisa Komande Druge vojne oblasti, St. Pov. Broj 908/1 od 20. marta 1992. godine, vidi se da je brčanski garnizon svoja skladišta rezervi naoružanja, municije i pogonskog goriva tajno premjestio na druge lokacije. Tako je 10.368 cijevi naoružanja i 137 tona municije iz skladišta u Krepšiću premješteno u novo skladište na prostoru Lopare - Ugljevik.

 A da ni naš grad i šira regija nisu bili pošteđeni "mjerkanja" ratnohučkačkih planera pokazali su mnogobrojni militantni emisari iz Srbije.

 U prvoj polovini januara 1991. godine u Brčkom je presječen šverc oružjem. Bio je to samo jedan od kanala kojim je grupa sa područja općine Bosanski Šamac ilegalno uvozila oružje i municiju iz Austrije. Ovoga puta zaplijenjena je 21 puška različitog kalibra, uglavnom američkih "vinčesterki" kao i nekoliko malokalibarskih pušaka sa snajperom. Šverceri su oružje rasturali na području općina Bosanski Šamac, Brčko, Vinkovci, Županja, Osijek i Vukovar. Krivične prijave podnesene su protiv Miće Kojića, Nedeljka Stankovića, Živka Matkovića i Slobodana Pavlovića iz Obudovca.

 U Dubnici kod Kalesije 10. februara održan je miting podrške Predsjedništvu Jugoslavije i JNA. Ovaj miting je organizirala Srpska demokratska stranka. O ovom skupu svoju ocjenu je dao Reagionalni odbor SDA, koji je svoju sjednicu održao u Bijeljini 16. februara, a saopćenje sa ove sjednice objavljeno je dva dana kasnije.

 Odmah po izlasku saopćenja Opštinski odbor Srpske demokratske stranke Brčko 19. februara održava svoju vanrednu proširenu sjednicu na kojoj donosi više zaključaka. Dva dana kasnije, 21. februara, OO SDS-a saziva konferenciju za štampu na kojoj su novinarima brčanskog radija i lista "Oslobođenje", Ostoji Nikoliću i Savi Teodoroviću, dr. Milenko Vojinović Beli, predsjednik OO SDS-a i Boško Maričić, potpredsjednik ove stranke, istakli da je povod ovoj press-konferenciji saopćenje Regionalnog odbora SDA.

- Mi nismo razbijači Bosne. Ocjene Regionalnog odbora SDA i mitingu u Dubnici i kvalifikacija tog skupa su nekorektne, paušalne i neargumentovane.Na miting u Dubnici pozvani smo u cilju davanja podrške Predsjednštva Jugoslavije i JNA u nastojanju oko razoružavanja paravojnih jedinica u Hrvatskoj i podrške ugroženom srpskom narodu u Hrvatskoj kao i na osnivanju Srpske banke u Bosni i Hercegovini. Većina govornika na tom mitingu govorila je u tonu primjerenom cilju mitinga, rekao je Vojinović i dodao:

- Opštinski odbor SDS-a Brčko izražava zabrinutost zbog paušalnih ocjena Regionalnog odbora SDA koji idu i dotle da su na mitingu u Dubnici "proklamovane najcrnje i najekstremnije četničke ideje" o čemu nema ni govora. Istina je, ja stojim i sada iza toga, tražio sam sa govornice u Dubnici od saveznog predsjedništva da do kraja sprovede odluku o razoružavanju paravojnih formacija.Ako to ne može učiniti u Hrvatskoj, neka se dozvoli naoružavanje i drugih naroda, istakao je Vojinović.

 Na 11. kongresu Saveza komunista BiH 23. februara 1991. godine donesena je, između ostalih, i odluka o brisanju naziva ove stranke "Savez komunista" i prelaska u SDP. Sem naziva ova stranka je odlučila da se oslobodi i hipoteke prošlosti. Ovo je, inače, druga transformacija ove partije kada je iz KP - Komunističke partije transformirala se u SK – Savez komunista i evo sada u SDP - Socijal demokratsku partiju. Hoće li uspjeti u istaknutom osnovnom opredjeljenju da bude moderna evropska partija lijeve orijentacije ostaje da se vidi s obzirom na trenutne jugo-prilike i situaciju kada neizvjesnost u svakom pogledu visi nad glavom.

 U radu Kongresa učestvovali su i delegati iz brčanske organizacije SK - SDP Dževad Kurtalić, Joco Mihajlović, Mirko Pančić, Jozo Lamešić i Siniša Kisić. U Glavni odbor SDP Bosne i Hercegovine iz Brčkog su ušli Dževad Kurtalić i Jozo Lamešić, dok je u Nadzorni odbor izabran Siniša Kisić. Svi oni po povratku u Brčko istakli su da je rad Kongresa bio na visokom nivou, a zaključci koji su doneseni sigurna vodilja za dalju, bolju i sretniju budućnost svih naših naroda u Bosni i Hercegovini.

 Istog dana kada se u Sarajevu završavao 11. kongres bosanskohercegovačkih socijalista, u Brčkom je 23. februara održana javna promocija Deklaracije o suverenosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine. Organizirala ju je grupa građana koja je u Brčkom inicirala prikupljanje potpisa podrške ovom aktu: Kašmir Ribić, Enes Pašalić, Šemso Saković, Muhamed Mujkić, Željko Šemper, Stjepan Filipović, Branko Lacić i drugi. Potpisivanje građana u znak podrške Deklaraciji obavljeno je u centru grada ispod gradskog sata,čije kazaljke već duže vrijeme pokazuju pet do dvanaest. Simbolično, zar ne.

 Na promociji je prisustvovalo nekoliko stotina građana, u ime grupe građana prisutnima se obratio Kašmir Ribić, koji je rekao da je za tri dana oko tri hiljade Brčaka svih nacionalnosti dalo svoj potpis podrške Deklaraciji, rekavši pri tome da svaki građanin dobre volje koji Bosnu i Hercegovinu doživljava kao svoju domovinu nema razloga a da ne podrži Deklaraciju.

 Šemso Saković je potom pročitao četiri osnovne komponente za koje ova grupa građana smatrada su one zajedničke, općeprihvatljive vrijednosti za sve građane Bosne i Hercegovine. To su:

- poštivanje posebnosti i specifičnosti Bosne i Hercegovine kao državnog političkog entiteta nastalog i formiranog višestoljetnim zajedničkim suživotom sva tri njena naroda - Muslimana, Srba i Hrvata;

- poštivanje suverenosti, jedinstvenosti i teritorijalne nedjeljivosti Bosne i Hercegovine kao državne zajednice, jer je to neophodan preduslov ravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine u svemu što će biti predmet novog jugoslovenskog dogovora;

- usvajanje načela da je građanin izvorni nosilac političkog suvereniteta kao naučnog preduslova uključivanja Bosne i Hercegovine u tokove zapadnoevropske tradicije;

- plediranje (zastupanje, zahtijevanje...) za donošenje novog Ustava Bosne i Hercegovine kojim bi se ozakonile nove demokratske promjene u Bosni i Hercegovini.

 Kao jedan od potpisnika Deklaracije, Enes Pašalić najprije je pojasnio socijalno-politički kontekst koji je doveo do prvih višestranačkih izbora konstatirajući da je na njima izabrana legitimna i legalna vlast koja će odlučiti o novom ustrojstvu Jugoslavije. Naglasio je da se danas crtaju karte u kojima je izbrisana Bosna i Hercegovina i da se vrši pritisak na poslanike Skupštine Bosne i Hercegovine oko pregovora o tom novom ustrojstvu Jugoslavije. Pašalić se osvrnuo i na pregovore i otpore koji se javljaju u vezi sa pomenutom deklaracijom, apostrofirao ih i pojasnio. Između ostalog, rekao je kako se prigovara da je tekst ove deklaracije ustavna materija kojom treba da se bavi Ustav i ustvrdio da je to tačno, istovremeno objasnivši da je Deklaracija prvenstveno politički akt kojim se želi zauzeti jedinstven stav u novokonstituirajućoj vlasti,odnosno da Skupština Bosne i Hercegovine samo potvrdi ono što se već nalazi u Ustavu Bosne i Hercegovine. Pašalić je rekao da se Deklaraciji spočitava da negira postojanje Jugoslavije. U pojašnjavanju ove konstatacije rekao je:

- Koliko sam ja mogao da vidim, u ovom aktu tako nešto se ne nalazi.Međutim, treba da se kaže da SFRJ više ne postoji, a ko je doveo do njenog negiranja, drugo je pitanje.

 U daljem izlaganju Pašalić je dodao da se ovim aktom, zapravo, žele utvrditi početne pozicije sa kojih bi se pregovaralo o novom ustrojstvu zemlje.Odnosno, kako je zaključio, ne može se nekome spočitavati da jednim aktom ruši Jugoslaviju ako ona tek treba da bude rezultat novog povijesnog dogovora naroda i republika.

 Što se, pak, Deklaracije tiče, ona je došla do Skupštine Bosne i Hercegovine, ali ne i na dnevni red. Iznađena je mogućnost i zakonsko uporište da se skine sa dnevnog reda i vrati na Savjet. Doktor Milenko Vojinović Beli, predsjednik brčanskog SDS-a i poslanik u Republičkoj skupštini za regiju Tuzla, po povratku sa Skupštine organizirao je konferenciju za štampu na kojoj izjavljuje:

-         Kroz Deklaraciju o suverenitetu srpskom narodu u Bosni se spremala podvala. SDS nema ništa protiv Bosne i Hercegovine. Mi želimo ostati u Bosni, ali i aktivno sudjelovati u cjelokupnom njenom životu i bez nametanja nečije volje. Pokušaj nametanja Deklaracije je pokušaj negiranja naroda i narodnosti, što je koincidenciji sa stavovima: Slovenija je država Slovenaca, Hrvatska država Hrvata, a Bosna država Muslimana. Jugoslavija treba biti moderna federacija i sve stranke u Bosni i Hercegovini su to naglašavale prije izbora. Nelogično nam je da bilo koja stranka sada mijenja svoj stav i to za čitavih 180 stepeni, što se može smatrati obmanom birača.

 Što se tiče pregovora oko budućnosti Jugoslavije, mi se iz SDS-a nadamo da će predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović u pregovorima voditi računa o stavu SDS-a prema ovom pitanju. U protivnom, SDS će tražiti tripartitno predstavljanje Bosne i Hercegovine na pregovorima. Mi osuđujemo stav predsjednika Izetbegovića da suverenost Bosne i Hercegovine stavlja iznad mira u zemlji. Suverenost Bosne nije ugrožena i da sada krv i rat ne treba spominjati, jer nisu iskorištene sve mogućnosti pregovaranja, rekao je Vojinović.

 Kako je ova Vojinovićeva izjava emitirana na Radiju Brčko odmah u podnevnim satima, već sutradan oglasila se reagiranjem stranka SDA koja je izjavila da je Gradski odbor SDA u Brčkom bio učesnik skupa SDA sjeveroistočne Bosne, pa prema tome i stoji iza donesenih zaključaka na tom skupu i naglašava:

-         Pravo je dr. Vojinovića, kao predsjednika druge stranke, da kao čovjek drugačijih političkih ubjeđenja iznosi stavove koji su u suprotnosti sa stavovima SDA. Međutim, njegovu izjavu da je SDA Deklaracijom o suverenosti Bosne i Hercegovine spremala podvalu srpskom narodu u Bosni smatramo najblaže rečeno neopreznom i neodgovornom upotrebom jedne teške riječi. SDA je demokratska partija, a ne grupa ljudi sumnjivog morala koji, eto, čitavom jednom narodu, u ovom slučaju srpskom, želi navodno podvaliti.

 Bilo bi dobro da dr. Vojinović objasni u čemu se ogleda ta podvala i kakve podvale može biti u zahtjevu da Bosna i Hercegovina ima isti položaj (istu poziciju) kao i ostale članice u jugoslovenskoj federaciji, rečeno je u reagiranju SDA.

 Međunacionalne tenzije se nastavljaju i u skupštinskim klupama. Imam dojam da su razmirice među nacionalnim strankama u republičkom parlamentu prenijete i na općinski nivo gdje dolazi do sve češćih podmetanja, preglasavanja itd. Najnovije varnice izbile su oko imena nove brčanske gimnazije,pa čak i oko njene lokacije. Tako se Tomislav Antunović iz HDZ-a zalaže da, ako se radi o novoj školi, ona treba dobiti i novo ime, pa usput priupita poslanike gdje je neko i hrvatsko ime. Nedeljko Mitrović iz stranke "Zelenih", govoreći o nazivu škole dao je do znanja da se školi želi oduzeti ime "Vaso Pelagić" što je okvalificirao nečasnim činom, jer ako se škola seli u novoizgrađenu zgradu treba da nosi i svoje ime. Osman Vatić iz SDA je,između ostalog, rekao da u neku ruku i nije za ime "Vaso Pelagić" i zašto nova škola ne bi dobila ime Miroslav Krleža ili Hasan Kikić. Na kraju je donesena odluka da se nova gimnazija smjesti u zgradi škole "25. novembar", a o imenu škole će se donijeti odluka naknadno.

Pritisci na medije

 

 U drugoj polovini marta i početkom aprila počeli su pritisci na brčanske medije Radio i list "Graditelj". Prvo je na zgradi osvanuo crveni grafit LOPOVI, a potom su uslijedili i otvoreni napadi iz štabova nacionalnih stranaka. SDS i SDA čak organiziraju i press konferencije na kojima iznose navodne profesionalne propuste ovih medija i zatvorenost prema ovim strankama te, kako ističu, da se favorizira SDP. Ide se dotle da se u hodniku zgrade postavljaju flaše sa zapaljivom tečnošću i prijatećim pismom da će se, ukoliko se i dalje budu stavljali na antisrpsku stranu, ugašeni fitilj ponovo upaliti. Na kraju da navedem i poruku sa jedne press konferencije u kojoj se kaže:

- Mi sa žaljenjem moramo konstatirati da je zatvorenost medija općinskih javnih glasila prema Stranci demokratske akcije, a koja postoji još od početka djelovanja Stranke, i nadalje na istoj razini i da se taj odnos nije značajnije promijenio u korist SDA.

 Pritisci na brčanske medije nastavit će se sve do marta 1992. godine, ali još češći i bezobzirniji. Novopečena vlast želi da kontrolira ukupnu kadrovsku politiku, pa i u brčanskim medijima, traži idejno-političku podobnost i uvode nacionalni ključ, a u takvoj situaciji nije moguće bilo kakva jedinstvena uređivačka politika. Dokle se išlo u tome, pokazat će i sjednica Skupštine općine održane 12. decembra 1991. godine kada je Izvršni odbor Skupštine općine na dnevni red sjednice stavio prijedlog o osnivanju paralelnog javnog informativnog poduzeća i izradi elaborat o ekonomskoj opravdanosti formiranja takvog poduzeća itd.

 Ovim prijedlogom Vlada je jasno pokazala nedostatak sluha kao predlagač a jedne takve odluke.

 U situaciji kada privreda jedva sastavlja kraj s krajem, kada je zdravstvo u dugovima, kada obrazovanje preživljava najcrnje dane, kada nam rat kuca na vrata, ona nameće prijedlog o osnivanju javnog poduzeća za informativno-izdavačku djelatnost, dakle još jedne institucije koja bi se finansirala sa državnih jasli. Sjednica je prekinuta kada su poslanici SDP-a napustili Skupštinu. U martu još jedan važan događaj. Na području brčanske općine 15. marta otpočeo je popis stanovništva koji će obavljati 293 popisivača uz nadzor 45 općinskih instruktora. Sve tri nacionalne stranke su dobro pripremile svoje birače posebno kada je u pitanju rubrika gdje treba da se izjasne o nacionalnosti, jeziku, vjeroispovijesti...

 U ovom mjesecu pojačava se pritisak na brčanski SDS sa najviših razina Stranke. Čelnim ljudima u Brčkom zamjera se što ništa ne rade na donošenju akcionog plana i odluka na oformljenju srpske općine Brčko, a kao najvećeg krivca centrala SDS-a iz Sarajeva vidi u dr. Milenku Vojinoviću Belom, koji trpi i najveće kritike kako iz Sarajeva tako i od domaćih srpskih ekstremista.

 Kako je u to vrijeme Boško Maričić, potpredsjednik brčanskog SDS-a, sve više samostalno istupao u brčanskim medijima, stekao sam dojam da je on o pitanju agresivnijeg nastupanja SDS-a preuzeo kormilo u svoje ruke. Tako su, počev od aprila 1991. godine, u Brčkom počele predigre srpskih ekstremista. Počeo se primjenjivati već uhodani scenarij o ugroženosti Srba, pa Boško Maričić na sastancima i u izjavama brčanskim medijima sve više spominje ugroženost Srba u Brčkom, Prijedoru kod Dubrava, u Ulicama, o naoružavanju Muslimana i Hrvata pa i o tome kako je i sam ugrožen, te izjavljuje da u slučaju "nečega" ima zadužene ljude za likvidaciju Mije Anića, čelnika brčanskog HDZ-a. Da su sve to bile proizvoljne Maričićeve izjave vidi se i po tome što se od njih ogradio Vojinović.

 Na ove izjave nekih čelnika brčanskog SDS-a odmah su reagirala rukovodstva SDA i HDZ-a, koja su pozvala čelnike brčanskog SDS-a na dogovor i ako ima problema da se oni zajednički riješe. Međutim, do nekog konkretnijeg dogovora nije nikad došlo, jer je priča o ugroženosti Srba u Brčkom trebala biti povod da se i u ovome gradu, kao posljednjoj oazi dobrih međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini, po direktivi centrale SDS-a iz Sarajeva, partnerstvo raskine. Stoga su srpski ekstremisti u Brčkom za to tražili i najmanji povod. A njega nije bilo teško naći. Tih dana na dnevnom redu brčanske Vlade našlo se iznalaženje kadrovskih rješenja o preustrojstvu inspekcijskih službi SO Brčko i brčanske policije.

 

Nacionalna prebrojavanja

 Na sjednici Izvršnog odbora, gdje su bila po tri člana Vlade iz sva tri reda naroda, većinskim izjašnjavanjem donesena je odluka da se i u ovim službama izvr{i imenovanje na bazi izbornih rezultata, pogotovo što zaposlenici u osamdeset posto slučajeva nemaju odgovarajć}u školsku spremu.Na ovu odluku Izvršnog odbora odmah je reagirao SDS tvrdeći kako su tri njihova člana Vlade, Pero Marković, Miodrag Pajić i Dušan Marković, preglasani od ostalih šest članova Vlade, odnosno od Muslimana i Hrvata.

 E, tu je sada zapelo. Brčanski SDS, videći da će u gradskoj policiji, gdje je preko osamdeset posto inspektora bilo srpske nacionalnosti, ostati bez značajnijeg uporišta u sprovođenju svojih namjera, najedanput izražava veliku "zabrinutost" - šta sa ljudima koji će ostati bez posla? To im je bio jedan od najznačajnijih paravanskih argumenata u daljim i sve češćim prepucavanjima sa drugim dvjema nacinalnim strankama. I da bi što duže o ovom pitanju zadržala status kvo, SDS predlaže da se ne žuri sa postavljanjem novih inspektora, jer to može da pričeka, a Vojinović, čelnik brčanskog SDSa,izlazi i sa novim prijedlogom da, ukoliko neke od stranaka iz objektivnih razloga ostanu zakinute u jednom segmentu društvenog života, može joj se izvršiti kompenzacija u nekim drugim službama.

 Sve u svemu, Vojinović je želio kazati da se izvrši "prebijanje" između inspekcijskih službi Skupštine općine Brčko, koje bi dobili Muslimani i Hrvati, dok bi odgovorne funkcije u brčanskom Sekretarijatu unutarnjih poslova zadržali Srbi, čime bi se izbjeglo zapošljavanje novih ljudi.

 U međusobnim dogovorima o raspoređivanju kadrova stiglo se maltene do izvršilaca i tu su se posvađali. Sve tri nacionalne stranke htjele su ključna mjesta u sudstvu, policiji, finansijama i drugim izvršnim organima.

 A kada smo već kod rukovodećih mjesta u Općini, naveo bih predizborno stanje: od 16 osnovnih škola bilo je 13 direktora srpske, dva muslimanske i jedan hrvatske nacionalnosti. Od četiri srednje škole dva direkora su srpske, jedan muslimanske i jedan hrvatske nacionalnosti. Od 16 insepktora u brčanskom SUP-u skoro svi su srpske nacionalnosti, a niti jedan Hrvat. U brčanskom Sudu od 1965. godine predsjednik Suda je Srbin. Od pet javnih tužilaca četiri su Srbina, jedan Musliman, a niti jedan Hrvat. U Teritorijalnoj odbrani od 26 zaposlenih 12 su Srbi, osam Muslimana, dva Hrvata, jedan Crnogorac, tri u miješanom braku, a komandant TO je Srbin (iz Srbije).

 Od svih zaposlenih u Skupštini općine Brčko 112 je Srba, 104 Muslimana i 50 Hrvata. Od ukupno 45 radnih organizacija oko 60 posto su rukovodioci bili srpske nacionalnosti, a samo pet direktora Hrvati itd.

 Dolaskom na vlast nacionalnih stranaka došlo se do tzv. partnerstva i do podjele pobjedničkog kolača pa je sada stanje sljedeće: SDA je dobila 13 rukovodnih mjesta, HDZ 12, a SDS devet. Ne računajući dio kolača koji trebaju podijeliti u inspekcijskim službama Skupštine općine i Sekretarijatu unutarnjih poslova, odnosno brčanskoj policiji.

 I dok je narod bio na rubu egzistencije, zabrinut za svoju sudbinu i sudbinu grada i haotičnog stanja u zemlji, dotle su nacionalne stranke sve više energije trošile na nekim marginalnim pitanjima za koje se unaprijed znalo da se neće doći do rješenja. Od izbora je prošlo skoro pet mjeseci, a Vlada još nije imala jasan program, pogotovu onaj za socijalnu zaštitu građana.

Svakodnevno puca veza među koalicionim partnerima.

 Nije stoga čudo što 5. aprila ni veoma hladan i kišovit dan nije omeo da se na Trgu maršala Tita okupi šest do sedam hiljada Brčaka. Zabrinuti za svoju i sudbinu Bosne i Hercegovine, dođli su na veliki narodni miting koji je organizirao brčanski SDP.

 Miting je počeo jugoslovenskom himnom, potom se prisutnima obratio Petar Đokić, koordinator koalicije SDP-DSS, a onda su govorili poslanici ove koalicije u republičkom i općinskom parlamentu Jozo Lamešić i Dževad Kurtalić. Burno pozdravljlen dugotrajnim aplauzom za govornicu je stupio dr.Nijaz Duraković, predsjednik bosanskohrcegovačkog SDP-a, koji je ponovo ukazao na poznate stavove SDP-a u vezi sa rješavanjem političke krize u zemlji koja se mora odvijati na miran način pri čemu ne smije biti dovedeno u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, a potom naglasio:

- Sve drskiji nacionalisti, i to svih boja, mogu biti sigurni da nekakva Jalta na ovim prostorima neće proći!

 Sa ovog skupa Brčaci su donekle smireni odlazili svojim kućama gdje su ponovo u miru, sa svojom obitelji i susjedima komentirali i analizirali govore Nijaza Durakovića, Dževada Kurtalića, Joze Lamešića i Petra Đokića. Došli su do zaključka da na ovim prostorima nacionalizam nema nikakve šanse.

Zamrzavanje partnerskih odnosa

 To ubijeđenje držalo ih je samo šest dana, jer se 11. aprila saopćenjem za javnost oglasio brčanski SDS. Prenosim ga u cjelini:

- Na sjednici Opštinskog odbora SDS Brčko održanoj 11. aprila '91. godine donesena je odluka da se zamrznu partnerski odnosi između narodnih stranaka (SDS, SDA, HDZ) do daljnjeg. Povod za donošenje ovakve odluke je neprincipijelan odnos Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice prilikom rješavanja nekih aktuelnih pitanja, što je izazvalo revolt srpskog naroda.

 Ovakav neprincipijelan odnos SDA i HDZ nanosi štetu srpskom narodu,te je Opštinski odbor Srpske demokratske stranke u Brčkom primoran na donošenje ovakve odluke, sa željom da se ubuduće više vodi računa o interesima svih naroda koji žive na ovom području - rečeno je u saopćenju.

 Shvatajući svu ozbiljnost odluke SDS-a, odmah sutradan brčanski novinari pokušali su doći do čelnih ljudi ove stranke, ali nisu mogli ništa novo saznati. Miljan Erić, sekretar ove stranke, rekao im je da je to stav Odbora i da će potpunije informacije dobiti kada za to bude vrijeme. Međutim, Brčaci su upoznati sa komentarima čelnih ljudi HDZ-a i SDA. Tako je Mijo Anić, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, izjavio:

- Mi u HDZ-u smo nešto tako i očekivali i ova odluka nas nije iznenadila i u neku ruku sam se čudio da nije i ranije uslijedila. Istovremeno sam ubijeđen da je ta odluka izdiktirana iz centrale Stranke u Sarajevu i ne bi trebalo nikoga obmanjivati, pa ni srpski narod, da ju je donio Općinski odbor SDS-a u Brčkom.

 Istog dana Nusret Kujović, tehnički sekretar SDA, izjavljuje:

- Mi u SDA smo iznenađeni odlukom SDS-a i za tu odluku nije bilo nikakvog povoda. Međustranački odnosi do sada nisu bili poremećeni kada je riječ o kadrovskoj politici, jer se uvijek radilo prema utvrđenom dogovoru. Konferencija za štampu, koju je zakazao brčanski SDS 15. aprila, nije donijela ništa novo. Već viđeno, kako bi se to reklo. Milenko Vojinović istakao je da je ovaj potez SDS-a uslijedio zbog podjele kadrovskih mjesta u općinskoj vlasti, a neposredan povod je bio preglasavanje srpskih članova Izvršnog odbora kada se raspravljalo o spornim kadrovskim rješenjima. Na konferenciji za štampu dr. Vojinović apelirao je da se što prije promijeni odluka Vlade i da na tako osjetljive društvene funkcije ne imenuje devet ljudi iz Vlade, nego da to ide na općinski parlament gdje bi o takvim odlukama raspravljalo svih devedeset odbornika, pa nastavio:

- Ako se ovakva politika HDZ i SDA nastavi, SDS neće biti u mogućnosti da garantuje srpskom narodu na području brčanske opštine da neće biti maltretirani od strane stranačkih inspektora Skupštine opštine i Stanice javne bezbjednosti. Zato ćemo se javno ograditi od takvih poteza i nećemo biti spremni snositi odgovornost ukoliko narod u nekim srpskim selima, naprimjer u Ražljevu ili Bukviku, zatraži pripajanje nekim drugim opštinama.

 Doktor Vojinović je prokomentirao i izjavu Mije Anića, koju je dao Radiju Brčko:

- Zamjeram Miji Aniću što je izvršio prebrojavanje nekih kadrovskih rješenja po nacionalnoj osnovi i to u organima i institucijama koje gospodinu Aniću lično odgovaraju. Zašto to nije učinio i na drugim mjestima i primjerima, recimo u Bolnici. SDS nije kriva ako HDZ nema kadrova za neka radna mjesta kao što je to u Javnom tužilaštvu gdje su četiri Srbina.

 Na kraju konferencije za štampu dr. Vojinović je istakao kako ne želi da se situacija dalje komplicira i zbog toga je predložio da se sastanu predsjednici nacionalnih stranaka, predsjednik Skupštine i Izvršni odbor.

 U novom broju brčanskog lista "Graditelj" opširnije je popraćen ovaj tok događaja. Novine su odmah razgrabljene i moglo se primijetiti kako Brčaci čitaju novine u kafanama, automobilima, na ulici... Idući ka Kolobari sustigao sam jednog mog poznanika Srbina kako čita izjavu Mije Anića "Nismo još dobili što nam pripada", a koju je moj poznanik, ne primijetivši me,prokomentirao: "Mamicu vam ustašku, dobićete i to uskoro!"

 Bremenita politička situacija koja prijeti međunacionalnim sukobima bila je razlog i neposredni povod da se, prvi put poslije izbora, okupe predstavnici svih sedam političkih stranaka. Ovaj sastanak održan je 7. maja 1991. godine, jer, kako rekoše, nisu mogli ostati gluhonijemi na sve ovo što se događa u susjednoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Porazgovaraće, sročiće u vidu saopćenja i sve to lijepo staviše na papir, pa potpisaše crno na bijelo, u ime SDA dr. Ibrahim Ramić, SDS-a dr. Milenko Vojinović Beli, Mijo Anić za HDZ, Petar Đokić ispred SDP-a, primarijus dr. Zijad Trumić u ime Saveza reformskih snaga, Admir Muminović za Savez socijalističke omladine - Demokratskog saveza i Hamed Jerković u ime Muslimanske bošnjačke organizacije.

 Ovo saopćenje odmah je proslijeđeno u Radio Brčko da se sa njim upozna građanstvo, a dostavljeno je i odbornicima Skupštine općine koji su upravo bili na redovnoj sjednici.

- Bosna i Hercegovina, a time i opština Brčko, domovina je Srba, Hrvata,Muslimana i ostalih naroda, koji su u svom viševjekovnom zajedničkom životu izgradili internacionalne forme međusobne komunikacije koje ne dovode u pitanje etničke, konfesionalne i kulturne identitete nijednog naroda ponaosob. Stoga, rušenje ili dovođenje u pitanje svih onih vrijednosti koje su

pretpostavka i garant tog i takvog zajedničkog života je nešto što nikada nećemo niti možemo dozvoliti. Svakoj instrumentalizaciji i usmjeravanju nagomilanih socijalnih, ekonomskih i političkih frustracija i tenzija u pravcu međunacionalnih sukoba i narušavanja zajedničkog života, ćemo se svim sredstvima suprotstaviti.

 Nećemo dozvoliti da se u Brčkom desi novi Pakrac, Plitvice, Kijevo,Borovo Selo. Svakog onog ko raspiruje takve strasti, oštro ćemo osuditi.Zalagaćemo se da se Srbi, Hrvati, Muslimani i ostali narodi koji žive na ovim prostorima osjećaju kao i do sada svoji na svome, a ne da u drugim republikama vide garante mira sopstvene sigurnosti i slobode.Ako zao duh nacionalnih strasti i međunacionalnih sukoba prodre u naše krajeve, prijeteći da ugrozi zajednički opstanak, spremni smo formirati Front spasa i suprotstaviti se takvim tendencijama.

 Osnovni cilj ovog obraćanja brčanskoj javnosti je namjera da se očuva potreba i želja da se na ovim prostorima živi zajedno, jer zajedno moramo živjeti, da bi se tek na osnovu takvog konsenzusa moglo razgovarati o političkim razlikama. Dokle god se političke razlike tretiraju po principu prijatelj/ neprijatelj svako demokratsko rješenje političkih razlika je nemoguće.

 U cilju očuvanja tih elementarnih pretpostavki zajedničkog života i prevladavanja postojećih napetosti i podjela spremni smo organizovati zajedničke nastupe pred građanima Brčkog i cijele opštine, a sva naša međustranačka neslaganja koja mogu biti faktor novih podjela spremni smo iznijeti na forum javnosti kako bi ona bila kriterij ispravnosti naših stavova.

 Ne dozvolimo da zle strasti ovladaju nama i znajmo da od slobode i sigurnosti naših susjeda ovisi i naša sopstvena sigurnost i sloboda!

 Tražimo da sve legalne institucije sistema opštine Brčko čine maksimalne napore da se očuvaju tradicionalno dobri međunacionalni odnosi, istovremeno pozivamo građane opštine Brčko da ne podliježu dezinformacijama raznih vrsta i da sve eventualne ekscese prijave nadležnim državnim organima. Ostanimo i nadalje primjer opštine u Bosni i Hercegovini dobrih međunacionalnih odnosa.

 Čelnici stranaka saglasni su da će i ubuduće održavati ovakve sastanke i o tome obavještavati građane opštine Brčko, kaže se u saopćenju.

 Već sam napomenuo da je zajedničko saopćenje upućeno i odbornicima Skupštine općine Brčko koji su tog dana imali sjednicu. Kada je ono pročitano, odmah su neki odbornici postavili pitanje o potrebi organiziranja,odnosno samoorganiziranja, građana u smislu seoskih straži ili noćnih patrola u selima, a u saradnji sa Službom javne sigurnosti. Naglašeno je da to treba činiti u onim selima gdje se ocjenjuje da im je takav vid bezbjednosti neophodan.

Takav vid samoorganiziranja nije prihvaćen nego je prihvaćen jedan drugi prijedlog, i to kao skupštinski zaključak, da se u te svrhe, ako je neophodno, angažiraju pripadnici rezervnog sastava milicije.

 Poznavajući osobno Zakon o unutarnjim poslovima, Skupština nije imala pravo donijeti takav zaključak. Naime, Zakon ne dozvoljava naoružane straže, a aktiviranje sastava rezervne milicije može donijeti samo Ministarstvo unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine i to u striktno određenim uslovima.

 A iz pouzdanih izvora saznao sam da su pripadnici rezervnog sastava milicije iz Grčice, Potočara, Brezika, Ražljeva i drugih okolnih srpskih sela u stalnom kontaktu sa SDS-om, Srpskom radikalnom strankom, Garnizonom JNA, da redovno prisustvuju predavanjima, obuci i da su dobili uniforme i naoružanje od JNA. Stoga i postavljam sam sebi pitanje - nije li taj prijedlog potekao iz reda odbornika SDS-a kako bi se sastanci i obuka pripadnika rezervnog sastava milicije mogli održavati legalno?

 Ali da se vratim na saopćenje "sedmorice". Ono je došlo u brčanskoj regiji baš u vrijeme kada SDS zagovara regionalizaciju Bosne i Hercegovine, koja se trenutno uveliko provodila i nekim dijelovima naše republike, a sve pod plaštom ekonomskih, kulturnih, medijskih i inih interesa srpskog naroda,što je ustvari samo uvod za potpuno razbijanje Bosne i Hercegovine. Zbog toga je i Milenko Vojinović Beli nevoljno stavio svoj potpis u ime SDS-a i, kako je izjavio nekim svojim istomišljenicima, u momentu potpisivanja osjećao se kao da ga razapinju na križ. Odgovorili su mu da ovo saopćenje ima i svojih dobrih strana, jer se u njemu spominje mogućnost izbijanja međunacionalnih oružanih sukoba unutar Bosne i Hercegovine, ali ne i rat sa Srbima preko Drine.

 Samo dan poslije sastanka "sedmorice", 8. maja 1991. godine, u brčanskom Domu kulture održava se zasjedanje Regionalne skupštine SDA za sjeveroistočnu Bosnu na kojoj je doneseno više značajnih zaključaka kojim se osuđuje svaka teroristička aktivnost, s bilo koje strane da dolazi i koja u ovom delikatnom trenutku zategnutih međunacionalnih odnosa vodi u

krvoproliće, anarhiju i graćanski rat.

 U svemu ovome prednjači, kako je istaknuto na Skupštini, Srpska radikalna stranke, jer zagovara teror i međunacionalnu mržnju i njeno programsko djelovanje je u suprotnosti sa važećim Ustavom Bosne i Hercegovine i zbog toga bi trebalo zabraniti njen rad na teritoriji ove republike. Isto tako, prigovara se SDS-u da se nikada nije javno ogradio od terorističkog djelovanja Srpske radikalne stranke i njene politike kojom se negira suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine.

 Sa ove skupštine upućen je i javni poziv pripadnicima JNA iz reda muslimanskog naroda da u slučaju bilo kakve akcije JNA protiv naroda ili u slučaju građanskog rata ne dižu oružje protiv ovog ili bilo kojeg drugog narodai u tom slučaju se ne povinuju naredbama svojih starješina.  Sa Skupštine je upućen i zahtjev da se svi vojnici Muslimani u slučaju građanskog rata povuku prilikom služenja vojnog roka sa teritorije drugih na teritoriju matične republike. Još jedanput su pozvane sve stranke i građani Bosne i Hercegovine i Jugoslavije na toleranciju, međusobno razumijevanje, uvažavanje i saradnju te uvažavanje različitosti.

 Na kraju rada Skupštine za predsjednika Regionalnog odbora izabran je Mehmed Kavazbašić, republiči poslanik i predsjednik Gradskog odbora SDA iz Vlasenice. Za jednog od tri potpredsjednika izabran je i dr. Ibrahim Ramić, predsjednik Gradskog odbora SDA Brčkog. Donesena je i odluka da u Brčkom bude sjedište Regionalnog odbora SDA.

 I u ovim skupštinskim dokumentima spominje se mogući grđanski rat.

Zar i političari Regionalnog odbora SDA ne shvaćaju da stvarna opasnost dolazi sa desne obale Drine? A to već nije građanski nego agresorski rat.

 U ovim burnim političkim i međunacionalnim previranjima svjetla točka na ovim brčanskim prostorima je ta što do tada nije zabilježen niti jedan međunacionalni incident. Istina, incidenata je bilo, kao onaj u Bukviku gdje je oskrnavljen spomenik XVI muslimanske narodnooslobodilačke udarne brigade koji je, sa svojim istomišljenicima, oskrnavio Boško Maričić, potpredsjednik brčanskog SDS-a. On se u posljednje vrijeme javno deklarira kao četnički vojvoda kojemu je uzor Vojislav Šešelj, srbijanski predsjednik Srpske radikalne stranke. Isto tako, u noći s petka 27. na subotu 28. aprila, oskrnavljeni su spomen obilježja NOB-a u Gornjem Zoviku i Seonjacima, a što je registrirano kao "razračunavanje" sa prošlim socijalističkim poretkom.

Oglašavanje Sindikata

 Nastupio je i mjesec maj. Događanja u prvoj polovini mjeseca nisu baš vrijedna pažnje hroničara. Ali zato druga polovina bila je jako vruća na političkoj sceni brčanske općine i to od protestnih okupljanja građana, osnivanja novih stranaka pa do verbalne rafalne paljbe o ponovnoj ugroženosti Srba u Brčkom. Ali da pođem redom.

 Brčanski sindikat je, zbog daljeg pogoršavanja političke situacije, organizirao 16. maja petominutni štrajk kao upozorenje da se politička kriza u Jugoslaviji što prije prevlada. Organizatori ovoga štrajka istakli su da je ovo upozorenje u Brčkom u potpunosti uspjelo. Tog dana u većini brčanskih kolektiva prekinut je rad u 12 sati u trajanju od pet minuta, zaustavljen je i saobraćaj, a oglasile su se i tvorničke sirene. Konkretan povod za organiziranje ovoga protesta bio je planirani sastanak republičkih prvaka koji se trebao tog dana održati u Sarajevu. Sastanak nije odran, ali zato Brčaci, za razliku od većine drugih općina, nisu odustali od organiziranog protesta.

 Tri dana kasnije, 19. maja, u brčanskom Domu kulture formiran je Muslimanski omladinski savez. Osnivačkoj skupštini prisustvovao je veliki broj zainteresiranih Brčaka, brojni gosti iz Sarajeva i drugih gradova. Učesnike skupa najprije je pozdravio dr. Ibrahim Ramić, predsjednik brčanskog SDA, koji je uz prigodnu besjedu pozvao građane svih nacionalnosti na mir i slogu, a o programskim opredjeljenjima i ciljevima MOS-a govorio je Emir Kovačević, predsjednik Inicijativnog odbora.

- Muslimanski omladinski savez nije vjerska organizacija, ali mi se ne odričemo svoje vjere i čvrsto stojimo na islamskim principima koji su naučno dokazani i historijski potvrđeni. Oni koji dobro poznaju islam, znaju da se islamski principi poštuju i tamo gdje nema muslimana. Zabluda je stav da su ljudska prava i slobode tekovina suvremenog doba.

 O ljudskim pravima govori i jedan od najstarijih pisanih spomenika ljudske kulture - Kur'an, kada garantuje ljudska prava na život, na imovinu, na fizički i duhovni integritet, na slobodu vjeroispovijesti, ukidanje diskriminacije...

 Kovačević je naglasio da će se MOS, kao kulturno-politička podružnica SDA, zalagati za sretniju zajednicu u kojoj će svi narodi moći ispoljiti svoj nacionalni identitet bez vrijeđanja nacionalnih osjećanja drugih naroda.

Prisutnima se obratio i Omer Behmen, potpredsjednik SDA Bosne i Hercegovine, zatim Nedim Dizdar, predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza Jugoslavije i Osman Brka, član Glavnog odbora SDA, a učesnicima Skupštine pozdravne telegrame su uputili Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Muhamed Čengić, potpredsjednik republičke Vlade.

 Na kraju Skupštine izabran je Izvršni odbor Muslimanskog omladinskog saveza općine     Brčko, a za predsjednika MOS-a izabran je Emir Kovačević.

Stanje sve napetije

 Kako je situacija u zemlji, pa prema tome i u brčanskoj općini, postajala sve napetija, to su bosanskohercegovački SDP, SDA i HDZ, kao najutjecajnije stranke u zemlji, upućivale apel za mir, toleranciju, suživot i ukazivale na pogubnost djelovanja nekih ekstremističkih stranaka i njihovih programskih djelovanja.

 Ovakvi istupi nisu odgovarali SDS-u i Srpskoj radikalnoj stranci, koje su imale sasvim drugi cilj. Osjetili su to i na sastancima u Brčkom i okolnim selima gdje su im ljudi znali postaviti vrlo neugodna pitanja. To je i bio glavni razlog da brčnski SDS 21. maja održi svoju vanrednu sjednicu Opštinskog odbora, a odmah sutradan, 22. maja 1991. godine, i konferenciju za štampu. Jedan jedini zaključak sa te sjednice glasio je: Vrši se i dalje pritisak na srpski narod. Uloga portparola na ovoj press konferenciji povjerena je komu drugom nego Bošku Maričiću, potpredsjedniku Gradskog odbora SDS-a.

 Odmah na počtku Maričić je konstatirao da su u posljednje vrijeme učestali napadi i uznemiravanja srpskog naroda na području brčanske općine. Kao dokaz naveo je pritužbe srpskog življa koje svakodnevno stižu u SDS, u kojima se govori o prijetnjama, uznemiravanjima, napadima itd. Maričić navodi da je to prisutno naro~ito u onim sredinama gdje je srpski narod u manjini kao što su Zovik, Bosanska Bijela, Brod... pa nastavlja:

- Učestali su prelasci redarstvenika MUP-a Hrvatske, sa automatima i uniformama na teritoriju opštine Brčko, što nije slučajno. Jedan redarstvenik bio je u Boću, pojavljuju se i u Krepšiću, a neki su bili i u Brčkom. Odbor ove stranke ocjenjuje da je to očit pritisak na srpski narod koji nema svoga predstavnika u Stanici javne bezbjednosti u Brčkom.

 Maričić u daljem izlaganju iznosi da su postavljene straže u Zoviku,Maoči i drugim mjestima, a da su u Maoči čak postavljene i barikade.

- Uporno se pronose glasovi o pojavi četnika u brčanskoj opštini, što je samo scenario sijanja međunacionalne mržnje i netrpeljivosti. Činjenica je da na ovom području niti ima četnika niti je doktor Vojislav Šešelj ikada dolazio na područje ove opštine. Ovom prilikom mi želimo da upozorimo javnost ako se nastavi pritisak na srpski narod, da će ovaj narod i SDS biti primorani da preduzmu konkretne mjere za sopstvenu zaštitu, a ukoliko dođe do neželjenih posljedica konkretna odgovornost biće na čelnicima SDA i HDZ koji svojim izjavama, kao, naprimjer, dr. Ibrahima Ramića da će BiH biti muslimanska, uznemiravaju srpski živalj.

 Također i Mijo Anić na sjednici Skupštine opštine Brčko najavio je postavljanje straža u selima nastanjenim hrvatskim življem.Među raznim pritiscima pomenuo bih primjer u selu Brod, gdje je napadnut živalj srpske nacionalne pripadnosti, da je između Dubrava i Blaževca, na putu Županja-Tuzla, pucano iz auta na pripadnike srpske nacionalnosti. Auto je imalo vinkovačke tablice. Nemili događaj se zbio i u Bos. Bijeloj gdje je građanin srpske nacionalnosti maltretiran, napadan i bačen u blato. Osobe koje su ga maltretirale su izašle iz šume.

 Stranci SDS stižu pritužbe i od pripadnika srpskog naroda u gradu koji kažu da im redarstvenici dolaze na vrata, lupaju i psuju. Dozvoljavam mogućnost da je nešto od toga neprovjereno i možda nije sve kao što ljudi pričaju, ali narod u ovom trenutku je uznemiren.

 Srpski narod i SDS, uvjeren sam, ničim nisu doprinijeli ovim međunacionalnim tenzijama i pritiscima na brčanskoj opštini. Ljudi traže konkretnu zaštitu, jer su došli do granice kada se više neće moći samo prijavljivati slučajevi, niti će Stranka moći samo ljudima govoriti da je za sve to nadležna državna vlast. Narod će biti prinuđen da traži konkretne korake za svoju zaštitu od republičkih, pa i saveznih organa ili na neki drugi način, istakao je Maričić.

 Odmah da napomenem da ni jedna dosadašnja stranačka konferencija za štampu nije izazvala tolike reakcije kod stanovništva brčanske općine kao ova koju je organizirao SDS, odnosno Boško Maričić. Odmah su reagirale mjesne zajednice koje se nisu slagale sa ocjenama brčanskog SDS-a o ugroženosti srpskih porodica, u sredinama u kojoj su manjina. Pogotovu ne one koje su prozvane od Glavnog odbora SDS-a u Brčkom. Zbog toga su odmah i uslijedili demantiji i ograđivanje od izjava Boška Maričića, koje su prosto zapljusnule brčanski radio.

 Tako se oglasio i Ređo Mujić, predsjednik Savjeta MZ Brod, koji je iznio zvaničan stav ovoga organa da je ova informacija, u dijelu koji se odnosi na ovu mjesnu zajednicu, netačna i da tamo niko nije ugrožen. Naime, odmah po objavi saopćenja SDS-a održan je zajednički sastanak Savjeta ove MZ sa predstavnicima SDS-a na kojim je konstatirano da su Maričićeve izjave netačne, jer niko od pripadnika srpske nacionalnosti nikada nije podnosio žalbe, niti se žalio na maltretiranje.

 Odmah sutradan, 23. maja 1991. godine, SDS MZ Brod putem Radija Brčko tvrdio je kako je jedan njen član fizički napadan i maltretiran te da su mu napadači naredili da se iseli. Nije teško zaključiti da je ta izjava za javnost data pod pritiskom SDS-a iz Brčkog.

 Najodgovorniji ljudi u mjesnoj zajednici Bosanska Bijela, Andrija Čančarević, predsjednik Skupštine MZ, Marko Nikolić, predsjednik SDS-a u Bijeloj, Petar Tomić, član SDP-a, javno su izrazili ogorčenje zbog iznošenja netačnih podataka, naglašavajući da u Bosanskoj Bijeloj nema, niti je ikada bilo nesporazuma među pripadnicima dva naroda.

 Na kraju se oglasio i sam Žiko Ilić, trgovac i ugostitelj, koji `živi i radi na Brodu, odnosno na području Starog rasadnika, naglasivši da je tačno da je napadan u dva navrata i da je maltretiran te da je o tome obaviještena Služba javne bezbjednosti, ali to, kako reče, ne znači da je on kao Srbin ugrožen od cijelog većinskog naroda. I sada, kako reče, umjesto da brine brigu o biznisu, njemu valja dokazivati i svijet ubjeđivati da u prigradskom naselju sa većinskim muslimanskim življem - nije ugrožen.

 Ni kriv ni dužan, zbog Maričićevih lupetanja o ugroženosti srpskog naroda, našao se u procjepu između dvije nacionalne stranke: jedne koja ga proglašava ugroženim i druge kojoj valja dokazivati da nije ugrožen, jer svoje radnje drži u muslimanskim selima i od njih živi. Uostalom, kako je rekao Ilić, i prije izbora dolazio je u sukob sa pijanim gostima, kao i mnogi drugi ugostitelji, ali sve je to remećenje javnog reda i mira, a nikako neka "visoka politika", kako se to želi prikazati.

 U Brčkom su 27. maja završeni postkongresni izbori u SDP-u. Tajnim glasanjem od sedamdeset i jednog kandidata u Općinski odbor SDP-a izabrano je 45 članova, a za predsjednika Odbora izabran je profesor Dževad Kurtalić, za potpredsjednike Petar Ageljić i Petar Đokić. U našoj općini konstituirana je 51 organizacija SDP-a od toga 34 mjesne i 17 interesnih organizacija sa više od 2.600 članova.

 Na ovoj sjednici donijeta je i Odluka o potrebi udruživanja SDP-a i Demokratske socijalističke stranke - DSS u jednu partiju o čemu su se inicijative javile još prije izbora. Pokrenuta je i inicijativa za formiranje patriotskog fronta građana, koji će se boriti za mir i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju, pa je predložen i inicijativni odbor, a na prvoj sjednici odbora utvrdit će se i konkretne aktivnosti fronta.

 Inače, sjednici su prisustvovali i Krsto Stjepanović, sekretar Predsjedništva Republičkog odbora SDP-a, i Mirko Pejanović, predsjednik Demokratskog socijalističkog saveza Bosne i Hercegovine.

 U junu najviše uspjeha imali su kulturnjaci. Najprije je Amatersko pozorište konstituiralo Konferenciju redovnih članova, za predsjednika je izabrana Azra Muharemagić, a za direktora Milan Nikić. U maju su objelodanjene ovogodišnje nagrade književnog konkursa grada Brčkog. Dobitnici su Suško Zurovac iz Mostara, Enida Šarić iz Sarajeva, Zejćir Hasić, Sead Hasović i Boško Lomović iz Brčkog.

 Sve u svemu, mjesec juni je protekao u nadmudrivanju između nacionalnih stranaka o još uvijek neriješenim pitanjima oko popune nekih ključnih radnih mjesta. A u Bukviku političke stranke su "bratski" podijelile ovo selo, pa sada komšija u komšiji vidi protivnika, a ne prvog susjeda. Da ne bude zabune, radi se o selu sa stopostotnim srpskim življem od koji su se jedni opredijelili za SDP a drugi za SDS na koji Boško Maričić ima veliki uticaj. Bukvik je visoko kotirao kao ustaničko mjesto u NOB-u, ali, eto, dolaskom višestranačkog života među njima se našao mali srpski "vožd" Boško Maričić koji je uspio svojim vatrenim govorima da oko SDS okupi "prave" Srbe i da sve druge proglasi srpskim izdajicama.

 U junu, iz pouzdanih izvora, saznajem da postoji šansa da bi Brčko moglo ostati bez Gimnazije jer, navodno, za to nema interesiranja. Naime, zakonski minimum predviđanajmanje 112 učenika kako bi škola mogla početi sa radom, a prijemni ispiti je, uz korekciju iz matematike, položilo samo 84 kandidata.

 Na Ekonomskom fakultetu 8. jula počeo je drugi upisni rok, jer je nakon prvog upisnog roka, koji je trajao od 17. do 26. juna, ostalo još nepopunjeno 90 mjesta, od ukupno 200 koliko je planirano za upis brucoša na prvu godinu. A kako je krenulo, bit će raspisan i treći upisni rok početkom septembra.

 Sa malo manjim problemima susretala se i Ekonomska i Tehnička škola u Brčkom. Prvu istinu o "manjku" polaznika u srednje škole i Ekonomski fakultet Brčaci zvanično nikada nisu saznali, iako su dokučili o čemu se radi. Nikada zvanično nije objelodanjeno da roditelji svoju djecu sklanjaju pod neka sigurnija podneblja, pa stoga nije nikakvo čudo da je i slab odaziv na upis u pomenute škole i fakultet, jer, prosto rečeno, učenici i studenti srpske nacionalnosti, jer radi se o njima, nisu u Brčkom. Bar ne većina njih.

Autor: Admir Posavljak

Nastaviće se...

 

U sledećem feljtonu ZABRINUTI RODITELJI VOJNIKA