Već dugo vremena istražujem ovu temu na našem prostoru za historijsko dešavanje pojedinih prezimena sa ovih prostora pa ako hoćete i familija u Gornjem Rahiću. Mnoge već decenijama više ne obitavaju u našoj sredini.

 Više faktora zametanja i nestanka pojedinih prezimena pa i familija može biti uzrok. Može biti migracijske prirode kao što su mnoge familije koje su bile ovdje starosjedioci su emigrirali zbog ekonomskog,socijalnog i drugog boljitka njih samih,koji su se školovali i odlazili ili ostajali u većim urbanim centrima kao što su Istanbul, Zagreb,Brčko,Tuzla,Sarajevo te drugi gradovi i mjesta koja su im ponudila rješenja koja nisu imali u svom kraju. Može biti i druge prirode a to je da su pojedine porodice i familije nestajale zbog biološkog nestanka tako što nisu imali muškog potomka te tako su se gasila ta prezimena i familije. To je naročito vidljivo kod begovskih korijena koja su izrazita iz razloga jer su nekad te familije bile veliki nosioci ovdašnjeg vjerskog,kulturnog,obrazovnog i drugog načina života,a danas ih nema nikako. Njih možemo samo registrovati da su ovdje obitovali samo pomoću nekih hajrata ili na nišanima koji se nalaze u našim mezarjima. Kada su ove stvari u pitanju Rahić je daleko od pravih istraživanja i pojedinaca koji su učestvovali u rasvjetljavanju prave slike naših prošlih vremena. Zato će i ovaj moj mali pokušaj biti pionirski korak, koji bi mogao nekog zainteresovati da na bazi naučnih dostignuća geneologije istraži nastanak ovih porodica i njihovih prezimena. Jer ne zaboravimo narod koji ne zna svoju prošlost ide u svoju neizvjesnu budućnost, svakoga svojata i prisvaja iz razloga što on nezna koje i odakle je nastao ili došao na ove prostore. Kada sa nekim od starijih razgovaraš o Rahiću on ti se ponosi na njega te ističe kako je to jako staro mjesto,ali on nezna ništa dalje o Rahiću, još se ne zna kada je i koje godine prva džamija izgrađena osim podatka da je na lokaciji današnjeg šehidskog odnosno takozvanog starog mezarja bila džamija. Rahmetli Enver Mulahalilović je nešto pisao ali ne tako daleko u historiju zapisao je prema pričama pojedinih tadašnjih živih ljudi i nekih dokumenata silsilu prvih imama od 1747.godine te postojanje džamije od perioda 1160.godine po hidžri odnosno po gregorijanskom računanju 1747.godine.

 Dakle ništa dalje u historiju u vrijeme otomanske imperije i vladanja ovim prostorima a što ostaci starih nišana registruju postojanje tragova tih ljudi iz te imperije u tom vremenu. Dalje kada su u pitanju građevine tu smo totalno loše prošli jer su mnoge stare zgrade, porodične kuće uništene i propale kao što se danas dešava sa preostalim kućama tipa bosanska kuća. Tu se ne možemo ni sa čim pohvaliti ni istaći. Pošto smo naveli malo nekih činjenica sada prelazimo na naznačenu temu,a to su prezimena kojih više nema odnosno prezimena koja su tu u sadašnjem vremenu.

Ljudi kod nas često nose ista prezimena iako nisu ni u kakvom srodstvu,ali ima tu nešto što ih povezuje,a to je njihovo porijeklo koje se može saznati putem njihovog prezimena.

Također mnogi od nas ne znaju šta znače naša prezimena.Mi ta prezimena stičemo rođenjem i prihvatamo ih kao što prihvatamo ko nam je majka,otac,boju očiju,boju kose,stas i glas.Kod nas nema neke statistike podataka o tome koliko ima različitih prezimena,po nekim procjenama,oko 95% naših prezimena u Rahiću završava se na-ić.

 Alikadić prezime koje je nekad egzistiralo u Rahiću prije nekih sedamdeset godina tačnije polovinom prošlog stoljeća, imamo podatak da je jedan od potomaka ukopan odnosno preostali nišan u haremu današnjeg dvorišta džamije i to iz 1941.godine.U tom periodu je bila i familija sa prezimenom Čajić koja je zauzimala geografski prostor današnjeg Rahića kojeg nazivamo Brdo.

nastaviće se ako Bog da...