U osnovi je ove riječi glagol kolebati se (koji je, zapravo, ekavizam - ikavci imaju kolibati se, a u ijekavaca je ranije bilo koljebati se); ova stara, vjerovatno praslavenska onomatopeja označava radnju njihanja. Istoga je korijena i današnje kolebljiv, nepokolebljiv i sl. Istoznačnica zipka također je u vezi sa praslavenskim onomatopejskim glagolom: zibati - ljuljati, uspavljivati dijete. Turska riječ bešik („ljuljačka" pod uticajem riječi kolijevka dobila je u bosanskome jeziku -a: tako su bešika, beša (hipokoristik) i bešičica (deminutiv) postale omiljene imenice ženskoga roda i kao takve ušle u pjesme i dječije snove: „San u bešu, nesanak niz bešu..."
Koliko se naše Muslimanke boje uroka, vidi se po tom što skoro svaka majka kada je dijete uspavljivala pjevala:
»San u bešu, nesan mimo bešu. Rok u bešu, urok mimo bešu. Uroci ti po gori hodili, Travu pasli, s lista vodu pili, Studen kamen pod glavu metali. Tebi sine ništa ne udili. Dušmani ti pod nogama bili, Kano dogi čavli i potkove.«
Dr.Senahid Halilović/dzeamtrahic.ba