Ako pronađete ljekara koji je sklon nekoj po zdravlje štetnoj navici ili vidite učitelja koji pokazuje nedolično ponašanje, i pored vašeg čuđenja i osude oba ponašanja, jer su oprečna s znanjem i položajem ljekara i učitelja, vi ipak nećete promijeniti mišljenje o važnosti medicine za ljudski rod i visokom položaju prosvjetarskog poziva u društvu i svakoj civilizaciji.

Zaključit ćete potom da taj ljekar i učitelj ne predstavljaju ništa drugo do loš primjer poslovnih branši kojima pripadaju.

Slično je i sa muslimanima koji prakticiraju nedolična i ružna djela, što u biti nema nikakve veze sa blistavom stvarnošću islama. To je samo pojava i primjer ljudske slabosti, ružnih navika i nekulture koje se, po bilo kom osnovu, ne mogu dovoditi u vezu sa islamom. Upravo onako kao što se nesavjesni ljekar i nepromišljeni učitelj ne mogu stavljati na teret medicine i obrazovanja.