Poput mitskog viteza koji ubija aždaju i Rešid Tandir je o tenkovima govorio kao o živim stvorovima,čudovištima, otjelovljenima zla,koje on „ubija“ i „ranjava“.

 Prilikom posjete brčanskom ratištu rahmetli Alija Izetbegović,predsjednik Predsjedništva RBiH,pitao borce 108.brčanske:“Sa koje udaljenosti uništavate tenkove“?

„Puštamo ih na 30 metara“,odgovorio je Rašid Tandir.

„Nije li to malo preblizu?“,upitao je Izetbegović.

Kad to pričaju Tandirovi saborci,onda sve izgleda jednostavno:

 „Tandir izađe iz rova,staje na grudobran i pogađa četnički tenk. Iako na meti vatre koja ruje zemlju oko njega,Tandir još jednom tuče iz svog RPG-a i četničkom tenku otkida kupolu“. Tako je bilo 25.maja 1992. godine na Donjem Rahiću gdje je Tandir“ubio“ prvi tenk.

 Dva dana kasnije minibus pun četnika i 7 neprijateljskih tenkova iz pravca Grbavice ponovo kreću na Donji Rahić. Jedan tenk,sa dva mitraljeza i instaliranim zvučnicima iz kojih je treštala muzika,sse izdvaja. Tandir je sa „osom“ prepuzao preko brisanog prostora na svega 40-tak metara od agresorskog oklopa.

„Da bih mogao pravo da ga „puknem“ morao sam biti na čistini. Ispalio sam i vidio kako četnik,koji je sjedio za mitraljezom, pada. Tenk se kao munjom pogođen zapalio i sav izgorio“,prissjeća se Tandir vremena kad je samo za tri dana uništio dva neprijateljska tenka.

 Rašid Tandir nije imao ni najmanju želju da ga prati imidž zvijezde rata,priznao je da ne zna tačno koliko je „ranio“ četničkih tenkova,a govorio je „tri sam ubio“.

Proljeće i ljeto 1993. godine bit će upamćeno po najžešćim ofanzivama na položaje 108.brigade. Dvadesetog maja Suljagića Sokak granatira se iz sveg raspoloživog oruđa. Neprijateljski tenkovi dejstvuju bez prestanka,dok jedan od njih tuče zaklonjen u kanalu iza pruge.

 „Ispuzao sam na njivu. Kad sam prišao na 30-40 metara čuo sam da su gusjenice zaškripale,a kad se neprijateljski tenk pokrenuo imao sam osjećaj da se tlo ispod mene potresa. Opalio sam iz RPG-a i pogodio mitraljez na tenku,koji se okrenuo a potom zaustavio. Dvojica četnika su napustila tenk i počela bježati. A onda su složili vatru po meni,zbog koje sam se morao povući sa čistine“,priča Tandir.

 Tokom noći 22./23. maja 1993. godine agresor je na Suljagić Sokaku grupisao tenkove,transportere,živu silu.

 „U svanuće,grdosije su počele da mumlaju“ govori Tandir koji tad iako ranjen bio na prvoj liniji na Suljagića Sokaku,koji je prosto gorio od tenkovskih i haubičkih granata. Jedan neprijateljski tenk T-34 se odvaja i izlazi na „ledinu“. Sa 30 metara odstojanja Tanddir tuče RPG-om i direktnim pogotkom“u glavu“ ubija još jedan neprijateljski tenk.

 Tukao je i četničkim oruđem po četničkim tenkovima. Na Lipovcu je „zoljom“ koja je tog dana  zarobljena od neprijatelja pogodio četnički tenk.

 „Zolja je bila nešto slaaba,pa sam ga samo „ranio“. Da sam imao svoj RPG sigurno bih ga ubio.“

 U jednoj od prvih diverzantskih akcija na Suljagića Sokaku koju je 15. maja 1992. godine izveo sa Miralemom Pobrićem i drugim saborcima Tanddir je pogotkom iz RPG-a zapalio četničko skladište granata i pješadijske municije. Magacin je tako dugo bio u plamenu i dimu da su četnici Suljagića Sokaka prozvali“garavi sokak“.

Tandir je tada došao na ratište,kako kaže,u „papučama“(iz bolnice). Sanitetska kola su ga dovezla i odvezla sa ratišta. Pet puta je ranjavan. Nakon jednog ranjavanja bilo je pravo čudo da je preživio.

Tandir je dočekao živ kraj rata i po pričanju onih koji ga poznaju skroman čovjek koji živi kao običan čovjek koji je u najtežim danima agresije na naš kraj dao više od maksimuma,no da li je država odnosno društvo šta uradilo na tome ne znamo.

Iz historije našeg kraja Brčkog '92-95'