Iako smo imali malo zastoja prilikom pripreme teksta iz knjige „Brčkom su ubijali dušu“ autora Admira Posavljaka koji ekskluzivno objavljujemo na našem portalu zbog naših drugih obaveza koje su se u međuvremenu desile sada nastavljamo sa objavljivanjem historije našeg grada i kraja kao i historije BiH.

Ilegalno konstituiranje Srpske opštine

 Evropska zajednica odobrila je 17. decembra 1991. godine postupak po kojem su jugoslovenske republike mogle da podnesu zahtjev Badenterovoj komisiji, koja je trebala da procijeni takve zahtjeve. Tri dana kasnije, 20. decembra, SR Bosna i Hercegovina, odnosno njeno Predsjedništvo, izglasalo je odluku da se podnese zahtjev ovoj komisiji da se Bosna i Hercegovina prizna kao nezavisna država.

 Već sljedećeg dana, Skupština bosanskih Srba, kojom je predsjedavao Momčilo Krajišnik, donosi više odluka uključujujći i odluku da se pokrene osnivanje srpske republike Bosne i Hercegovine i da se prizna Republika Srpska Krajina. Ova skupština je, također, izdala upozorenje Vladi Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u kojem se kaže da oni nikada neće priznati ni pod kakvim okolnostima da budu podređeni bilo kome, a posebno neće prihvatiti status manjine.

Tokom ove sjednice Skupštine bosanskih Srba jedan od poslanika, Radislav Lukić, koji je bio na čelu OO SDS Banja Luka i član Glavnog i Izvršnog odbora, izjavio je:

- Ako Evropska zajednica nastavi sa svojom prijetnjom da će priznati Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, ili kao dio buduće NDH, ili pak kao nezavisnu državu BiH, onda će se opet podići Srbi i biće veliko krvoproliće u kojem će neki narodi, koji su kasnije postali, u cjelosti nestati.

Sa iste govornice Radovan Karadžić poručuje:

- Mi imamo pravo i mogućnosti da spriječimo bilo koga na teritorijama gdje smo mi održali referendum da se odcijepi od Jugoslavije. Na svim teritorijama gdje su Srbi učestvovali u referendumu, bez obzira od toga da   oni čine pet ili pedeset posto stanovništva, oni su ustavotvorni element tog grada i te republike. Te teritorije, na kojima smo mi glasali na referendumu da ostanu u Jugoslaviji i moraju ostati u Jugoslaviji ako smo mi tako odlučili - zaključio je Karadžić.

U naselju Rijeke u Brčkom 20. decembra 1991. godine oko 750 vjernika obavilo je džuma namaz u novosagrađenoj, ali još uvijek nedovršenoj džamiji. Kamen temeljac ovoj džamiji postavljen je 17. aprila 1991. godine, a njen arhitekta je Fehim Hadžimuhamedović. Po mnogo čemu je džamija jedinstvena na ovoj regiji, a po nekim arhitektonskim rješenjima i u Republici.

Kao bakrena potkupolna džamija, ona je druga po redu na ovim prostorima, prva je Azizija džamija u Brezovom Polju. Ono što je svrstava među jedinstvene džamije u Republici jeste upravo njena potkupolna gradnja čiji prsten ispod kupole ima visinu četiri, a prečnik petnaest metara. Interesantno je napomenuti da se ovaj objekat gradi sa suterenskim prostorijama tako da će, po završenoj izgradnji, džamija raspolagati sa 500 kvadratnih metara korisnog prostora. Džamija se isključivo gradi od dobrovoljnih priloga građana Brčkog.

Sutradan, 21. decembra, u Brčkom je počela eksperimentalni rad privatna televizija "Bosna-Brčko" u vlasništvu Vasifa Sulejmanovića.

U najvećoj tajnosti, brčanski SDS održava 23. decembra 1991. godine skupštinu na kojoj konstituira Srpsku opštinu Brčko. Skupštinu su sačinjavali 14 odbornika SDS-a u tadašnjoj višestranačkoj Skupštini općine Brčko, potom svi predsjednici mjesnih odbora SDS-a: Janko Marišić iz Bukvika, Đorđe Antić iz Gornjeg Brezika, Milorad Zimonjić iz Potočara, Dušan Đokić iz Grbavice, Savo Simikić iz Slijepčevića itd, potom predstavnici opozicionih stranaka srpske nacionalnosti, pop Slavko Maksimović, kao predstavnik SPC i predstavnik Srpskog kulturno-prosvjetnog društva "Prosvjeta", njen predsjednik Nikola Bosić. Na toj skupštini brčanskih Srba za predsjednika Srpske opštine Brčko izabran je Đorđe Ristanić.

Na Skupštini je istaknuto da se ovim činom ostvaruje jasna vizija politike SDS-a i želja srpskog naroda na području brčanske općine, a to je vizija projekta čiji je krajnji cilj i rezultat potpuno ostvarenje demokratskog i političkog koncepta općine u sastavu "Srpske Bosne i Hercegovine", odnosno stvaranje jake srpske države na prostorima bivše Bosne i Hercegovine. Viziju ovoga projekta, istaknuto je na toj Skupštini brčanskog SDS-a, garantira jasan, demokratski i progresivni nacionalni program, nadahnuće srpskog naroda o ostvarenju stogodišnjih težnji o vlastitoj državi i da ga ovoga puta niko neće i ne može zaustaviti na tom putu, niti će i ne može prevariti kao što se to, u njegovoj novijoj istoriji, inače događalo. Zbog toga ova skupština, istaknuto je, mora svoju pažnju usmjeriti, između ostalog, na pripreme srpskog naroda radi eventualne odbrane svojih teritorija,jer zbog političkih neslaganja i sukoba može doći i do oružanih borbi među narodima na ovom prostoru.

Na ovoj skupštini su još jedanput naglašeni strateški ciljevi "Srpske Bosne i Hercegovine", a to su:

- BiH teritorija se mora podijeliti na tri dijela;

- Da rijeka Drina ne bude granica sa Srbijom;

- Da se grad Sarajevo podijeli na dva dijela;

- Izlazak Srpske BiH na more.

Kasnije, tokom maja 1992. godine, dodat će se još dva strateška cilja:

- Stvaranje koridora između SAO Krajine i SAO Semberije i

- Da se postavi čvrsta granica na Uni prema Hrvatskoj.

O proglašenju, odnosno konstituiranju, Srpske opštine Brčko ništa se nije znalo sve do 1. maja 1992. godine, od kada se Predsjedništvo Srpske opštine Brčko preimenuje u Ratno predsjedništvo.

Do ovoga datuma, do 1. maja 1992. godine, održat će se u Brčkom više sjednica i sastanaka, kako političkih stranaka tako i Vlade i Skupštine općine Brčko, baš o formiranju i legalizaciji srpskih općina u Bosni i Hercegovini, pa i u Brčkom, i mogućnosti da se taj čin oformljenja i legalizacije srpske općine u Brčkom na neko vrijeme odloži. A Srpska opština Brčko i njeno Predsjedništvo radili su "ilegalno" već punom parom i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gdje su se održavali sastanci.

I na samom kraju stare godine, negdje 25. ili 26. decembra, izdat je nalog da se stare novčanice do 31. decembra 1991. godine zamijene novim. Punih šest dana, po veoma hladnom vremenu, Brčaci su strpljivo čekali u redovima pred agencijama banaka i Službe društvenog knjigovodstva. Mnogi Brčaci obeshrabreni su se vraćali kućama neobavljena posla. Iz nadležnih institucija tvrdili su da će se i poslije ovoga roka novčanice od pet i deset dinara moći zamijeniti, ali nije rečeno kada i gdje.

Decembar 1991. u znaku nestašica

Inače, decembar 1991. godine protekao je u znaku nestašica. Embargom i sankcijama na uvoz nafte, koje je uvela Evropska zajednica, najviše su pogođena brčanska preduzeća koja kao pogonsko gorivo koriste naftu ili mazut, kao što su "Bimeks", "Bimal", "Interplet", "Mladost" i mnoga druga.

U decembru je Hrvatska zabranila izvoz hrane, a nedugo poslije toga i Srbija.Doduše, Brčko nema takvih industrija koje su svoju proizvodnju bazirale na repromaaterijalima iz ovih republika, ali Žitopromet" će itekako osjetiti nestašicu pšenice i brašna. Ove zabrane, ukoliko potraju duže, svakako će osjetiti i Brčaci. Trgovačka preduzeća "Velma" i "Uzor" već vuku poslovne poteze sa svojim starim dobavljačima iz Hrvatske i Srbije koji su im obećali da će učiniti sve kako bi ekonomija prevazišla politiku te tako i stare poslovne veze bile i dalje u funkciji.

Nova 1992. godina je na pomolu. Čestitke nam već upućuju Skupština,Izvršni odbor, nacionalne stranke, SDP, Liberali... brčanske radne organizacije i pojedinci. Svi nam oni žele da budućnost provedemo u zdravlju, miru i radosti zajedničkog života. Uz novogodi{nje uputili su nam čestitke i za nastupajuće vjerske praznike. A da li ćemo u Novoj godni imati uspjeha, prije svega mira i zdravlja, vidjet ćemo. Burna vremena su pred nama.

Odmah na početku januara 1992. godine Mustafa Ramić, predsjednik Skupštine općine Brčko, dao je uredniku "Brčanskih novina" Seadu Hasoviću novogodišnji intervju u kojem je iznio svoje viđenje prošle 1991. i šta nas očekuje u novoj 1992. godini:

- Sve do osmog mjeseca našoj općini smo, s pravom i ponosom, davali epitet "oaze mira". Jesen je donijela određene nemire, vezane neizbježno uz rat u Sloveniji i Hrvatskoj, odnosno mobiliziranje i regrutiranje vojnih sastava.

Uložili smo maksimum volje, truda i razuma da prevaziđemo sve nesporazume i neslaganja i mislim da smo do danas uspjeli sačuvati mir i međusobno dostojanstvo. Čini mi se da je najvažnije bilo da svi iskreno želimo mir i da smo to mogli sačuvati samo ako svi uložimo maksimalan napor za to i, naravno, primijenimo princip kompromisa.

Isto tako, prije godinu dana stanje u privredi u svim oblastima života je bilo loše, sa tendencijom ka još gorem. Danas, uz ove nedaće imamo i rat, apsurdan, nerazuman, prljav i krvav. Uz rat idu i neizbježne prateće nedaće, blokade, embarga, nestašice, propasti... Rat je nametnut jednom dijelu Jugoslavije od jednog kruga nerazumnih ljudi. Vjerujem da još uvijek kod nas u Bosni i Hercegovini možemo sačuvati mir, ali samo ako ga svi iskreno želimo - rekao je Ramić.

Januar 1992. godine počeo je jednom neobičnom konferencijom za štampu organiziranom u brčanskoj bolnici. Poslije Nove godine beogradske "Večernje novosti" objavile su informaciju u kojoj stoji:

- Kako nezvanično, ali pouzdano, saznajemo ceo poslednji četvrti sprat internog i hirurškog odelenja brčanske bolnice pun je pripadnika ZNG koji su povređeni na ratištima u susednoj Slavoniji...

Odmah poslije objave ovoga teksta u bolnici su počeli zvoniti telefoni sa upućenim prijetnjama, psovkama i svim ostalim što ide uz ovakva smutna vremena.

Zbog toga su zaposleni u ovoj bolnici bili prisiljeni organizirati ovu press konferenciju kako bi dokazali da je vijest iz "Večernjaka" čista izmišljotina.

Direktor bolnice i rukovodioci svih odjeljenja novinarima su iznijeli precizne podatke o broju pacijenata i mjesta iz kojih su došli, podsjećajući ih na ljekarsku etiku na osnovu koje su ljekari u bilo kojem sistemu i bilo kakvim uslovima dužni da pruže pomoć i zbrinu ranjenike i pacijente bez obzira na političko i svako drugo opredjeljenje. Podsjetili su na činjenicu da brčanska bolnica ima daleko manje pacijenata iz susjedne Hrvatske nego što je imala prije.

Nakon ove press konferencije novinari su obišli bolnicu i uvjerili se da se u njoj ne nalazi niti jedan pripadnik ZNG i da bolnica ima samo tri sprata. U to se uvjerio i autor spornog teksta iz "Večernjih novosti".

Ne pamti se da je odluka Izvršnog odbora Skupštine općine, sem one o legalizaciji ulične prodaje i otkupa deviza nacrno, pobudilo toliko interesiranja kod Brčaka kao odluka kojom se Srpskoj pravoslavnoj crkvi općine Brčko ustupa na korištenje zgrada Amaterskog pozorišta. Po gradu se raspravlja ko je u pravu, a ko nije. Htjeli ili ne, i ovo pitanje je zaplovilo u političke vode. A politika ko politika, nekog zabavlja, nekog zabrinjava... Milan Nikić, direktor Pozorišta, istakao je da ono pripada svima, ono je gradsko, međunacionalno i da ovu zgradu nisu uredili sebi osobno nego cijelom gradu. Činjenica je da je pozorište u ovoj zgradi već 30 godina i da se u njoj mnogo šta uredilo tako da je objekat u suštini izmijenio dosadašnju formu i namjenu, pa je istakao:

- Sa Srpskom pravoslavnom crkvom nemamo ništa i smatramo da Crkva treba da traži svoja prava. Nezgodno je to što je lopta prebačena između nas koji to međusobno ne možemo riješiti, jer ovo nije naš spor.

A prota Slavko Maksimović, pak, poručuje:

- Ne bih želio da dođe do problema, ali vjerujem da je problem već na pomolu. Ja se bojim revolta vjernika. Vrijeme je teško, veoma napeto, neko to možda jedva i čeka. Nastojaću svim svojim sposobnostima da spriječim ekscese koji su na pomolu. I ako dođe do njih, biće krivac onaj koji je donosio nezakonite odluke, ako je to nezakonito.

U Izvršnom odboru Skupštine općine kažu da je osnovni motiv donošenja ovakve odluke bio bolje korištenje prostora u pozorištu.

Pero Marković, predsjednik Izvršnog odbora, to pojašnjava ovako:

- Vlasnik objekta o kome je riječ, kao i drugih sedamdesetak objekata u gradu koji su oduzeti poslije rata vjerskim zajednicama, jeste Skupština opštine Brčko. Čekajući zakon o denacionalizaciji, Izvršni odbor je donio zaključak da svakoj od tri vjerske zajednice vrati na korištenje po jedan oduzeti objekat. Na taj način dali smo zgradu Pozorišta Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ovdje nije riječ ni o kakvom suvlasničkom odnosu, nego samo o davanju objekta na korištenje, a vlasnički odnosi regulisaće se nakon donošenja zakona... Ne vidim nikakvog razloga za bilo kakav incident.

Ukoliko postoji dobra volja mogu se dogovoriti o zajedničkom korištenju tog objekta, što je, po meni, dobro da se i na jednoj i na drugoj strani podstiče razvoj kulture... Želim da podsjetim da je tokom protekle godine obnovljen rad triju nacionalnih društava i da smo u obavezi da im pružimo kakve-takve uslove za rad. Za sada, nemaju nikakvih uslova. Jedan način da im pomognemo je i ovaj kako smo pokušali u Izvršnom odboru. Uostalom, osnovni motiv za donošenje ovakvog zaključka bili su da se taj prostor u

Pozorištu racionalnije koristi nego do sada. Mislim da i jedni i drugi tamo mogu naći prostora za svoje djelovanje...

Miodrag Pajić, pravnik, koji je pripremao tekst zaključaka Izvršnog odbora, istakao je:

- Bojim se da je svijetu potrebno objasniti suštinsko pitanje: zgrada se daje Srpskoj pravoslavnoj crkvi - Pozorište ostaje u toj zgradi! Neće sad prota Slavko Maksimović doći i izbaciti Nikića napolje.

I na kraju, prota Maksimović je došao i istjerao Nikića. Nije mu pomogao ni Međunarodni sud u Hagu, koji je u potpunosti upoznat sa cijelim ovim slučajem.

Da napomenem i ovo. Miodrag Pajić nikada nije pripremio tekst zaključaka za Izvršni odbor da se vrati zgrada "Islahijeta" Islamskoj zajednici koja je pripadala Muslimanskom kulturno-umjetničkom društvu niti, pak, zgrada bivšeg Doma JNA, koja je prije rata pripadala Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Napredak". A i jedno i drugo kulturno-umjetničko društvo, odnosno "Preporod" i "Napredak", obnovili su svoj rad u Brčkom.

Inače, januar je protekao u iščekivanju vijesti hoće li se u ove naše prostore iskrcati mirovne snage UN kako bi nas poštedjele daljeg međusobnog uništavanja. A o toj mogućnosti se u Brčkom uveliko priča.

A dotle, crna berza u Brčkom radi punom parom. Ulični mjenjači su na svojim "radnim mjestima" već od ranih jutarnjih sati. Na crnoj kursnoj listi DM se prodaje i do 80 dinara, a razmjenjuje se i hrvatski dinar koji ide od jedan do 1,5 dinara.

Grad postaje tranzitni centar

U Brčkom je uočljiva jedna nova pojava. Grad sve više postaje utočište ili tranzitni centar za  mnoge žitelje Podrinja i Semberije. Iz razgovora sa njima primjetna je zabrinutost i strah za njihovu obitelj koja je ostala u mjestima iz kojih dolaze jer su to, uglavnom, mlađi ljudi koji su po nagovoru svojih roditelja i familije napuštali dosadašnja mjesta prebivališta. Većina ih je iz Bijeljine, Janje i Zvornika. Uskoro sam se uvjerio i zašto.

Trinaestog januara 1992. godine imao sam zakazan neodložan poslovni sastanak u Zvorniku. Vozaču Milivoju napomenuo sam da ne mora taj dan dolaziti u poduzeće nego da dođe po mene kući. Kada smo krenuli na put, Milivoje mi reče: "Direktore, molim vas, ukoliko nas neko na putu zaustavi, prepustite meni da to riješim".

Na ulasku u Branjevo, valjda videši brčansku registraciju, zaustavi nas nekakva vojska. Ljudi u SMB uniformama, neobrijani i bez ikakvih oznaka, ali zato dobro naoružani. Milivoje je izašao van i pokazao im nekakav papir i mi smo prošli bez nekog detaljnijeg pregleda. Tek sada sam shvatio onu Milivojevu napomenu.

Prvi odmor imali smo u Šepku gdje smo svratili u restoran kod mosta na Drini koji je bio pun nekakve vojske. Doručkovali smo i platili svako svoj račun. Kada je Milivoje raskopčao kaput da izvadi novčanik, primijetio sam da nosi pištolj ispod pazuha. Sada mi je bilo jasno zašto nije skidao kaput ni u automobilu niti u restoranu, iako je na oba mjesta bilo prilično vruće.

Prošli smo i Kozluk bez ikakve kontrole, ali nas zato u Marhošima zaustavi vojna patrola. Milivoje je i njima pokazao onaj papir, ali su nas ipak temeljito pretresli pitajući nas imamo li oružje, tako da je Milivoje morao pokazati oružni list za koji sam primijetio da nije sličan onima koje izdaje brčanski SUP.

Kada smo krenuli, primijetio sam na lijevoj strani puta nekoliko tenkova, mnoštvo vojnih kamiona, vojske i poljsku kuhinju. Milivoje je rekao da su to možda neke vojne vježbe. U povratku zaustavili su nas u Ruhotinama kod Janje, gdje sam također primijetio da ima mnogo vojske.

KRAJ  SUŽIVOTA

Autor: Admir Posavljak

Nastaviće se...

U sledećem feljtonu :Referendum i opstrukcije brčanskog SDS-a